Recimo, prirodni autohtoni areal, alepskog bora na kopnu je tek južnije od Splita.

Zbog nje se mijenja i krajolik, polja su zapuštena, šire se makija i šuma - na golim Kornatima o kojima je također bilo riječi - danas raste barem desetak tisuća stabala alepskog bora, što, prema riječima dr. Vlade Skračića, nitko ne kontrolira.

Rimska palača, rimokatoličke bazilike i ostaci termi s mozaikom ždrala u naselju Polače Ostaci ilirske utvrde na brdu iznad Velikog jezera Otočić sv. Marije sa benediktinskim samostanom i crkvom sv. Marije Geomorfološki lokalitet Zakamenica na kojem je more tokom godina u otoku napravilo skulpturu biskupa i dva amfiteatra Veliko i Malo jezero Potpuno očuvane šume alepskog bora, hrasta crnike i makije

49. Na području temeljnog fenomena u razredu alepskog bora smiju se provoditi samo sječe s ciljem zaštite šuma, obnove fiziološki zrelih grupa te uklanjanje oštećenih stabala i grupa.

Ozračje gorja i podmorja otoka Mljeta doživjet ćemo prikazom gorskog lanca s prekrasnim vidicima, zaboravljenih otočnih staza, tajnovitih špilja, aromatičnih mednih biljaka, šuma alepskog bora i hrasta česvine, jedinstvenih slanih jezera i čarobnog svijeta mljetskog podmorja.

Osim autohtonih mediteranskih vrsta flore, ovaj kraj obiluje primjercima suptropske, ali i kontinentalne flore, koja se uzgaja u brojnim vrtovima dubrovačkih ljetnikovaca rasutih širom dubrovačkog primorja i otočja.Ovom području poseban čar daju brojni nasadi limuna, naranče te raznovrsne palme i agave kao i stabla alepskog bora, pitomog bora ili pinja, šume česvine, somine, kao i razna makija (planika, vrijes, žuka).

Pored tri manja polja, pojedina područja su osobito obrasla makijom i garigom, kompleksima alepskog bora i čempresa, a od poljoprivrednih kultura vinovom lozom i maslinom.

Uz pomoć auto košare orezati će se sva stabla prvenstveno alepskog bora, a zatim i drugih vrsta u Titovom parku kako bi se uklonile suhe i oštećene grane.

Iako je prirodna obnova alepskog bora inače jednostavna, kada se radi o zakorovljenim površinama ili površinama koje su opterećene posjetiteljima kao u šumi Lungomare, prirodna obnova je nemoguća.

Vodotok meandrira kroz plitki kanjon uglavnom obrastao šumom alepskog bora.

Povijesni renesansni, te neoromantični perivoj s prijelaza 19. u 20. st., akvedukt, povijesni maslinik s autohtonim vrstama dalmatinske uljarice, vegetacija šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa, te makije i nezaobilaznih višestoljetnih platana na prilazima parku samo su dio atrakcija koje se mogu vidjeti po pojedinačnoj cijeni od 15 kuna.

Unutar ambijentalne cjelina parka na sjevernim padinama Marjana šuma alepskog bora kao nosioc zaštite Marjana, predstavlja i faktor kojim se neadekvatno i neodrživo gospodari.

Autohtone šume alepskog bora postoje u obalnoj i otočnoj Dalmaciji no ta je vrsta, zbog izrazite prikladnosti za pošumljavanje, danas vrlo rasprostranjena i u Istri i na otocima Kvarnera.

Arboretum na svom prostoru od 25 hektara objedinjuje nekoliko različitih cjelina: povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem, povijesni neoromantičarski perivoj iz 19/20. stoljeća, povijesni maslinik, te prirodnu vegetaciju šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa, vegetaciju makije i priobalne stijene.

To su šumske kulture crnog i alepskog bora na otocima i u primorju, a smreke i još nekih vrsta četinjača (duglazija, ariš, borovi) u kontinentalnim dijelovima.

Alepski i brucijski borovi su prilično slični te se razlikuju po tome što deblo alepskog bora raste iskrivljeno i češeri su mu na stapkama, dok je deblo brucije ravnije i češeri su kao sjedeći bez stapke.

Na samom Biokovu može se primjetiti poznati kontrast vegetacije, što se očituje u kršu i kamenjaru, nasuprot kojeg se nalazi uski pojas između planine i mora gdje se mogu vidjeti maslinici, vinogradi i poznate šume alepskog bora.

Zatim treba spomenuti crniku, šume alepskog bora, gljive i neizostavne mediteranske biljke kao što su bajam, limun, naranča, palma i rogač.

Kako doznajemo od Jere Ćalete, člana vinovačkog MO i tajnika općinskog HSS-a, sporno područje je u bivšem općinskom prostornom planu bilo namijenjeno za industrijsko-poslovnu zonu, ali nejasno je zašto je općina poduzela ove radove i zašto je, kako kaže Ćaleta, uništeno preko 200 stabala alepskog bora kada se zna da je u prije nekoliko mjeseci donesenom prostornom planu taj teren definiran kao pašnjak. Stanovništvo je zbunjeno.

lokrum je omiljeno izletište dubrovčana i mnogih turista. udaljeno od grada samo 10 - 15 minuta vožnje barkom. otočić je vječno zelen, s bogatom suptropskom vegetacijom, šumom crnike i alepskog bora. zaštićeni je park prirode. tvrđava na uzvisini lokruma, nazvana je fort royal, danas je vidikovac, pruža nezaboravni pogled na cijeli lokrum i dubrovnik. sagradili su je francuzi kao osmatraćnicu.

Dok je danas cijeli Čikat u predivnoj šumi alepskog bora, još krajem 19. st. tu je bio zapušten teren.

Osim alepskog bora posađeno je i niz drugih biljaka.

- Na ovaj datum više gljiva može se naći na nižoj nadmorskoj visini (bliže moru), u šumama alepskog bora, u šumama česvine, u maslinicima, na livadama, po poljima, u makiji (ne u pregustoj)

Otok Ilovik obrastao je zimzelenom mediteranskom vegetacijom u kojoj se ističe crnika, a mjestimično ima i šumica alepskog bora.

U subotu 13.04.2013. g. na području općine Trogir GJ Plano organizirana je akcija pošumljavanja sadnicama Alepskog bora i Čempresa.

Ako ne, drvo alepskog bora će se prodati za ogrjev.

" U Hrvatskoj postoji 40 000 ha sastojina alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) čija ukupna drvna zaliha iznosi 3 853 000 m3 ili oko 1,3 % ukupne drvne zalihe Republike Hrvatske.

Mogući godišnji sječivi etat ovih sastojina je oko 120 000 m3. Šumarstvo se jadranskog dijela Republike Hrvatske na čijem se području nalaze te sastojine, danas susreće sa problemom prodaje drva alepskog bora koje pilanari i lokalno stanovništvo izbjegavaju zbog smole.

U isto vrijeme kada se javlja problem plasmana drva alepskog bora na tržište, dolazi i do krize energije koja je u Dalmaciji izbila istodobno s ratnom krizom.

Sagledavajući globalne trendove u proizvodnji energije čija je glavna smjernica napuštanje konvencionalnih izvora energije (donedavno smatranih neiscrpnima) i okretanje prirodnim (u dogledno vrijeme obnovljivim) energentima, postavlja se pitanje: ne bi li se problem neiskorištene biomase alepskog bora mogao riješiti u kombinaciji sa rješavanjem problema nestašice energije u Dalmaciji?