Smješten je na središnjem dijelu Alborza odnosno u dolini tzv. Moškog rasjeda koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru istok zapad duljinom od oko 150 km.

Tektonskog je podrijetla i nalazi se na sjevernim padinama Alborza koje se spuštaju prema Kaspijskom jezeru.

Najznačajnije rijeke ovog bazena su: Zarin, Talke i Simin. b) Centralni bazen Centralni bazen okružen je planinama Binalud i Ala-Dag u Horasanu, južnim padinama Alborza na sjeveru, padinama sjevernog Zagrosa za zapadu i jugu, te konačno, zapadnim padinama planina Kirman i Tabas.

Ipak, uz svu svoju hektičnost i užurbanost, Teheran je jedinstven po svojih 800 velikih i mirnih parkova te rekreacijskim centrima u podnožju Alborza, kamo stanovnici hrle u dane vikenda.

U planinama i šumama Alborza i Zagrosa žive divlje životinje poput tigra, leoparda, medvjeda, vepra, pantere, lisice, vuka i šakala.

Zbog visokog Alborza na sjeveru i Zagrosa na zapadu između centralne regije iranskog platoa klima je pustinjska.

Gotovo 40 % obradivih površina se navodnjava i taj trend se stalno povećava zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Alborza i Zagrosa.

Posljednju iransku večeru (izvanredan roštilj uz ne tako izvanredno bezalkoholno pivo) blagovali smo na obroncima Alborza (opet sam imao asocijaciju: Šestinski lagvić), u krcatom restoranu Darband (svi restorani u kojima smo bili krcati su: Iranci vole jesti vani).

Svako proljeće otapanje snijega s obližnje planine Alborza izaziva podzemne poplave koje štakore tjeraju iz njihovih jazbina.

Gotovo 40 % obradivih površina se navodnjava (82.970 km²) po čemu Iran kotira peti u svijetu, dok se trend navodnjavanja povećava iz godine u godinu zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Zagrosa i Alborza.

Najširi i najviši vrh Alborza je Damavand; visine 5671 metar.

Smatrano nastavkom Alborza, Horasan planine na sjeveroistoku Irana formiraju treći dio sjevernih iranskih planinskih lanaca.

Tlo gornjih dijelova grada podno Alborza sastoji se od sedimentnih nizova koji datiraju od gornjeg devona do oligocena, a dominira jurski vapnenac preko granitne jezgre što područje čini stabilnim za izgradnju.

Najpopularnija interpretacija temelji se na srednjovjekovnim djelima islamskog zemljopisca Jakuta koji tvrdi da ime Tah rān podrazumijeva Onaj koji lovi (gura) ili Onaj koji stanuje pri podnožju (u zemlji) [ 11 ] što ukazuje ili na podzemni život tamošnjih stanovnika u 13. stoljeću [ 8 ], ili na zemljopisni smještaj grada s obzirom da se zaista nalazi pri dnu planine Točal (ogranak Alborza) [ 5 ].

Iako nisu provedeno brojne studije u pogledu podrijetla pretpovjesnih društava ovog područja, možemo pretpostaviti da je grupa naseljenika ušla u regiju preko Gurgana, smjestivši se u podnožju planinskog lanca Alborza.

Također, treba naglasiti i da gradsko područje Teherana definirano njegovim kotarima ne zauzima cjelokupne teritorije istoimenog okruga i pokrajine: u sastavu navedenog okruga na sjeverozapadu nalaze se i dijelovi nenaseljene planine Alborza odnosno stepe na istoku, a uža površina grada zauzima približno 5 % teritorija pokrajine čija površina iznosi 18.814 km 2 [ 3 ].

Tijekom noći izražen je hladni povjetarac sa sjevera odnosno planina Alborza [ 5 ].

Ruševine dvorca Lambersan nalaze se skivene u majušnoj dolini Alamut, koja se nalazi na 800 - tinjak metara nadmorske visine okružene planinama Alborza čiji planinski vrhunci nerijetko prelaze 4000 metara, što cijeloj dolini daje spektakularne izgled.

S obzirom da se nalazi ispod gorja Alborza koje je kao i Zagros rezultat sudaranja arapske i euroazijske litosferne ploče, Teheranu prema seizmološkim studijama prijeti velika opasnost od potresa koji se na tom području pojavljuju u ciklusima od oko 150 godina [ 70 ].

Na širem gradskom području po osi istok - zapad protežu se tri glavne rasjedne zone: sjeverni Mošin rasjed prolazi ispod Alborza koji je slabo naseljen, središnji Teheranski rasjed nalazi se u gornjem gradu koji je kvalitetno izgrađen, te Rajski rasjed na krajnjem jugu [ 72 ].

Grad u užem smislu nije bogat vodenim resursima i osim manjih potoka koji se slijevaju s Alborza ne postoje veće vodene mase poput rijeka ili jezera, a grad ne obiluje ni podzemnim vodama [ 8 ].

Brojni parkovi smješteni su uz 13 dolina manjih potoka koji se slijevaju s Alborza na sjeveru prema jugu dužinom od 10 km, a među njima su Garmdare, Čitgar, Solagan (Kan), Farahzad, Evin (Darake), Darband, Golabdare, Hesarak (Džamšidije), Lavizan (Sohanak) i Sorhehesar (ukupne površine 1005 ha ili 2 % grada) [ 198 ].

Na razvoj teheranskih zelenih površina utjecali su višestruki čimbenici: grad je povijesno poznat po bogatim vrtovima [ 8 ], njegov zemljopisni položaj podno Alborza pogoduje razvoju bilja [ 200 ], sadnja stabala potaknuta je drevnim i islamskim vjerskim motivima (vjerovanje da sadnja za Novruz donosi sreću odnosno da je sadnju poticao sam Muhamed) [ 2 ], oblikovanje perzijskih vrtova dijelom je tisućljetne umjetničke tradicije odnosno boravak u njima predstavlja iransku kulturu življenja [ 198 ], te politički poticaj iz sredine 1990 - ih da se ozelenjivanjem grada ublaže njegovi ekološki problemi [ 2 ].