Znala sam da vole crvenu boju i ukrašavanje, lampice i balone, simbole i sve nešto što šušti i stvara buku u glavi u travi u sustavu, upoznala sam ih kao velike ljubitelje igre, pjevanja i sviranja, majstore svih mogućih zanata i vještina, uključujući trgovinu i male slatke prijevare, kao brze na jeziku, u prometu, u prihvaćanju, konzumiranju sve moguće hrane u točno određeno doba dana uz guštno mljackanje i raspravljanje o sitnicama, kao skupinu koja ritualno već stoljećima živi na isti način, a voljela bi ići i dalje, kao ljude koji štuju pretke i starije (pa već samu riječ« lao »koja znači« star »koriste za iskazivanje poštovanja tako da ju stavljaju kao prefiks mnogim imenima mudraca, filozofa, stranaca, životinja miša na primjer koji je u govornom jeziku isto dobio svoj« lao »dio, jer treba biti pažljiv s miševima, ako ih ne poštuješ, uvuć će se u kuću, u ormar, među košulje i haljine pa kako će onda djevojka ići u šetnju u škuljavoj opravi, a nema ih nego jednu...), znam ih kao pažljive sugovornike koji će izbjegavati riječ« patak »kada govore o muškarcu, i« kokoš »kada govore o ženi, kao stanare koji u svojoj zgradi nemaju četvrtog kata jer je riječ za četiri« si »istovjetna riječi« smrt », upoznala sam ih kao osebujne, a i sami pričaju o tome kroz svoje mnogobrojne sage, junačke epove, mitove, legende, fantazmagorične priče, lude ideologije, osvajanje prostora, povijest, povijest, sadašnjost, vizije o budućnosti, urbanističke ideje za 2020. godinu koje« nas izvana »ostavljaju bez riječi (jedina reakcija nakon te futurističke 3 D projekcije bila je lagano meškoljenje u našim redovima, sićušni tik, na samoj granici svijesti), već sam prisustvovala nekolicini festivala, karnevala, balova (o Ljerko, djevojčice mala još je mnogo karnevala do tvog bala), svečanih govorancija u kojima najavljivač skriven iza prevelike govornice i neobično goleme količine raznoraznih ukrasa, nepogrešivo dramatičnim glasom otvara negdje nešto, novu zgradurinu, novi expo-izložbeni prostor, novi park, novu bilateralnu investiciju, novu godinu, novu milijardu, novu biciklu (a ne, to više ne slave), danas sam osjetila koliko vole to u čemu su trenutno, ka čemu idu i koliko se trude taj svoj ponovni nalet u svijet pokazati« nama izvana ».