Do datuma smaka svijeta Camping je došao nizom izračuna, na temelju starozavjetne priče o Noi i potopu svijeta.

Kur ' an je nemoguće shvatiti bez starozavjetne Biblije, ali Bibliju nije moguće shvatiti kroz Kur ' an.

Manjeg su opsega, ali slična obilježja, Pedeset priča (Quinquaginta parabolae, 1510), Starozavjetne ličnosti (De Veteris instrumenti viris illustribus commentarium, oko 1517 18., prvo izd. 1979) i propovijed O Kristovu posljednjem sudu (De ultimo Christi iudicio, oko 1520 21., prvo izd. 1901).

Ovu činjenicu ne uvažavaju samo oni koji kritiziraju starozavjetne navike, a sami zazivaju linč i kamenovanje profesorice.

Stručnjaci su već testirali program tako da su za analizu uzeli dva dobro poznata dijela Biblije, starozavjetne knjige Jeremije i Ezekiela, za koje se zna da su ih pisala dva autora.

Onoga tko razumije srž starozavjetne biblijske religije koju Židovi slijede, ovo ne može iznenaditi.

Monaška mistika sastoji se od nastojanja da se postigne osobno sjedinjenje s božanskim našla je svojeg glavnog predstavnika u kombinaciji asketske prakse i kontemplativne pobožnosti u monahu cistercitu Bernardu iz Clairvauxa (1090. do 1153.) i njegovu tumačenju starozavjetne knjige Pjesma nad pjesmama, alegoriji odnosa između pojedinca i Boga u slici duhovnog zaručništva, tj. odnosa između zaručnika (Krista) i zaručnice (duša) koja vuče svoj početak još od Origena.

Kroz te starozavjetne tužaljke najavljeno je otajstvo Isusove muke i smrti.

Što se klečanja tiče, možda je dovoljno navesti riječi blaženoga i dobroga pape Ivana XXIII: »Čovjek nije nikad tako velik kao kad kleči.« Klečanje u crkvi spada u iskonske položaje starozavjetne molitve, i dalje ostaje neizostavan za kršćane.

On je kao utjelovljena Božja Riječ bio bez grijeha i kao takav svojom savršenošću nadmašuje sve starozavjetne posrednike.

U biti Isusova žrtva na križu obuhvaća sve starozavjetne žrtve.

Pjesme o Sluzi, zajedno sa Psalmom 22, su manjinski dio starozavjetne tradicije prema kojoj Bog patnju nevinih preokreće u izvor blagoslova za druge.

Slaveći Kristovo uskrsnuće, spominjemo se starozavjetne Pashe, kad je Bog svojom snagom izbavio izraelski narod iz egipatskog ropstva.

Polazeći od slušateljstvu razumljivih slika (starozavjetne apokaliptičke i mudrosne literature) i nastojeći opisati eshatološke događaje daje suvremenicima ključ za razumijevanje sadašnjosti u kojoj žive.

U organizaciji Kršćanskog mirovnog kruga i Sisačke biskupije Kathleen Ann svojom izvanrednom glumom prezentirala je lik biblijske Rute te uvodnim izlaganjem aktualizirala poruku te starozavjetne knjige.

Prelistavajući starozavjetne i novozavjetne Kašićeve tekstove u Sveučilišnoj knjižari i antikvarijatu Dominović, u kožnomu uvezu sa zlatotiskom, u velikomu formatu i na debelomu papiru, teško oko 6 i pol kilograma, jezik je gotovo isti kao u Zagrebačkoj Bibliji u redakciji Bonaventure Dude i Jure Kaštelana, malčice arhaičan.

To je famoznih šest antiteza u kojima Isus osvježava i upotpunjava starozavjetne propise.

Njegova se svetost objavljuje ljudima, ali te starozavjetne objave uvijek izazivaju strah i strahopoštovanje. (Izlazak 19, 3 - 20) Božja svetost je nedokučiva za čovjeka: čovjek ne može Boga vidjeti a da ne umre (Izaija 6,1 - 5; Izlazak 33,18 - 23).

Takvima, koji su bili u iskušenju da se povrate na prijašnje, anonimni vrsni poznavatelj starozavjetne Biblije sastavio je poseban spis između 60. i 70. godine poslije Krista, u kojem je obrazložio kako je starozavjetni sustav religioznosti bio samo nagovještaj novoga puta spasenja po Isusu Kristu, koji je jedini pravi posrednik između Boga i ljudi, te koji je svojim naukom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem postao Početnik novoga usrećujućeg zajedništva s Bogom.

Međutim, prema različitim pokušajima interpretacije Isusovih riječi možemo pretpostavljati da je riječ o prvim redcima starozavjetne molitve koja se nalazi u psalmu 22., a koju Isus nije izgovorio do kraja.

Takav se zahvat opisuje slikama katastrofa, budući da taj događaj predstavlja potpuni preokret povijesti: nakon što pobijede u bitci protiv zla, a zlikovci budu uklonjeni, vjernici će konačno moći u obnovljenome svijetu uživati rajski mir«, tumači se u Enciklopedijskom teološkom rječniku, koji zaključuje i prenosi ono što vrijedi za vjernike kršćane: »Ivan zaista rabi jezičnu i simboličku baštinu, koju je naslijedio od židovske tradicije, a iznad svega ponovno iščitava starozavjetne biblijske tekstove.

Svetinja simbolizira nebo u kojem se nalaze spašeni, Svetinja nad svetinjama mjesto same Božje prisutnosti, a sve starozavjetne žrtve samo su nesavršene slike buduće savršene Kristove žrtve.

Potrebno je učiniti usporedbu između duha u grčkoj misli i pojma ruah u Starom zavjetu, ali jasno je da se Carigradski sabor 381. godine u svom govoru o Duhu oslonio na ideju starozavjetne riječi ruah.

Inače, Browning je te simbole posudio iz starozavjetne Knjige Izlaska ili, konkretno, iz opisa svećeničke halje koja je trebala biti porubljena praporcima i stiliziranim plodovima šipka.

Koliko god je zbog zaboravljene i neizvršavane nove zapovijedi ljubavi potrebna među Kristovim vjernicima nova evangelizacija, toliko je kršćanima potrebna nazovimo je tako - i stara evangelizacija zbog ove druge velike starozavjetne zapovijedi ljubavi.

Taj je fašistički huškački dojam, odaslan iz dvorane splitskog Nadbiskupijskog sjemeništa, istinski pojačan serijom grozomornih izjava splitskih svećenika nakon krvavog pridea, među kojima se isticala ona dominikanca fra Joze Čirka, koji je ne samo oduševljeno pozdravio primitivne starozavjetne izljeve mržnje i nasilja na Rivi - kao normalnu reakciju ljudi na nešto što je neprirodno - nego je još i javno zažalio što i on nije bacio pokoji kamen na građane u povorci, skrušeno se opravdavši da se to nije usudio zbog straha od Boga.

Nedjelja - to je naslijedila već od starozavjetne subote, a Uskrsnuće je tome dalo konačnu potvrdu - jest dan prepoznavanja da su mi svijet i ljudi oko mene darovani, dan kad ću se tome radovati, dan kad ću Bogu na tome zahvaliti.

Tako legende o općem potopu i ostale starozavjetne priče prenose poruku kako Bog nagrađuje dobro a kažnjava zlo.

Isus mu citira starozavjetne proroke ostavljajući i Ivanu slobodan izbor: da, to je moj Mesija ili ne, to je previše za mene.

Isus NIJE odbacio starozavjetne zapovijedi, nego ih je pojasnio, produbio, nije ostao samo na razini materijalnoga (što je prije Njegovog dolaska bilo dovoljno i potrebno) nego je uputio na novu, duhovnu dimenziju (npr. Čuli ste da je preljub grijeh.