Razumijevanje odnosa i interakcije roditelja i djeteta u procesu hranjenja jedan je od važnih zadataka zdravstvenih djelatnika, kojem bi trebalo pridavati više pozornosti u suvremenom pristupu poremećajima hranjenja. 28 U nastanku infantilne anoreksije nervoze najveća se pozornost pridaje upravo poremećenoj interakciji, prije svega dijade majka-dijete. 29 Infantilna anoreksija nervoza je poremećaj hranjenja nastao u ranoj razvojnoj fazi za vrijeme procesa separacije i individualizacije, odnosno u dobi od šest mjeseci do treće godine djetetova života. 30 Karakterizirana je odbijanjem hrane i nenapredovanjem na tjelesnoj masi, a može nastati kao posljedica akutne ili kronične malnutricije ili uslijed niza poremećaja u ranoj somatopsihološkoj razvojnoj fazi djeteta.

Obiteljska terapija zbog toga predstavlja nedjeljivi dio terapijskog procesa anoreksije nervoze.

S ciljem što adekvatnije potpore i liječenja oboljelih od poremećaja hranjenja u Rijeci je u siječnju 2001. godine osnovana Udruga za pomoć oboljelima od anoreksije nervoze i bulimije nervoze Libella.

Posljednjih desetak godina svjedoci smo sve češćeg obolijevanja mladih ljudi od bolesti poremećaja hranjenja, posebice dobro definiranih bolesti anoreksije nervoze i bulimije nervoze. 1 Zbog tog razloga anoreksija nervoza je nakon stradavanja u prometu i bolesti ovisnosti najčešći uzrok smrtnosti adolescentne dobne populacije.

Prevalencija anoreksije nervoze među ženama u kasnoj adolescenciji i ranom odraslom dobu iznosi od 0,5 do 1 %. 1 Iako se najčešće simptomi bolesti pojavljuju u razdoblju adolescencije (13. - 18. godina), brojni prikazi pokazuju da se dobna granica javljanja pomiče u sve raniju dječju dob (7. - 13. godina). 2,3 Prognoza bolesti je zabrinjavajuća.

U polovice oboljelih od anoreksije nervoze može se očekivati potpuno ozdravljenje.

organizirani su susreti s ciljem razmjene iskustava roditelja djece oboljelih od anoreksije nervoze i bulimije te njihova međusobna podrška u svrhu unapređenja obiteljskih odnosa i roditeljske problematike

Neka izvješća govore o upotrebi ciproheptadina, lijeka s antihistaminskim i antiserotonergičkim svojstvima kod restriktivnih oblika anoreksije nervoze.

Upotrebljavaju se antidepresivi (klomipramin, fluokstine, paroksetin), a smatra se da se njihov terapijski učinak očituje i zbog koegzistencije depresivnih poremećaja kod anoreksije nervoze.

unapređenje obiteljskih odnosa i roditeljske problematike a u svezi sa problemima proizašlim iz bolesti anoreksije nervoze i bulimije nervose; u vidu davanja podrške i savjetovanja oko primjene adekvatnih načina suočavanja s težinom i dugotrajnošću bolesti.

Razlike u indeksu kortikalnog vezivanja na 5 - HT2A receptore na SPECT-u, u podtipova anoreksije nervoze: ima li povezanosti s oznakama osobnosti?

Novi doprinosi istraživanju psiholoških aspekata anoreksije nervoze usredotočuju se na istraživanje privrženosti te temperamenta i karaktera anorektičnih i bulimičnih bolesnica.

Rizici za razvoj anoreksije nervoze prisutni su osobito u mladih, inteligentnih adolescentica, iz privilegiranih sredina, premda se danas sve više opisuju slučajevi i u nižim društvenim slojevima, a također i u osoba s nižim kvocijentom inteligencije.

Bolest se sve češće javlja prije puberteta a i životna dob nakon menopauze ne isključuje pojavu anoreksije nervoze. (3)

Sličnosti i razlike adolescentne i adultne anoreksije nervoze Posljedice ustrajnog gladovanja, pridružene pothranjenosti i komplikacija treba razmatrati u odnosu na normalna razdoblja sazrijevanja i u tom svjetlu analizirati sličnosti i eventualne razlike u odnosu na odrasle. 13,43,44 Kvantitativne i kvalitativne razlike dobno su ovisne, neke su prolazne prirode, a neke opet, zbog specifične povezanosti s adolescentnim razdobljem, potencijalno ireverzibilne. 13,43,44 To se ponajprije odnosi na smetnje rasta, odgode ili zaustavljanja normalnog obrasca pubertetskog procesa, te osteopeniju i osteoporozu. 7,9,13,43 Općenito uzevši, brojne endokrine promjene kriju prije svega dugoročnu opasnost ako se ne liječe na vrijeme, iako su one po svojoj prirodi sekundarne, prije svega pothranjenost, i predstavljaju svojevrstan adaptivan odgovor na smanjeni kalorijski unos. 7 - 9,13,43,44 Odgoda očekivanoga vremena pojave menarhe (primarna amenoreja) ili gubitak već normalno uspostavljenih menstrualnih ciklusa (sekundarna amenoreja) i danas su jedan od glavnih dijagnostičkih kriterija. 8,13 Amenoreja je prije svega odgovor na gubitak masnog tkiva i pothranjenosti općenito, 9,25,30 ali i poremećenog unosa makro i mikronutrijenata, iscrpljujućeg vježbanja, anksioznosti i stresa općenito. 9,25,45,46 Biološki gledano, osnovni je poremećaj na razini hipotalamusa s alteracijom u pulsnoj sekreciji GnRH i promjena u dopaminergičkom i opioidnom sustavu. 45 Iz razloga koji nisu poznati, oko 20 % pacijentica s AN razvije amenoreju prije značajnijeg gubitka na težini, 50 % njih razvije amenoreju tijekom dijete, a oko 30 % menzes izostane tek kod znatnog gubitka tjelesne mase. 30 Štoviše, amenoreja može perzistirati i kod potpunog tjelesnog oporavka, što može biti frustrirajuće za mladu osobu kojoj su ranije pružena uvjeravanja o normalizaciji menstrualnih ciklusa s oporavkom. 25,45,46 U ranoj adolescenciji estrogenski status vezan uz odgođenu menarhu može se pratiti ocjenom obrasca sekundarnih spolnih osobina.

Primjer: bolesnica koja je liječena zbog anoreksije nervoze, često je sanjala da jede čokoladu.

Dio bolesnica i nakon gubitka simptoma anoreksije nervoze još neko vrijeme pati od slabog samopouzdanja, depresivnosti i slabijeg općeg zdravstvenog stanja.

Primjerice, djevojke koje boluju od anoreksije nervoze često imaju hipotalamičku amenoreju (izostanak mjesečnice), ne proizvode hormon estrogen i imaju nisku gustoću kostiju.

Prvi opis anoreksije nervoze u medicinskoj literaturi u Europi učinio je Richard Morton u Londonu 1689. godine: opisao je pacijenta kao " skelet obučen samo kožom ".

Incidencija anoreksije nervoze povećana je zadnjih desetljeća.

Kada se radi o osobi oboljeloj od anoreksije nervoze, uz poremećenu dinamiku odnosa unutar obitelji postoji i u najvećem dijelu poremećen odnos oboljele osobe i pojedinih članova obitelji, najčešće majke, te se i problematika mora sagledavati kroz nekoliko razina: funkcioniranje čitave obitelji, funkcioniranje oboljele osobe s pojedinim članom obitelji i značenje bolesti za svakog člana obitelji.

Kako se kod anoreksije nervoze radi o brojnim problemima vezanim uz rane odnose, spolni identitet, sigurnost, to se u obiteljskoj terapiji treba raditi kako na identifikaciji općih obiteljskih problema kroz odnose tako i na odnosu anorektična osoba i važna osoba unutar obitelji, najčešće majka.

Bolesnici koji boluju od anoreksije nervoze hospitaliziraju se i zbog kratkog medicinskog vođenja i zbog konačnog liječenja.

Maja Crnković, psihologinja (KBC Sestre milosrdnice, Klinika za pedijatriju) govorit će o tretmanu hospitaliziranih adolescenata koji boluju od poremećaja hranjenja, s naglaskom na kognitivno-bihevioralni pristup u liječenju anoreksije nervoze.

Međutim, kako se dijagnoza anoreksije nervoze daleko najčešće postavlja u dječjoj i adolescentnoj dobi, dijagnoza poremećaja ličnosti se ne postavlja, i tek studije kohortnog praćenja potvrđuju taj komorbiditet.

Farmakološke studije nisu još identificirale standardnu terapiju anoreksije nervoze.

Iz prikaza sadašnjeg stanja psihijatrijskog liječenja anoreksije nervoze i bulimije u svijetu i uvida u načine liječenja pacijentica u Hrvatskoj vidljivo je da, iako se bitno ne zaostaje za tijekovima terapije, postoje značajni problemi s kojima bi se trebalo suočiti i odlučiti na neke promjene u dosadašnjoj praksi.

Postoji čvrsta veza između anksioznih poremećaja i anoreksije nervoze, koji se prvenstveno odnose na socijalnu fobiju i opsesivno-kompulzivne poremećaje.

Osobe koje boluju od anoreksije nervoze dolaze na Kliniku kao hitni bolesnici upućeni od strane nadležnog liječnika ili psihijatra, ili iz polikliničke gastroenterološke ambulante.

Materijalnu su pomoć dobili i programi zdravstvenog prosvjećivanja te zdravstveni programi, poput otkrivanja i sprječavanja osteoporoze i rada s oboljelima od anoreksije nervoze i bulimije nervoze.