Daljnji razvoj antičke filozofije, od helenizma do srednjovjekovne epohe, preko novih središta filozofske misli Aleksandrije, Antiohije, Kartage i Rima također je sudbinski vezan za Mediteran.

Pojednostavljeno, Žižek se u knjizi bavi brojnim paralaksama, to jest antagonizmima naših stajališta o stvarnosti koja nas okružuje i pritom ni u kojem trenutku nije suhoparan, već se maestralno služi općim mjestima pop-kulture kako bi ilustrirao neka intelektualno vrlo specifična mjesta suvremenosti, koja crpe svoju tradiciju još iz antičke filozofije: pitanja etosa, morala, vjere, ideologije, spolnosti, Dobra i Zla...

Služba crkve akademskim građanima ne može izbjeći izazovu pred kojim se našao i apostol Pavao tijekom boravka u Ateni, kolijevci antičke filozofije.

Brian Edward Daley rođen je u Orangeu, New Jersey, godine 1940. Studirao je na Sveučilištu Fordham u New Yorku, i kasnije je produbio poznavanje povijesti i antičke filozofije na Merton Collegeu u Oxfordu.

U nizu se tekstova bavi svojim glavnim znanstvenim preokupacijama: poviješću antičke filozofije (Aristotel, neoplatonizam), srednjovjekovnom filozofijom, novovjekovnim i suvremenim recepcijama neoplatonizma te poviješću i formiranjem pojmova moći i sebstva.

Oduševljenje (entuzijazam) - pojam antičke filozofije koji je označavao stanje čovjeka punog Boga.

U njima je uglavnom riječ o nekim središnjim temama antičke filozofije, kao i o pristupima suvremenim problemima inspiriranima okvirom što su ga postavili antički filozofi. Oni zacijelo najbolje govore sami za sebe, svjedočeći tematskim okvirom i primjerenom kvalitativnom razinom ne samo o horizontu, metodici i dubini Majinih filozofijskih interesa, nego, čak ponajprije, o tomu da i kad ga nema filozof jest na način na koji mu je jedino i moguće istinski biti, naime tako da potiče, okuplja i privlači u kolegijalni i prijateljski krug mišljenja. (iz predgovora) Autori: Damir Barbarić Luka Boršić Ana Gavran Miloš Filip Grgić Srećko Kovač Stipe Kutleša Nenad Miščević Davor Pećnjak Petar Šegedin Josip Talanga Kruno Zakarija Jure Zovko Marie-Élise Zovko

Argument za takvo definiranje znanosti i filozofije, kao i društva koje time u sebi ne napreduje već nazaduje možemo pronaći u prvim stoljećima antičke filozofije, promatrajući Stoike i Platona čija je filozofija određivala društvene i pravne norme, kako Grčke, tako i Rima, što je zbog takvog načina shvaćanja dovelo do propasti tih država, što su i sami pripadnici, govornici i pravnici tadašnjeg društva primijetili, te su tražili oslonac u nekoj drugoj filozofiji, kako bi prije svega zaštitili ljudski život od samog začeća pa do prirodne smrti.

Unatoč teorijskom razdvajanju i pokušajima tekstualne povijesti da se odmakne od vizualne, koristeći se temeljima antičke filozofije, i ovaj Salon opet će pokazati preplete teksta i slike i to na nekoliko nivoa; kada tekst postaje slikom no i kada slike postaju tekstom, a zaći će i u mnogo dublje razlike. '

Zbog toga početnicima koji žele upoznati filozofiju kao znanost preporučamo povijesni pristup, tj. upoznavanje filozofije kroz pravce koji su se kroz povijest izmjenjivali, počevši od antičke filozofije sa Platonom i Aristotelom, preko patristike, Descartesa, Kanta, Hegela, sve do filozofije egzistencije modernog doba.

Njegovo razmišljanje ja bilo nastavak misaonog bogatstva nastanka mitologije, antičke filozofije i Firentinske akademije, sna o povezanosti čovjeka i univerzuma.

U knjizi se uvodi i posebno istražuje pojam " parresia ", odnosno slobodnog, otvorenog govora, istinitog govorenja, kojeg Foucault analizira u toj reinterpretaciji antičke filozofije i preispitivanju građanskog statusa u atenskoj demokraciji, koji se dalje razvija kao forma obraćanja vladaru u monarhijskim uređenjima, pa u kršćanskom preispitivanju duše.

Sokratovsko pitanje kako trebam živjeti karakteristika je antičke filozofije morala.

Iako bijaše klasično obrazovan, poznavatelj antičke filozofije i otačke teologije, bio je nadasve mistik Ljubavi, s uvidom u božanske tajne.

Kao što se lako uviđa već površnim pogledom na sadržaj ove knjige, ona ne nastoj i dati nikakav sustavan pregled povijesti antičke filozofije, nego se usredotočuje na neka temeljna pitanja što obilježavaju pojedine autore i razdoblja unutar antičke filozofije.

On se usaglašavao tako sa glavnim tokovima antičke filozofije, koja drži da pristupiti Istinitom jeste suštinsko svojstvo besmrtnog dela čoveka, onoga što je u njemu zaokruživanjem na više, neljudsko.

- Crkva se od svog početka ideološki useljavala u zamisli antičke filozofije, vjerovanja istočnjačkih religija, pučke običaje i u sve što se na bilo koji način činilo vrijedno, svojatajući ih kao dostignuća vlastite religije.

U tom se smjeru naginje američka istraživačica antičke filozofije Martha C.

Ovo je jedina filozofska rasprava vođena na motociklima za koju vam predavači o Fedru na kolegiju antičke filozofije obično neće ni reći iako sama po sebi nosi duboku filozofsku poruku o kvalitetnom življenju i kvalitetnom stvaranju općenito.

Tvrtko Jolić piše o filozofskim institucijama, Tomislav Bracanović o filozofskim časopisima, Zlatko Posavac o hrvatskoj estetici prve polovice 20. stoljeća, Srećko Kovač o modernoj logici, Stipe Kutleša o filozofskim raspravama o znanosti, Josip Oslić o filozofiji religije, Ivan Koprek o odnosu filozofije i teologije, Željko Pavić o neoskolastici, Erna Banić-Pajnić o istraživanju povijesti filozofije, Petar Šegedin o istraživanju antičke filozofije, Mihaela Girardi-Karšulin o istraživanju povijesti hrvatske renesansne filozofije, Branka Brujić o recepciji filozofije Martina Heideggera i Ivan Kordić o hrvatskoj recepciji filozofijske hermeneutike.

Doprinos razumijevanju ove teme dat će prvi put na jednom mjestu prikupljeni i objedinjeni tekstovi koji razmatraju pojam filantropije i oblike organizirane filantropije u širokom povijesnom kontekstu.Tako se pojam filantropije razmatra u značenju kako se poimao od predsokratovaca, antičke filozofije, kršćanstva, pa sve do Nietzschea i naše suvremenosti odnosno postmoderne.

Znanstvenoj je javnosti postala poznata po svojim sjajnim studijama pozne antičke filozofije, studijama o značenju književnosti, zatim po knjizi u kojoj piše o teoriji emocija, po kritici ograničenosti patriotizma, te po utjecajnoj raspravi o reformama univerzitetskih studija.

Stallingsa u izdanju Penguina te prošle godine objavljeno hrvatsko izdanje koje uz jedini postojeći integralni prepjev Lukrecija na naš jezik, a koji je još 1938. godine izradio Marko Tepeš, donosi i dvije nove rasprave o Lukreciju Davida Sedleyja, profesora antičke filozofije na Sveučilištu Cambridge.

Povijest filozofije prikazuje se kroz cjeline tako da autor kreće od samih početaka antičke filozofije i nastavlja sve do filozofije modernog doba na jedinstven način razumljiv početnicima, a zanimljiv i onima koji su u filozofiju duboko zagazili.

Na razini čitave studije nastoji se na pojmu participacijskog ili dramskog subjekta, čiju se povijest prati od antičke književnosti i antičke filozofije (ovoj su genealogiji posvećena zasebna poglavlja) do najsuvremenijih književnih i filozofskih interpretacija; mahom fokusiranih na kazališne, filmske, virtualne i filozofske adaptacije dvaju renesansnih tekstova: Shakespeareova Hamleta i Marloweova Doktora Faustusa.

Velika seoba naroda nije dokrajčila antičku kulturu, već je presudan faktor propasti iste bilo kršćanstvo, koje nakon što je postalo povlaštena religija, se totalno udaljilo od antičke filozofije i religijskog pluralizma, uništilo tehnološka znanja antičke kulture i životni standard i odvelo čitavu Europu u saeculum obscurum.

Helenističkim razdobljem antičke filozofije dominirale su tri škole: epikurovska, stoička i skeptička.

Obilježuje ga eklektična uporaba antičke filozofije i njezino uklapanje u kršćansku srednjovjekovnu filozofiju te vjera u sposobnost i vrijednost čovjeka.

Heidegger se usudio pokušat mislit univerzalno; pokušao je sabiti SVE u svoje učenje, od antičke filozofije do svojih njemačkih predesesora.

Njegovo razmišljanje je nastavak misaonog bogatstva mitologije, antičke filozofije i Firentinske akademije, sna o povezanosti čovjeka i univerzuma.