ALI; to u ovo doba kada je drugačija civilizacijska i kulturološka klima... je anakrono i jadno. te na duh hrvatske nacije djeluje pogubno. ne velim da su krivi samo herecegovci, ali ima nažalost statistički značajni broj takvih moralno relativizirajučih tipova i slučajeva u RH a podrijetlom iz Hercegovine.

anakrono je danas glumit partizana, a neke druge prikazivati kao ustaše, jurice.

Jer tezu da je čovjek anakrono i arhaično biće u okolišu koji je sam stvorio je već odavno postavio njemački filozof Günther Anders, a današnjoj hiperprodukciji oblika najčešće ne prethodi nikakva suvisla teorija osim Super Size Me.

Koliko god to zvučalo anakrono, nekako sam uvijek instinktivno vjerovao da u dobroj književnosti uvijek pobjeđuje dobro.

Domović to čini bez pretjerivanja, dakle, nipošto ne upada u labirint malodušnosti i u ono što obično nazivamo otjelovljenje bezizglednosti, pomalo anakrono u naše doba, kada se poetiziraju i osobne erotske orgije, a one su uglavnom u službi izmučene imaginacije i potisnute seksualnosti.

Priča o prvaku tako je u konačnici kulturološki konzervativno i anakrono djelo u kojem postoje jasno izdiferencirane binarne podjele s obzorom na rasnu, socioekonomsku, ali i rodnu pripadnost, bez ikakvog nastojanja da se one stave pod kritičku oštricu te seciraju.

I koliko god to izgledalo anakrono i za ljudsku oholost porazno, čini mi se, da pravorijek mora doći izvana, iz Objave.

Jesu rijetki i djeluju prilično anakrono u današnjem političkom svijetu PR-ova, medijskih manipulacija, stranačkih kadroviranja, školovane glume i komunikacijskih spinova, ali su zato još dragocjeniji.

Ok, gusarski roman iz osamdesetih danas možda zvuči stravično anakrono, no dozvolite da vam razbijem predrasude.

Ovo je anakrono, bez mogućnosti utjecaja na pravu stvarnost.

Korištenje papirnatih računa u suvremenoj poslovnoj komunikaciji ne samo da je anakrono jer angažira ljude čiji bi višegodišnji rad mogao zamijeniti jednostavan program, već značajno povećava cijenu koštanja robe ili usluga.

Međutim, krajnje je neugodno kad takvo anakrono poslovanje i notorno razbacivanje novca rade tvrtke u državnom vlasništvu čije proizvode plaćamo mi hrvatski potrošači.

Više je puta već o tome diskutirano, i uvijek je krajnji rezultat - de wiki (i u zadnje vrijeme en wiki) pokušavaju biti " veći vjernici od pape ", i postupaju smiješno i anakrono želeći biti objektivni.

No takvo razmišljanje je anakrono i uskogrudno.

Možda zvuči anakrono da upravo ja slavim 75. rođendan sovjetskog partijskog lidera, ali i Mađari i Hrvati njemu mogu zahvaliti svoju slobodu.

Zar nije potpuno anakrono, u 21. stoljeću nastupati sa idejama iz 19. stoljeća?

Ranije spomenute karakteristike ' nezavisne ' kulture devedesetih utjecale su i na njenu estetiku, koja danas može djelovati nezgrapno i neuglađeno, čak pomalo anakrono; no prema Kršićevim riječima, u dizajnu tih godina kvalitetno artikulirana komunikacija bila je mnogo važnija od klasičnih modernističkih kanona ljepote, a svladavajući nove tehnologije, dizajneri stasali u devedesetima i njihovi klijenti u principu su zajednički sazrijevali i odgajali svoju publiku.

Postoje na tisuće primjera koji pokazuju koliko je vaše rješenje anakrono i uvodi dodatnu zbrku u hrvatski jezik.

No, stvari se nipošto ne smiju promatrati anakrono, bilo glede današnjeg stanja stvari bilo glede samo poimanja etničkog identiteta.

Zato na novi izričaj gledamo kao na mirno uplovljavanje u luku, polagano i postupno autorovo zrenje koje je ujedno i anakrono i suvremeno, što širi raspon očekivanja kritike, publike i poklonika.

SDP je na izbore izašao sa sloganom " Staloženo za dobrobit Hrvatske ", što je u tom trenutku, kad je trećina zemlje bila okupirana, a ostatak preplavljen izbjeglicama, zvučalo prilično anakrono.

Može mi se ovdje prigovoriti da govoreći o Hrvatima kao kolektivitetu zapadam u anakrono, patetično bugarenje nad hudom sudbom koja nas je snašla.

U trenutku kada se govori o multikulturalnosti, transnacionalnosti, globalnoj ili pak globalnoj umjetnosti, pokušaj da se stvori jedna nacionalna scena koja bi se izborila svoje mjesto na međunarodnoj razini zvuči u najmanju ruku anakrono.

Najblaže rečeno, već tada - anakrono?

Kad sam se ne tako davne 1988. našao pred Kovačevićevim cvjetnim aranžmanima, činilo mi se to slikarstvo posve anakrono, pasatističko i uzgred rečeno dekorativno aranžirano.

14. BOŽIDARIĆEVA 13 Tuđe nećemo, svoje ne damo poznato je, a danas u umreženom globalnom gospodarstvu anakrono geslo bivše države.

Ne samo da se ni o čemu ne debatira jer se istinski antagonizmi ovog društva ili zataškavaju (antagonizam novouspostavljene partitokratske oligarhije i velike većine isključenih iz bilo kakve procedure odlučivanja) ili falsificiraju (sukob se kapitala i rada anakrono reinterpretira kao u prošlost projecirani sukob crvenih i crnih, partizana i ustaša), nego se sugovornici tih nedogođenih debata u sučeljavanjima čak ni ne pojavljuju: Sanader na razgovor Milanoviću šalje njegovog polušurjaka, stanovitog Jandrokovića, koji još od Milanovićeve inauguracije ima neugodan polufamilijaran zadatak nastupati umjesto Ratka Mačeka, koji ne želi nastupiti umjesto Ive Sanadera (iako bi mu to opis radnog mjesta nalagao, Mačeku jasno, a o Sanaderu da i ne govorimo).

Varaju se oni koji su pomislili da će to anakrono zanimanje izumrijeti.

Stvari kao da su na neki čudan način izmještene ili preokrenute, poredak stvari (da se poslužimo Foucaultovim terminom) djeluje potpuno izokrenuto, i ako se stvari sagledavaju onako kako smo do sada navikli (u svjetlu klasičnih edukativnih principa, ili nečeg sličnog), stvari djeluju prilično anakrono.

Božić je u narodu, za njih je to anakrono, srednjovjekovno, malte ne i primitivno i vjerski zatucano.