Na rubu lijepe književnosti stvara svoje djelo splitski crkveni velikodostojnik i gradski pisar Toma Arhiđakon (oko 1200. ⠀ 1268.), autor Âťpovijesti salonitanskih i splitskih prvosvećenika, od sv. Domnija do RogerijaÂŤ, zvane Historia Salonitana, koja predstavlja glavni izvor podataka o vladarima narodne dinastije i o povijesti 150 godina nakon njihove vladavine.

U 13. stoljeću Toma Arhiđakon (Thomas Archidiaconus, oko 1200. do 1268.), rodom iz Splita, iz romanske obitelji, kanonik i političar u rodnom gradu, napisao je Solinsku povijest (Historia Salonitana, 1266).

O tom svečanom prijenosu govori nam i Toma Arhiđakon u svome djelu Historia Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum.

Toma Arhiđakon (Historia Salonitana) obavještava nas o značajnom položaju krčkoga svećenstva, pa time i grada.

U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux.

Ali kad si već kod toga, Toma Arhiđakon kaže za Hrvate da su poprskani arijevskom kugom, a Goti su bili arijanci, što bi značilo da su Hrvati zapravo Goti, a to onda tvoju umotvorinu baca u paramparčad.

Bile su to marke u povodu obljetnica: Toma Arhiđakon, Ivan Ranger i grad Kastav.

O njegovom skromnom, pokorničkom, životu i mudrosti piše i Toma Arhiđakon opisujući ga kao učenog i dobrog čovjeka, a njegovi sugrađani pripisivali su mu velika čuda zbog čega ga, zajedno sa cijelom katoličkom zajednicom, štuju sve do danas.

Organizator je udruga studenata povijesti Toma Arhiđakon pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu - a na inicijativu njihova člana, slijepoga studenta Ivana Bogdanovića.

radi se o hereticima koji su pobjegli iz Splita i Dalmacije u Bosnu, o dvojici braće koji su se kasnije vratili natrag (o njima piše Toma Arhiđakon), a koji nemaju baš previše izravne veze s fenomenom Crkve bosanske.

O prirodnoj smrti kralja Zvonimira govori i splitski kroničar Toma Arhiđakon u 13. stoljeću.

Toma Arhiđakon navodi: Splitski nadbiskup neki Ivan, podrijetlom iz samoga grada sagradio je crkvu sv. Feliksa nad potokom.

Posjet kasnoantičkim i srednjovjekovnim splitskim crkvama Udruga studenata povijesti Toma Arhiđakon poziva sve zainteresirane na sudjelovanje u obilasku splitskih kasnoantičkih i srednjovjekovnih crkava poput: sv. Trojice na Poljudu, sv. Mikule u Velom Varošu, sv. Martina iznad Zlatnih vrata, itd.

O Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima svjedoči Toma Arhiđakon, a vjerojatno je da je Bizant nagradio svoga vjernoga saveznika dalmatinskim gradovima, koji je njima vladao u ime bizantskog cara.

Kad je riječ o Južnoj Hrvatskoj i našem dijelu Sredozemlja, Toma Arhiđakon na početku zapisuje da je Dalmacija prema Izidoru prvi dio Grčke, a naziva se po Delmisu, starom gradu koji je ondje bio, ali nije dovoljno jasno u kojem se kraju Dalmacije taj gard Delmis nalazio.

Potom se nastanjuju u Dioklecijanovoj palači i zatvaraju se u njezine zidine... nastaje Split zaključuje arheologinja Tajma Rismondo, navodeći kako bazilike, očito poslije obnovljene, sljedeći put spominje Toma Arhiđakon u svojoj Kronici, izvješćujući kako je Ad basilicas pictas održan 1185. godine Splitski sinod, na kojem su razgraničeni teritoriji dalmatinskih biskupija i župa.

Splitski kroničar Toma Arhiđakon (o. 1200. - 1268.) zabilježio je da je Sever Veliki ustupio jugoistočnu kulu splitskom nadbiskupu.

Uz grob sv. Felicija u crkvi sv. Frane počivaju najistaknutiji splitski velikani, koji su sebe čvrsto ugradili u splitsku i hrvatsku vječnost, tu je, kako smo ranije naglasili, ukopan Splićanin, kroničar i erudit Toma Arhiđakon, a sada i veliki Marko Marulić, otac hrvatske književnosti.

Toma Arhiđakon u svojoj Povijesti Solina nam je ostavio vjernu sliku brutalnosti i krvoločnosti Tatara toga vremena.

U XIII. stoljeću (1241./1242.) Toma Arhiđakon opisuje provalu Tatara ili Mongola koji su na putu prema Splitu i Trogiru zacijelo protutnjali i Cetinskom županijom.

Toma Arhiđakon, koji je u svojim rukama imao izvorne kataloge (popise, povelje) i pontifikalne (biskupske) ljetopise salonitansko-splitskih (nad) biskupa iz VII. i VIII.st., piše u svojoj Kronici da je u gorovitu djelu današnjih hrvatskih zemalja Hrvatska postojala davno prije dolaska zakarpatskih Hrvata.

Nas ovdje posebno zanima Franjina propovijed u Bologni, koju je opisao naš zemljak Toma Arhiđakon Splićanin: " Iste godine (1222.) na dan Uznesenja Bogorodice, dok sam bio u Bolonji radi školovanja, vidio sam sv. Franju kad je propovijedao na trgu pred općinskom zgradom, kamo se skupio skoro čitav grad.

Splitski kroničar Toma Arhiđakon u 13. stoljeću navodi kako kralj Zvonimir nije ostavio ni jednog baštinika od svog potomstva, već je izumro čitav rod kraljevske krvi i nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti Kraljevstvo Hrvata.

Taj put je opisao kroatofob Toma Arhiđakon, no valja mu priznati, s dobrom dozom pripovjedačke slikovitosti.

Nije ostalo mjesta u podrumima, čak i onima smradnima koje nisu ovi zaposjeli, piše Toma Arhiđakon

Vijesti što ih o pokrštavanju Hrvata donose car Konstantin VII. u djelu De administrando imperio i Toma Arhiđakon u svome djelu ne smiju se shvatiti doslovno. 1. proces pokrštavanja i proces stapanja zatečenog domaćeg stanovništva s doseljenim Hrvatima bili su dugotrajni i odvijali su se vrlo sporo.

Takvog Franju u svojoj Povijesti solinskih i splitskih natpastira opisao je Toma arhiđakon splitski:

Pomalo je teško vjerovati da o takvoj vrsti događaja ništa ne bilježi Toma Arhiđakon koji sve hrvatske " hereze " opisuje do u najsitnije detalje, no kako rekosmo, suvremena obrada nekog događaja nije i ne treba biti povijesna rasprava nego ima neke druge ciljeve.

Toma Arhiđakon (dakako, i Toma Splićanin) 1222. nalazi se na studiju u Bolonji i pripovijeda o doživljaju koji mu se duboko usjekao u duhovno biće kada je slušao sv. Franu kako propovijeda.

Evo nauka, po kojemu je ovaj Toma Arhiđakon sam živio i druge učio:/Preziri svijet, kloni se poroka, kroti tijelo, plači zbog raskošna života, bježi od varava dobitka./Rodio se u Splitu i ondje je umro./Netom je smrt naslijedila život, nestala je moja slava.