Razumijevanje odnosa i interakcije roditelja i djeteta u procesu hranjenja jedan je od važnih zadataka zdravstvenih djelatnika, kojem bi trebalo pridavati više pozornosti u suvremenom pristupu poremećajima hranjenja. 28 U nastanku infantilne anoreksije nervoze najveća se pozornost pridaje upravo poremećenoj interakciji, prije svega dijade majka-dijete. 29 Infantilna anoreksija nervoza je poremećaj hranjenja nastao u ranoj razvojnoj fazi za vrijeme procesa separacije i individualizacije, odnosno u dobi od šest mjeseci do treće godine djetetova života. 30 Karakterizirana je odbijanjem hrane i nenapredovanjem na tjelesnoj masi, a može nastati kao posljedica akutne ili kronične malnutricije ili uslijed niza poremećaja u ranoj somatopsihološkoj razvojnoj fazi djeteta.

Cilj ove rasprave ipak je samo anoreksija nervoza.

Bulimija (grč. bous vol, govedo; limos glad; " gladan da bi i vola mogao pojesti ") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza, psihološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne posljedice.

Posljednjih desetak godina svjedoci smo sve češćeg obolijevanja mladih ljudi od bolesti poremećaja hranjenja, posebice dobro definiranih bolesti anoreksije nervoze i bulimije nervoze. 1 Zbog tog razloga anoreksija nervoza je nakon stradavanja u prometu i bolesti ovisnosti najčešći uzrok smrtnosti adolescentne dobne populacije.

Anorexia nervosa Anoreksija nervoza postaje sve veći medicinski, psihološki i socijalni problem.

Anoreksija nervoza i veliki depresivni poremećaj U dijela anorektičnih bolesnica često se registriraju simptomi depresije: tužnog su raspoloženja, poslove obavljaju automatski, aleksitimične su, često umorne, malaksale, smanjene energije, smanjene želje za uživanjem, a aktivnosti koje i obavljaju više čine kao imperativ da bi zadovoljile očekivanja roditelja.

Anoreksija nervoza u djetinjstvu Pojava AN prije razdoblja adolescencije i danas se smatra rijetkom, a višegodišnjim prikupljanjem bolesnika u specijaliziranim jedinicama za poremećaje u jedenju otkrije se 1 - 2 novih bolesnika godišnje, 38 pa se objavljena istraživanja bave malim uzorcima.

U svijetu su danas, za opis bihevioralnih sindroma i mentalnih poremećaja vezanih uz psihološku disfunkciju i hormonalne promjene, u uporabi uglavnom dvije službene klasifikacije: Međunarodna klasifikacija bolesti (u daljnjem tekstu MKB-10) u desetoj reviziji Svjetske zdravstvene organizacije 1 i Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (u daljnjem tekstu DSM-IV) u četvrtoj reviziji Američke psihijatrijske udruge. 2 Službena klasifikacija u Hrvatskoj je MKB-10. Prema toj klasifikaciji u poremećaje uzimanja hrane (šifra F50) uvršteni su: anoreksija nervoza (F50.0), netipična anoreksija nervoza (F50.1), bulimija nervoza (F50.2), netipična bulimija nervoza (F50.3), pretjerano uzimanje hrane udruženo s drugim psihološkim smetnjama (F50.4), povraćanje udruženo s drugim psihološkim smetnjama (F50.5), drugi poremećaji uzimanja hrane (F50.8) i poremećaj uzimanja hrane, neodređen (F50.9).

DSM-IV 2 u skupini poremećaja uzimanja hrane razlikuje samo sljedeće tri dijagnostičke kategorije: anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj hranjenja, neodređen.

Anoreksija nervoza psihosomatska je bolest koju karakteriziraju gubitak tjelesne mase (više od 15 % očekivane za visinu i dob), poremećaj doživljaja vlastitog tijela, strah od debljanja, negiranje bolesti od strane bolesnika, te brojni endokrinološki poremećaji.

Anoreksija nervoza mora se razlikovati od...

Anoreksija nervoza je poremećaj prehrane kojeg tipično karakteriziraju sljedeći simptomi: uporno odbijanje održavanja tjelesne težine unutar normalnih granica, ekstremno držanje dijete koje je obično udruženo s pretjeranim vježbanjem, osjećaj prekomjerne tjelesne težine usprkos iznimnom gubitku težine, pretjerana okupiranost tjelesnim izgledom i težinom, iskrivljena slika o vlastitom tijelu, izrazita mršavost i nastavljanje mršavljenja, ignoriranje problema s preniskom tjelesnom težinom.

Novo istraživanje provedeno u Grčkoj pokazalo je da teški poremećaj prehrane poznat pod nazivom anoreksija nervoza može uzrokovati ozbiljna oštećenja vida.

Anoreksija nervoza i shizofrenija Klasični psihijatar kliničar često si postavlja pitanje je li anoreksija nervoza psihoza ili neuroza.

Suvremene klasifikacije su uglavnom napustile tu dihotomiju i napuštaju naziv neuroze, pa bi možda bilo bolje postaviti pitanje je li anoreksija nervoza psihoza ili nije.

Anoreksija nervoza prvenstveno je bolest razdoblja adolescencije, ali djetinjstvo samo po sebi ne isključuje mogućnost razvoja poremećaja u jedenju.

Anoreksija nervoza je poremećaj u prehrani (ponekad i smrtonosan) koji se očituje u samoizgladnjivanju, obično zato da se bude mršaviji.

Anoreksija nervoza je psihosomatski poremećaj koji se očituje u odbijanju hrane, što dovodi do znatnog gubitka tjelesne težine.

U ovom razdoblju počinju se javljati i poremećaji prehrane koji mogu biti anoreksija nervoza, bulimija ili kompulzivno prejedanje.

Poremećaji u prehrani očituju se od prevelikog unosa hrane - bulimija nervoza - do apsolutnog odbijanja unosa hrane - anoreksija nervoza.

Anoreksija nervoza (grč. riječi an = ne i oreksis = želja, žudnja) bolest je koja se smatra nepotrebnom, jer osobe same biraju hoće li je izazvati ili ne.

Poremećaji u prehrani očituju se u pretjeranom unosu hrane (bulimija nervoza) ili u apsolutnom odbijanju unosa hrane (anoreksija nervoza).

Bolnički dio obuhvaćao bi liječenje bolesnika s poremećajima hranjenja (anoreksija nervoza, bulimija nervoza i prekomjerno jedenje), zatim pretilost, bolesnika s potrebama za posebnim dijetama (glutenska enteropatija, fenilketonurija...), bolesnika kojima je potrebno podignuti tjelesnu težinu (upalne bolesti crijeva, cistična fibroza...), te bolesnika s posebnim oblicima hranjenja (na primjer putem enteralnih sonda).

Čanica je Upravnog odbora Hrvatskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva; aktivna je članica radne skupine za izradu Strategijskih smjernica za unapređenje prevencije i tretmana oboljelih od poremećaja hranjenja u RH od 2011. Voditeljica Poslijediplomskog Tečaja I kategorije s međunarodnim sudjelovanjem u organizaciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice: Anoreksija nervoza u djece i adolescenata, u studenom 2012. g, prvom takve vrste u Hrvatskoj do sada.

Anoreksija nervoza i poremećaj ličnosti U dijela bolesnika s anoreksijom u odrasloj se dobi evidentiraju simptomi specifičnih poremećaja ličnosti, najčešće emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti, impulzivni tip, granični tip i anankastični poremećaj ličnosti.

Anoreksija nervoza je poremećaj u jedenju, karakteriziran gubitkom tjelesne težine, intenzivnim osjećajem straha od pretilosti, poremećaja u percepciji tjelesnog izgleda, sekundarnim endokrinološkim i metaboličkim promjenama kao i poremećajem tjelesnih funkcija.

Anoreksija nervoza i posttraumatski stresni poremećaj Tijekom Domovinskog rata u izbjegličkim kampovima, a kasnije i u obiteljima lokalnog stanovništva, često smo se susretali s djecom i adolescenticama s vrlo brojnim simptomima psihičkih poremećaja.

Anoreksija nervoza i bulimija nervoza tipični su primjer bolesti koje zahtijevaju multidisciplinarni pristup u liječenju.

Zaključak Kako anoreksija nervoza ukazuje na probleme u odnosima, to je i obiteljska terapija fokusirana na identifikaciju općih obiteljskih odnosa, transgeneracijski prijenos, posebice u odnosu majka-kći, te prepoznavanje uloge svakog člana obitelji.

Anoreksija nervoza nije isključivo vezana za ženski spol, jer se 5 - 10 % slučajeva javlja u osoba muškog spola.