Izvorna verzija Agrippine Occulta philosophia, za koju se vjerovalo da je izgubljena, preživjela je, kako je to dokazao Hans Meier, u rukopisu koji je Agrippa poslao svom prijatelju Trithemiusu u Würzburg u proljeće 1510. godine. (...) U toj originalnoj verziji, dva poglavlja o ' ' furor melancholicus ' ' približavaju se svjetonazoru koji je implicitan na Dürerovu bakrorezu više nego ijedan drugi nama poznati spis, a ovaj Agrippin, pak, kružio je manje ili više tajno u mnogim rukopisnim kopijama; i zasigurno je bio dostupan krugu oko Pirckheimera preko Trithemiusa, pa danas taj rukopis može polagati pravo na to da je bio glavni izvor za Melencolia I.

Kr. zamislio i dao izraditi rim. vojskovođa i državnik Marko Vipsanije Agripa (Marcus Vipsanius Agrippa), suvladar Augustov (Dalmacija, Ilirik, oko 63. pr. Kr. Rim, 12. pr. Kr.), po kojemu je u stručnoj literaturi zemljovid i nazvan.

Oko 1505. putovao je u Francusku gdje je neko vrijeme bio student Johanna von Tritheima, okultnog autora, kojeg je upoznao u Parizu oko 1507. godine i uz kojeg je Agrippa razvio interes za okultne znanosti i magiju čemu je posvetio veći dio života.

Nedvojbeno je, međutim da su ova dva velika uma bila vođena istim duhovnim putokazima, koje su im u naslijeđe ostavili njihovi povijesni prethodnici: Meister Eckhart, Christian Rosencrantz, Paracelsus, Cornelius Agrippa itd., a ti putokazi nas uglavnom upućuju na putovanje izmjenjenim stanjima svijesti.

Agrippa je bio oštar protivnik službene znanosti toga doba, što je izrazio u djelu " O ispraznosti i nesigurnosti znanosti i umjetnosti " iz 1530.

Osim romana, Willian Ford Gibson 1992. napisao je elektroničku pjesmu Agrippa (A Book of the Dead) koja je sadržavala samouništavajući floppy disk koji je dozvoljavao jedno učitavanje i čitanje, nakon čega je slijedilo samouništenje (sadržaja, ne diska).

Kao Augustobona Tricassium u rimsko doba, Troyes (48 º18 ' N, 4 º4 ' E) stoji kao raskrižje brojnih cesta, osobito na cesti Via Agrippa koja je od sjevera, Reimsa, vodila prema jugu, Langresu i, eventualno, Milanu te zapadno prema Poitiersu, Autunu i Orleansu.

Agrippa se dosta trudio stvoriti auru tajnovitosti oko sebe i svojeg djelovanja pa su o njemu, još za njegova života, kružile, razne fantastične priče.

Danas znamo da je takva teorija gradacije postojala te da je njezin izumitelj bio nitko drugi do Agrippa iz Nettesheima, prvi njemački mislilac koji će usvojiti učenja firentinske Akademije u njihovoj sveobuhvatnosti, i prvi koji će svoje humanističke prijatelje upoznati s tim učenjima.

Kao fizički uzrok te mahnitosti [ kaže Agrippa u završnici ], filozofi daju ' ' humor melancholicus ' ', ne, međutim, onaj koji se naziva crna žuč i koji je nešto toliko loše i strašno da njezin napadaj, prema gledištu znanstvenika i liječnika, rezultira ne tek u ludilu već također i u opsjednutosti zlim duhovima.

Agrippa je bio pravi europski turist u vrijeme kada običan smrtnik nije smio bez dozvole napustiti mjesto boravka.

Zato lijepo pozdravljam svoje wow prijatelje Efektu s kojom sam i u zajedničkom guildu te Aldonzu i Agrippu (gdje god bili)... (Agrippa je muško, da)

Inače, puni latinski prevod spisa De vita contemplativa (koji govori o egipatskim esenima terapeutima) je Philonis Judaei liber de statu Essaeorum, id est Monachorum, qui temporibus Agrippae regis monasteria sibi fecerunt Knjiga Filona Judejskoga o životu esena, odnosno monaha, koji su za sebe podigli monastire u vreme kraljevanja Agrippe. Agrippa je unuk kralja Heroda Velikog, koji je kraljevao u Judeji od 41 do 44. g. ne. Jovan Kasijan u svojim ' Monastirskim ustanovama ' iznosi da su aleksandrijski hrišćani visoke norme zajedničkog asketskog življenja dobili od evanđeliste Marka, prvog prvosveštenika u tom gradu (II, 5). U ' Znamenitim muževima ' Jeronim ukazuje da je prvi Marko u Aleksandriji osnovao podvižničku crkvu, koja je imala mnogo toga zajedničkog sa Jerusalimskom (pogl. 8).

Agrippa von Nettesheim u svom djelu De occulta philosophia naveo je da je progon templara bio ' ' kap koja je prelila čašu ' ' i dovela do tzv. velikog europskog lova na vještice.

Cyberpunk autor William Gibson 1992. godine napisao je pjesmu Agrippa (knjiga mrtvih).

Primjenu zlatnog reza u umjetnosti prikazivanja ljudskog tijela prvi je primijenio rimski slikar Marko Vispanije Agrippa (1. st. pr.

Nakon tog neuspjeha poslao je u Pomorsku skolu kod Apolonije Oktavijana, ciji je alter-ego bio Agrippa (rodom Istranin), da se nauce pomorskoj vojnoj vjestini.

Pa kad je Agrippa preokrenuo hijerarhiju tih triju sposobnosti, ' ' imaginatio ' ', ' ' ratio ' ' i ' ' mens ' ', u hijerarhiju melankoličnog prosvjetljenja, on se tu vratio djelomice na Ficina, a djelomice na jednu vrlo staru gradaciju ljudskih karijera na mehaničke, političke i filozofske. (...) Sve dotud, Agrippino gledište znači fuziju Ficinove teorije s drugim elementima.

Agrippa je proširio samoproslavljanje tog ekskluzivnoga kruga humanista u univerzalnu doktrinu genija davno prije nego što su talijanski teoretičari umjetnosti učinili to isto, i varirao je temu darova melankolije razlikujući njihove subjektivne aspekte od njihovih objektivnih efekata; a to znači, time što je jedno do drugoga stavio dar proricanja i kreativnu moć, viziju i postignuće.

Iako se većina ovih priča, bez problema može razotkriti kao šarlatanstvo i prijevara, o čemu postoje dokazi [ 17 ], nedvojbeno je da je Agrippa ostavio traga u razvitku i sistematizaciji hermetičke misli ondašnjega vremena i doprinio daljnjem širenju okultističkih tradicija.

Poznatiji od njih su Heinrich Cornelius Agrippa (1486 - 1535), John Dee (1527 - 1608), Robert Fludd (1574 - 1637) i Elias Ashmole (1617 - 1692).

Riječ je prvi put upotrijebio liječnik iz Koelna Cornelius Agrippa u knjizi De occulta philosophia, objavljenoj 1533., a koja predstavlja najpoznatiji traktat o magiji u renesansi.

Agrippa u knjizi iznosi svoja nastojanja da pronikne tajne prirode i života, više pod vidom umijeća, učinaka i djelovanja, nego teorije i učenja.

Agrippa fecit, da, sigurno, Talijani imaju veze s Rimljanima kao i ja s onima u Nigeriji pametnom dosta Bog i Hrvati

Agrippa (1486 - 1535.) je ove tri knjige napisao na temelju proučavanja kabale, gnosticizma, alkemije, astrologije..., zapravo na temelju svega što je u njegovo vrijeme bilo poznato o svim oblicima hermetizma, mistike i čarobnjaštva (anđeosko pismo, astrologija, božanska imena, brojevi, gematrija, geomantijski oblici, kabala, magijski kvadrati, mantika, nekromancija, pečati duhova, pentagrami, planetarni pečati, zli duhovi i demoni...).

Novovjekovna praizvedba Agrippa bit će 3. svibnja u Pragu, uz sudjelovanje ansambla Hofmusici kojim će ravnati Maček

S druge strane znamo da su Roger Bacon, Leonardo da Vinci, Cornelius Agrippa von Nettesheim, Rabelais, Jakob Bohme, Johann Valentin Andrea, Francis Bacon, Descartes, Spinoza, Newton, Leibniz, Benjamin Franklin, Cagliostro, Michael Faradav, Jules Verne, Claude Debussv, Erik Satie, Nicholas Roerich, Francois Jollivet Castelot, te u najnovije vrijeme Edith Piaf bili članovi Reda ili su s njim bili u uskoj vezi

Filozof Miletos tvrdio je da je voda početak i kraj svih stvari, za Thalesa je voda bila sve a Cornelius Agrippa povezivao je vodu sa svijetom duhova.

Sve do sada: vrijedni istraživač Alan Liu i njegova ekipa koja sebe naziva ' The Agrippa Files ', u suradnji s forenzičkim labosom u Marlyandu, uspjeli su sastaviti cijelu aplikaciju.

A opet, za vrijeme Hadriana je umro Agrippa Castor, kritičar Basilidesa?