Općenito vlasnici novca na bilo kakvom povjereničkom računu su uvijek oni ljudi koji su uplatili novac za neku svrhu, a ako je ta svrha " nestala " onda samo platiše odlučuju kamo će s ostatkom novca, a ne država ili neki sud. 5. Šarinić i svi ostali pajdaši " zna se " koji su se naglo obogatili padaju na ispitu, na kojem je pao i Alfrede Capone pred skoro 80 godina.

- Hvala Alfrede, baš si klasa rekao sam oduševljen agilnošću starog momka i povukao dug gutljaj iz boce.

- Vi nećete biti kod kuće, Alfrede? - pitala preneražena Melita koja se je odmah promijenila u licu.

- A kud se ti, Alfrede, klatariš? - ukori ga gospođa Klara koja mu je već dvije godine govorila " ti " kao budućem zetu.

- Ta i ti ćeš, Alfrede, brzo u Zagreb.

- Pazi, dijete, da se ne prehladiš, a ti, Alfrede, da mi je prije pola noći kući dovedeš - zapovjedi zabrinuto Klara.

- Alfrede, vidite, evo ovo je vaše dijete, gledajte kako je milo i krasno

- Alfrede, meni je tako dosadno u ovom kupalištu; zašto nećete da me pohodite kadgod? - upita Lina kao razmaženo dijete.

Do grla grcah u blatu i čekah tebe, dragi Alfrede.

- A sada da se požurimo, dragi Alfrede

- Uhvati, Alfrede, da bacimo hitro sve te stvari kroz ova vrata u ropotarnicu...

Klara zijevne, a nakon kratke šutnje reče: - To je, Alfrede, lijepo

- Ti luduješ, Alfrede - osupne se udovica, ustane sa stolice i odmakne dva koraka.

- Alfrede, nemoj ludovati, molim te, Alfrede

- Ali, molim te, Alfrede, molim te... - ne doreče udovica, kad netko pokuca na vrata.

- Molim te, Alfrede, pošalji koga da nam uzme jednu ložu - zamoli udovica.

Krabulja, sjedeći sakrivena lica, prekine dugu šutnju: - Alfrede, znaš li gdje si?

Krabulja će opet, tiho: - Alfrede, sjećaš li se još nesretne Line?

- Alfrede, Alfrede, ti ne znaš koliko sam za te pretrpjela

- Ljubiš li me još, Alfrede

Moj te otac, Alfrede, štuje i ljubi, on je, uostalom, pošten čovjek, no videći da nema ništa više i znajući da mi ništa ne može dati, ocrnio me pred tobom, rekao ti je da sam mu bila ljubavnica, a to samo stoga, da te od mene odstrani, jer on zna kako me silno ljubiš, kako si radi mene nesretan...

- Jest, Alfrede, moj se otac srami pred svijetom što je odviše ludo živio.

Ne mogu, Alfrede, da ti opišem njegovu sućut za mene, nesretno dijete...

Obećao mi je da će te, slatki Alfrede, miriti da sam tobože s nekom tetkom otputovala.

- Alfrede, znala sam da si u Beču, tražila sam te svuda, pa mi eto danas sreća posluži da sam te našla na plesu.

- A kad ćeš ti, Alfrede, u Zagreb da se vjenčaš sa kćerkom one bogate udovice? - upita Lina kao slučajno.

Ja te, Alfrede, odviše ljubim da na to pristanem.

Lina vine glavu nauznak, položi mu ljevicu na rame, te gledajući ga i slatko se smiješeći, tiho i stidljivo izusti: - Alfrede, ja te ljubim

- Alfrede, ja ne mogu dalje...

- Vidiš, Alfrede - reče sam sebi - to ti je svakako pravi kavalir