📱 Nova mobilna igra – igra slaganja riječi!
Preuzmi s Google Play 🎯

akutagawa značenje i sinonimi

  • Sinonimi i slične riječi za akutagawa, kao i primjeri u rečenici

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

  • bulgakov (0.48)
  • murakami (0.47)
  • akira kurosawa (0.44)
  • nabokov (0.44)
  • ryunosuke (0.43)
  • min-woo (0.43)
  • mizoguchi (0.43)
  • haruki murakami (0.42)
  • turgenjev (0.42)
  • romanovič (0.42)
  • ljermontov (0.42)
  • artaud (0.42)
  • gogolj (0.41)
  • novelist (0.41)
  • mishima (0.41)
  • šopenhauer (0.41)
  • philip roth (0.41)
  • -sergej (0.41)
  • mifune (0.41)
  • stanislavski (0.41)
  • Napomena: u zagradi je koeficijent sličnosti (sličnost s zadanim pojmom) nakon obrade pomoću AI.

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Kawabata se dotiče iste teme i u svom eseju »Ljepota Japana i ja«, gdje kaže: " Ja se ne divim niti suosjećam s takvim samoubojicama kao što su Akutagawa, poslijeratni pisac Osamu Dazai (1909 - 1948) i drugi.

0

Akutagawa je postao poznat prvenstveno po Kurosavinoj ekranizaciji njegove priče " Rashomon ", a počinio je samoubojstvo nakon što je prošao halucinantna stanja na rubu ludila i smrti.

0

Sasvim je jasno da je Beck taj motiv preuzeo od Akutagawe, a da ga nije " ukrao " kako bi možda netko mogao pomisliti, razjasnit će se kasnije kada se u toj Beckovoj priči i sam Akutagawa prošeta kraj jezera.

0

Sartreu, a pisati započinje još kao student, osvojivši nagradu Akutagawa za " Plijen ", 1958. Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu čine dva događaja iz 1963. godine: rođenje bolesnog sina i sudjelovanje na svjetskoj antinuklearnoj konferenciji u Hiroshimi.

0

Obzirom da sve što doživimo, pročitamo, vidimo... postaje dijelom naše biografije, kada biste pisali autobiografiju koliko i kakvo bi mjesto u njoj zauzeo Akutagawa?

0

1892. rođen je Ryunosuke Akutagawa (pseudonimi Chokodo Shujin i Gaki), japanski novelist, haiku pjesnik, putopisac i esejist.

0

U kategoriji sa Shakespeareom i Oskarom Wildeom je i Akutagawa.

0

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

0

Coetze ili Ryunosuke Akutagawa - lakonski i precizni korisnici jezika čija je svaka riječ zašiljena poput britve.

0

Napomena: Priču " Kako je moja knjiga pokušala samoubojstvo " možete promaći na adresi http://www.zarez.hr/109/ljetnacitanka3.htm, a za potpuno razumijevanje teksta bilo bi poželjno pročitati knjigu Rashomon i druge priče, Ryunosuke Akutagawa.

0

1950. godine dobio je scenarij« Rashomon »po kratkoj priči Akutagawa Ryunosukea.

0

Umro je u bolnici u Montreuxu (Švicarska), 22. veljače 1980. godine. 1892. - U Tokiju je rođen književnik Ryunosuke Akutagawa.

0

Akutagawa je nakon nekoliko teških depresija izvršio samoubojstvo u 32. godini života, 24. srpnja 1927. godine, predoziravši se tabletama. 1917. - U srpnju 1915. službenik njemačkog veleposlanstva u Sjedinjenim Američkim Državama Heinrich Albert zaboravio je u newyorškoj podzemnoj željeznici torbu punu tajnih dokumenata, kojih su se domogli američki agenti.

0

Tu je i panteon mrtvih: japanski pisci Kenzaburo Oe, Kawabata, Akutagawa, pa Rusi, primjerice Bulgakov i Gogolj.

0

Sensei (Akutagawa) i Gonsuke su već godinu dana zajedno.

0

Da obrije bradu ili da si prikrati muke? (Inače, Akutagawa se ubio u 35. godini, ispivši preveliku količinu Veronala.) U prvom činu Sensei piše priču o mladom zaljubljenom paru kojem se na putu do sreće ispriječila vještica.

0

Obzirom da je Akutagawa mnogo i često pisao autobiografski, ne čudi što je zapravo on glavni lik, a uz slugu Gonsukea i jedina stvarna osoba, jer su petoro preostalih zapravo likovi njegovih priča.

0

Tri iduće godine bila je uzastopno nominirana za najuglednije književno priznanje u Japanu, Nagradu Akutagawa, koju je i dobila 1991. godine za pripovijetku Dnevnik o trudnoći (Ninshin karenda).

0

Zbog teških životnih prilika često pobolijeva (dijagnosticirana mu je tuberkuloza), a nakon objavljivanja prvog romana " Shiroihito " (Bijeli čovjek), 1955., dobiva nagradu Akutagawa (za najbolji književni prvijenac).

0

K njiga koja je stavila rašljaste jezike na kulturnu mapu, Zmije i naušnice, upravo je ona vrsta romana koji se proda u milijun primjeraka: putovanje sačinjeno od seksa, nasilja i tjelesnih modifikacija koje je osvojilo uglednu književnu nagradu Akutagawa za njezinu lijepu devetnaestogodišnju autoricu Hitomi Kaneharu.

0

Sudac ocjenjivačkog suda za nagradu Akutagawa Ryu Murakami (koji je i sam dobio tu nagradu 1976. za Gotovo prozirno plavo) očito smatra Kaneharu nasljednicom svojega književnog kraljevstva liberalnog seksa, droge i besciljne mladeži, a Kaneharina je proza kratka i opširna na način koji je za novi japanski stil pobudio zanimanje i tradicionalista i književne avangarde.

0

Riječ je o drami Život lude japanskog autora Ryunosuke Akutagawa.

0

Ryunosuke Akutagawa (1892 - 1927), pred samoubojstvo trovanjem:

0

Slicno kao sto je u " Rashomonu " Akutagawa dao opis slucaja

0

Haruki Murakami (Kyoto, 1949.) je treći japanski pisac kojeg čitam pomalo sa zebnjom, jer prva dva su počinila samoubojstvo (Mishima, Akutagawa).

0

Akutagawa je cijeli život patio od raznih boleština, ludilo mu je bilo u genima, i na kraju se čovjek ubio negdje sa 33 godine, i osim svojih prekrasnih priča ostavio je i to oproštajno pismo u kojem su motivi slični motivima junaka iz ovog topica

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!