Intelektualne zvijezde suvremene ljevice Michael Hardt, Noam Chomsky, Antonio Negri, Alain Badiou, a tu negdje se mota i ' ' svidljivi ' ' Žižek, ne nude ništa konceptualno novo, nikakav suvisli i održivi model novog društva.

Kako je istaknuo Alain Badiou, realni je socijalizam, usprkos svim svojim užasima i neuspjesima, bio jedina politička snaga koja je bar za nekoliko decenija predstavljala stvarnu prijetnju globalnoj vladavini kapitalizma, istinski strašeći njegove predstavnike i tjerajući ih u paranoičnu reakciju.

U Pohvali ljubavi, Alain Badiou se razračunava sa suvremenim konceptom ljubavi proklamiranim od strane dating agencija koje jamče potpuno osiguranje od rizika: " Zaista mislim da je ljubav u ovakvom svijetu uhvaćena u škripac i opkoljena, a time i ugrožena.

Alain Badiou piše kako su nam potrebni novi opći uvjeti za istinu?

Baxter postavlja narativni sukob iz perspektive tradicija modernizacija, no ta modernizacija ni u kojem slučaju nije emancipatorska i u službi zajednice ona je puno bliže definiciji modernizacije kako je vidi francuski filozof Alain Badiou: Naziv za strogu i servilnu definiciju mogućega (...) neizbježno nastojeći učiniti nemogućim ono što je nekad bilo ostvarivo (za najveći broj ljudi) i učiniti profitabilnim (za prevladavajuću oligarhiju) ono što nekad nije običavalo biti. Treba spomenuti i sjajan dokumentarac Slava kurvi (Whores ' Glory) Michaela Glawoggera, koji s mnogo topline i iskrenosti te s manjkom bilo kakva moraliziranja uranja u svijet prostitucije od Tajlanda, preko Bangladeša, do Meksika.

Klasna borba ne " izražava " neke objektivne ekonomske suprotnosti, ona je sama forma egzistencije tih suprotnosti. 4. Vidi Etienne Balibar, " La violence: idéalité et cruauté ", u La crainte des masses, Paris: Galilée 1997. 5. Vidi Etienne Balibar, La crainte des masses, str. 42 - 43. 6. Vidi Alain Badiou, L ' ętre et l ' événement, Paris: Seuil 1988. 7. Vidi Alain Badiou, St Paul ou la naissance de l ' universalisme, Paris: PUF 1998.

Kao prvo, Alain Badiou je socijalist, znači sve što kaže ima ideološku pozadinu kao i izjave pobornika kapitalizma (iako im je sadržaj naravno suprotan).

Alain Badiou nedavno je skovao novi izraz anti-filozofija za te nove i konstitutivno skandalozne načine konceptualnog interveniranja u svijet; to je pojam koji Žižek vrlo spremno želi iskoristiti za svoje potrebe.

Na hajdegerovskim temeljima, ali s nekovrsnom " subjektivističkom " nakanom svladavanja " objektivnih " okolnosti čovjeka u svijetu kontingencije i faktičnosti, francuski je filozof Alain Badiou razvio iznimno složenu verziju događaja kao istine bitka u vremenu.

Temeljno razlikovanje dva pojma politike kao prostora-vremena " življenja zajedno " (Hannah Arendt) u oživljavanju republikanskih vrlina i praktičnoga zahvata u prethodnu opstojeću situaciju (Alain Badiou) s naglaskom na radikalnost promjene situacije jest razlika između dva pojma " ustavnoga republikanizma ", američkoga i francuskoga.

Kao što bi Alain Badiou rekao: " Svaki pokret, svaki obris plesa treba se pojaviti, ne kao posljedica, već kao ono što je sam izvor pokretljivosti.

Na tome je radio Balibar, a na različite načine i Jean-Luc Nancy, Jacques Ranciere, Alain Badiou i drugi.

Stoga se sustav u kojem živimo ni ne bi smio zvati (predstavničkom/liberalnom/parlamentarnom) demokracijom nego onime što on zaista jest kapitalističkim parlamentarizmom (Alain Badiou).

Alain Badiou, filozof, matematičar, romansijer, dramaturg, osnivač Instituta za suvremenu francusku filozofiju (Centre international d étude de la philosophie française contemporaine), profesor na Ecole Normale Superieure u Parizu i jedan od najuticajnijih mislilaca današnjice.

Terry Eagleton, The Idea of Culture, Oxford UK/Malden, MA: Blackwell, 2000., str. 2. [ 32 ] Contingency, Hegemony, Universality, ibid., str. 4. [ 33 ] Rastko Močnik, Translation in the Field of Ideological Strle, http://translate.eipcp.net/transversal/0606/mocnik/en [ 34 ] Homi Bhabha, The Location of Culture, London/New York: Routledge, 1994., str. 8. [ 35 ] Tako kulturalna teorija čini čuda može učiniti da se čak i najniži društveni sloj doima (kulturalnom) elitom. [ 36 ] Parco di Resistenza, gdje se sastaju migranti iz bivšeg Sovjetskog Saveza, zapravo je pokraj željezničkog kolodvora Ostience, koji je Mussolini izgradio povodom Hitlerovog dolaska. [ 37 ] Vidi Alain Badiou, Ethics, An Essay on the Understanding of Evil, London i New York: Verso, 2002., str. 27. [ 38 ] Vidi Michael Hardt, Antonio Negri, Empire, Cambridge, MA, London: Harvard University Press, 2000., str. 213 - 214. [ 39 ] Doslovno kao fidem prodere prekid s vjernošću. [ 40 ] The Task of Translator, ibid., str. 261. [ 41 ] Ibid., str. 256. [ 42 ] Herbert Marcuse, One Dimensional Man, London: Routledge and Kegan Paul Ltd., 1964., str. 256.

Autorov idejni glasnogovornik u tom segmentu filma jest nitko drugo doli Alain Badiou.

U tom je smislu Alain Badiou nedavno ukazao kako horizontalno mrežno povezivanje potkopava klasičnog Gospodara, ali istovremeno stvara nove forme dominacije koji su mnogo jači od klasičnog Gospodara.

Ljubavna tematika dodatno problematizira stvari: francuski mislilac Alain Badiou na jednom mjestu piše kako ljubav naime prije nadopunjuje život nego što bi ga povezivala sa životom druge osobe, a Thirlwell je napisao roman o driblinzima što ih rabimo da bismo stigli do gola.

Jedna od veličina stoljeća, zamjećuje Alain Badiou u eseju Strast za realnim i montaža privida, bila je u nastojanju da se misli odnos, na početku opskuran, između nasilja realnoga i privida, između lica i maske, između golotinje i krinke.

Naime, kad je objavljena lista sudionika konferencije, među kojima su bili Jacksoni filozofije 21. stoljeća najznačajniji živući francuski filozofi Alain Badiou, Jacques Rancičre i Jean Luc-Nancy, talijanski filozofi Gianni Vattimo i Antonio Negri, najpoznatiji engleski teoretičar književnosti Terry Eagleton, mlađa generacija filozofa (Peter Hallward, Bruno Bosteels, Alberto Toscano) i last but not least Slavoj Žižek, kao inicijator skupa dvorana za 150 ljudi rasprodana je u samo 24 sata.

Alain Badiou (1937, Rabat) jedan je od najglasovitijih francuskih filozofa, pisac i profesor emeritus na prestižnoj pariškoj školi Ecole Normale Superieure.

Dakle, Lukacs je mnogo veći gramscijanac i mnogo više igra na vjerojatnoću/kontingenciju nego se obično smatra Lukacsev je Augenblick neočekivano blizak onome što Alain Badiou danas nastoji formulirati kao Događaj: intervencija neuračunljiva unutar prethodećih joj objektivnih okolnosti. 17 Srčika Lukacseve argumentacije jeste odbijanje da se akt svede na svoje povijesne okolnosti: nema ničeg poput objektivnih preduvjeta, odnosno (hegelovski kazano) sve su pretpostavke već postulirane.

Alain Badiou: Mislim da postoji jedna još uvijek vrlo prisutna romantična koncepcija ljubavi, koja se iscrpljuje u samome susretu.

Na samom početku francuski filozof Alain Badiou, čija je polemički intonirana knjiga Značenje Sarkozyja i u Velikoj Britaniji bestseler, odmah je na početku primijetio da je riječ komunizam kriminalizirana te da je zajednički projekt svih izlagača ponuditi pozitivno značenje te riječi u filozofskom smislu.

U ovoj knjizi Alain Badiou, ugledni pisac i filozof, istražuje ljubav, tu vječnu temu tako dragu našim srcima.

U obliku dijaloga Alain Badiou odgovara na pitanja Nicolasa Truonga i pristupa temi ljubavi na najdublji način.

Alain Badiou drži da onaj koji ne započne s ljubavlju nikad neće znati što je filozofija.

Naposljetku, evo jednog velikog pitanja: ukoliko je svibanj ` 68 predstavljao (kao što tvrdi Alain Badiou) svršetak jedne epohe, označavajući (zajedno s kineskom Kulturnom revolucijom) definitivno iscrpljivanje velikih revolucionarnih političkih projekata koji su počeli s Oktobarskom revolucijom, gdje se onda danas nalazimo?

Samo u ovom smislu, nemojte ga pogrešno shvatiti, mislim da je Alain Badiou bio u pravu u tvrdnji da se danas - ovo zvuči strašno - neprijatelj ne zove kapitalizam, imperijalizam, eksploatacija ni išta slično.

Pokušavao sam kroz pojam fanatizma pratiti različite načine na koje su politike kakve predlažu Jodi Dean, Alain Badiou i drugi bile stigmatizirane ili kritizirane u prošlosti.