Diana i Aktaion... herojski zanosi jedne mladosti... praskozorja na trgu cvijeća... susreti na trgu ptica... sužanjstvo u okovima sjećanja i krletki užasne tišine... rađali su se i umirali dani... bez pomaka vremena... ukalupljeni u monotoniju izričaja... u tjelovljeni u bijelu golubicu koju koju zamišljah kao pismonošu... slala sam je u izmišljaj nadajući se da će u jednom svitanju sledjeti na moj dlan i donijeti mi znak oproštaja...

" Aktaion je znatiželja puka " reče mi boginja skidajući ponovo zvijezde s neba.

" Aktaion je bio samo tvoj ispit zrelosti " reče mu Diana " Zar ga nisu rastrgali psi? " upita pjesnik " To su bile samo njegove misli koje su prešle u istinu o tebi " reče mu Diana.

Počela je kada je Diana ubila Aktaiona " " Dakle ipak moramo pronaći izvor " rekoh uzbuđena " Ne, vi ga nosite u sebi, vi ste pili vodu s vašeg izvora " " Vi ste bili na izvoru " sjetih se knjige " O herojskim zanosima " " To je bio Aktaion " " Zar vi niste on?

" U velikoj šumi, u carstvu krvoločnih Doga i vjetrova sudbina ucrta se put dvoumljenja i nesigurnosti i Aktaion krenu za tragom divljeg jelena.

" Ti uistinu postaješ okrutna kao Diana, svojim riječima budiš u meni znatiželju, ali ja nisam Aktaion, ja sam samo zaljubljeni budući fizičar koji želi otkriti srž materije iz koje si ti satkana. " reče mi mladić grleći me i ja odustah od daljnjeg razgovora o izvoru ljubavi i prepustih se osjećaju koji se tek rađao u meni.

Diana i Aktaion " Da sam plugom orao polja, stado vodio na pašu, njegovao voćnjak ili krojio halje, danas nitko ne bi znao da sam postojao.

Aktaion je umro zbog ljubavi, umro je tražeći istinsku spoznaju njenog postojanja.

Sjeti se slika na kojima smo Aktaion i ja bili slikani ljepotom tvojih oblika " reće joj bjesno Bacchus

Drugi Aktaion koji viri kroz grmlje, urečen od gnjevne boginje, bježati će kao zec i napraviti će se da umire kada ga obore lajući psi. " iznenada reče Bacchus