Vječna igra kamena i škrtog raslinja ovom putovanju daju istinsku draž avanture, gotovo identične onoj koju je osjetio talijanski putopisac Alberto Fortis u svojoj knjizi« Viaggio in Dalmazia ».

Osjetite i Vi duh izgubljenog vremena i vratite se s nama u daleku 1770. godinu kad je Alberto Fortis tim putovima preko vrleti Biokova i Rilića došao u pitomo naselje Kokoriće gdje je upoznao vojvodu Antuna Prvana« Pržu »kod kojeg je bio gost.

S druge strane, iz novouređenog etno sela Kokorići pokraj Vrgorca, od potomka vojvode Pervana kod kojega je Alberto Fortis u svojim pohodima kroz Zagoru zanoćio i slušao narodnu poeziju, pojavio se glas kako Asanaginica pripada njima.

Rodna kuća maloga Frane nalazila se podno slavnoga Krinja, brežuljka na kojem se nalazila kapela u čast sv. Jure o kojem su ispjevane pjesme i popijevke, a nedaleko dvaju jezera kao dvaju očiju u čovjekovoj glavi koja je davno opisao Alberto Fortis u Putu po Dalmaciji. [ 2 ] Osnovno školovanje završio je u rodnim Hrvacima, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju.

Tako je na primjer u 18. st. u Osoru opat Alberto Fortis ismijavao osorskog ljekarnika jer je ljekarnik sam orao svoju njivu.

Krku i Roški slap svojedobno su posjetili Alberto Fortis, slikar i grafičar L.

U 18. stoljeću bavili su se pravljenjem vapna, a Alberto Fortis kaže kako višnje najviše rađaju u Tribunju i Vodicama pa ih Zadrani kupuju za proizvodnju likera.

Ključni dokument za poznavanje života u Dalmaciji u drugoj polovici 18. stoljeća i vjerojatno najcitiranija putopisna knjiga na ovom prostoru poznati je Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia dell abate Alberto Fortis) Alberta Fortisa (11. listopada 1741. 21. listopada 1803.), mletačkog opata i znanstvenika širokog interesa.

Prud se vjerojatno počeo naseljavati polovicom 18. stoljeća i to pučanstvom sa Dragovije, jer ga već talijanski opat Alberto Fortis u svom glasovitom djelu " Put po Dalmaciji " (Viaggio in Dalmazia dell ' abate Alberto Fortis, Venezia 1774.) spominje kao naseljeno mjesto.

Prva pretpostavka koja se nameće čitatelju Puta u Dalmaciju jest da je Alberto Fortis sam, obilazeći Dalmatinsku zagoru, na licu mjesta zapisao Žalostnu pjesancu plemenite Asan-Aginice, pogotovo stoga što nije naveo da ju je dobio od nekoga drugoga.

Alberto Fortis 1774. spominje Brestolac u svom " Putu po Dalmaciji " kojeg je vidio označenog na Cantelievim zemljopisnim kartama: " Nedaleko od ovog mjesta Cantelio, čija se karta Dalmacije smatra jednom od najboljih, stavlja ušće neke rijeke koju odvodi iz jezera kod Prološca, što mu on daje ime Brestolac ".

' Ovo mjesto je točka apsolutne ljepote. ', davno je rekao putopisac Alberto Fortis, a vi provjerite zašto.

Ova jama je prvi put opisana 1770. godine (Alberto Fortis), a ima najveću podzemnu dvoranu u Istri, veličine nogometnog igrališta.

Naravno, tu je i posjet i boravak u etno-selu Kokorići, upoznavanje s poviješću i arhitekturom, s mjestom gdje je čuveni putopisac Alberto Fortis prvi put zabilježio baladu« Hasanaginicu »koja je svojevremeno oduševila i najveće onodobne književnike, uključujući i samog Goethea.

Na jugozapadnim obroncima Modrog jezera nalazi se i grob Hasanaginice, o čijoj je ljubavnoj tragediji neznani imotski pjesnik spjevao baladu koju su kasnije prevodili Alberto Fortis, Goethe, Puškin, V.

Na osnovu njegova položaja te slučajnog nalaza novca, zida i nekropola, venecijanski putopisac Alberto Fortis (1741. - 1803.) u svom djelu " Put po Dalmaciji " (Venecija, 1774.) navodi da se na tom mjestu nalazio kasnoantički Prokopijev Laurentum.

Već su gotove dvije ploče sa stihovima Asanaginice u Splitskom rukopisu, te izvorni tekst na talijanskom jeziku koji je zapisao poznati putopisac Alberto Fortis u svom djelu Viaggio in Dalmazia.

Tu gdje je Alberto Fortis prvi put zabilježio čuveni ep« Hasanaginicu », osjetit ćete i sami svu težinu i ljepotu života na prostorima iza Biokova i planine Rilić, i opet se iznova vraćati.

Nikada dok sam živ neću zaboraviti doček i srdačno gostoprimstvo što mi ga je učinio vojvoda Pervan u Kokorićima. Alberto Fortis 1772.

Prvi put ju spominje 1770. godine putopisac Alberto Fortis.

- I balada o Asanaginici, nesretnoj ženi imotskoga kadije, u krajini se prepričavala s koljena na koljeno, dok je nije zapisao putopisac Alberto Fortis, a onda su se njome nadahnjivali Goethe i Puškin priča naš vodič, koji među dva najznamenitija Imoćanina, u velikoj konkurenciji pametnih glava, izabire fra Stipana Vrlića, rođenog 1677. u Svetigori, koji je pusti svijet spašavao u vrijeme Turaka, a u Imotskom i Omišu izgradio samostane.

Osim ve ć navedenoga Formaleonija, Martina Tommasa Brunnicha spominje i Alberto Fortis u dva svoja vrlo važna djela.

Alberto Fortis je putovao osam puta Dalmacijom, od Pule do Dubrovnika, od Dalmatinske zagore do Visa, pa je u " Putopisu ", koji ostavlja dojam jednoga putovanja, sažeo dojmove i podatke s nekoliko njih.

Opat Alberto Fortis u Viaggio in Dalmazia (Venezia, 1774.) kaže da ih je narod zvao Trojanski grad.

Pašku uvalu je znameniti putopisac Alberto Fortis nazvao morskim jezerom, zbog njenog neobičnog oblika koji podsjeća na lagunu.

Hasanaginica je bosanska i bošnjačka usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka i vjerovatno se prepričavala sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini, dok je nije otrgnuo od zaborava 1774. italijanski putopisac, etnograf Alberto Fortis nazivajući je " morlačka balada " (morlačka = ilirička).

Zašto je Hasanaginica zainteresirala glasovite pisce europskog romantizma i zbog čega se u 18. stoljeću jedan strani putopisac Alberto Fortis odlučio zabilježiti njezine stihove u svoj putopis? Odgovore na spomenuta pitanja u daljnjem izlaganju nastojat će se izložiti polazeći od četiri aspekta:

Predstavlja pravi dragulj istarskog podneblja, spominje se davne 1770. godine kada ju je posjetio i opisao poznati putopisac Alberto Fortis.

Tu pred Osejavom naučio sam plivati, loviti ribu, malo dalje prema Marinetti veliki su leuti iskrcavali svoj ulov, ribari istezali tratune, velike mreže, a cipala je bilo toliko da su se i Alberto Fortis, kasnije i Karel Čapek koji je u hotelu Osejava završavao svoj roman Rat daždevnjaka, divili veličini i obilju danas nestalih jata.

1774. Talijanski opat Alberto Fortis u knjizi Put po Dalmaciji opisao je više špilja u Dalmaciji (Rudelić špilje kod izvora Cetine i dr.) i prvi protumačio našu riječ jama.