Pričaju starim perzijskim dijalektom i sastoj se od mnogih plemena od kojih su glavne grane: a) Sjeverni ili Maku Kurdi iz Makua i sjeverozapadnog Azarbajdžana; b) Mahabadski Kurdi koji obitavaju područje između jezera Urmije i Kurdistanskih planina; c) Sanandadžski Kurdi sa podgrupama u Pavehu, Sakezu i iračkoj granici; d) Kirmanšahski Kurdi koji obitavaju područje od planina Zagrosa do Huzistanske ravnice; 4. Bahtijari Bahtijari obitavaju visoka područja planine Zard šireći se južno od Isfahana, sa zimskim obitavalištima na Huzistanskoj ravnici.

Jezero je smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa i ima površinu do 1500 km², dubinu do 1,1 m i zapremninu do 1,65 milijardi m³, no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši.

Najznačajnije rijeke ovog bazena su: Zarin, Talke i Simin. b) Centralni bazen Centralni bazen okružen je planinama Binalud i Ala-Dag u Horasanu, južnim padinama Alborza na sjeveru, padinama sjevernog Zagrosa za zapadu i jugu, te konačno, zapadnim padinama planina Kirman i Tabas.

Aržan Aržan je slatkovodno jezero u iranskoj pokrajini Fars, smješteno u aluvijalnoj kotlini omeđenoj planinama Zagrosa.

Ovaj bazen koji se smatra najvećim u zemlji širi se od zapadnog Kurdistana do istočnog Beludžistana i uključuje sve reljefe i planine Zagrosa i južne Džazmurijske regije.

Prema nedavnim arheološkim pronalascima, tragovi elamitske kulture mogu biti vidljivi od istočnih obala rijeke Tigris do Šahr i Sukte u Zabolu, te od centralnog Zagrosa do regije Bušira.

Najznačajnija nalazišta smještena su u jugozapadnom dijelu zemlje zapadno od Zagrosa, odnosno u pokrajinama Ilamu, Huzestanu, Bušeru, Hormuzganu i Farsu.

U planinama i šumama Alborza i Zagrosa žive divlje životinje poput tigra, leoparda, medvjeda, vepra, pantere, lisice, vuka i šakala.

Smješten je u dolini podno južnih padina Oštoran-Kuha (sastavni dio Zagrosa) i ledenjačkog je podrijetla.

Smješteno je u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa, oko 30 km zapadno od Sarvestana odnosno 10 km jugoistočno od Širaza gdje ga lokalno stanovništvo naziva Slanim jezerom (perz.

Zbog visokog Alborza na sjeveru i Zagrosa na zapadu između centralne regije iranskog platoa klima je pustinjska.

Gotovo 40 % obradivih površina se navodnjava i taj trend se stalno povećava zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Alborza i Zagrosa.

Gotovo 40 % obradivih površina se navodnjava (82.970 km²) po čemu Iran kotira peti u svijetu, dok se trend navodnjavanja povećava iz godine u godinu zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Zagrosa i Alborza.

Nakon što su skupili dovoljno snage preselili su se u područje centralnog Zagrosa i postavili Hamadan (ili Ekbatanu) za svoj glavni grad.

Najstarija naselja iskopana u blizini Jerihona (Izrael), Catal Huyucka (Turska) te na visoravni Zagrosa (Iran/Irak) govore nam o prvotnom arealu neolitika.

Prema profesoru Louisu Van den Berghe-u, bronca proizvedena u okolici Zagrosa kao roba je našla put do zemlje Sumerana i Elamita.

Smještena je na zapadnom dijelu zemlje i obuhvaća uglavnom planinski krajolik Zagrosa, a omeđena je iranskim pokrajinama Kermanšah, Hamadan, Zandžan i Zapadni Azarbajdžan, odnosno suverenom državom Irak.

Visine sjevernog Zagrosa u Južno Azarbajđanskim planinama, niže su od ostalih regija; međutim zbog prisutnosti brojnih klanaca i neravne topografije proizvodi poteškoće u komunikaciji.

Kratko vrijeme nakon izuma sumeranskog i babilonskog klinastog pisma, naseljenici sjevernih dijelova podnožja Kuzistana i Zagrosa započeli su svoje klinasto pismo, koje je kasnije postalo poznato kao protoelamitsko klinasto pismo.

Predstavljaju i reflektiraju prirodu na simbolički način i ponekad izražavaju religijska uvjerenja ljudi koji su najvjerojatnije naseljavali padine Zagrosa.

Odigrala se u klancu u planinama Zagrosa, Perzijskim vratima inače prolazi Kraljevska cesta koja je spajala Sard i Perzepolis