Derridino pitanje kako je jedan autobiografski spis, u ponoru nedokončane samoanalize, mogao svoje rođenje podariti jednoj svjetskoj instituciji odražava fundamentalan problem poststrukturalizma: status subjekta znanja, specifičnog odnosa idioma sa sustavom u procesu znanja.

Njegove pjesme govore o jeziku po kojemu svijet očito jest, što shvaćam kao naslijeđe poststrukturalizma, poetskih trendova i eksperimenata osamdesetih, ali u njegov tekst kao da je s ratom provalio i destruktivni referentni kontekst zbilje.

U svjetlu teorije poststrukturalizma o označiteljskim mehanizmima kulture, Foucaultov kritički koncept prostornosti koji napušta promišljanje povijesti kao sukcesivne temporalnosti otvara put kretanju po prostornoj osi, kao otkrivanja smisla za mjesto i artikuliranja tog mjesta.

No, prevladavajući utjecaj poststrukturalizma na recepciju strukturalizma vidljiv je već posve u dvije najpoznatije kritike napisane u kontinentalnoj, točnije, njemačkoj tradiciji, u Što je neostrukturalizam?, Manfreda Franka, i u Filozofskom diskursu moderne Jürgena Habermasa. [ 7 ]

Status poststrukturalizma je drugačiji, on je kao i strukturalizam u užem smislu dio šireg misaonog kretanja; razliku među njima Milner opisuje epistemološkim kategorijama, s jedne strane, kategorijom znanosti, u smislu teorijske kulture znanstvenog istraživanja, i s druge strane, kategorijom mnijenja ili dokse, u značenju skupa socijalno-teorijskih i znanstveno-filozofskih uvjerenja.

Jezik kojega i kako ga Marijo koristi nije sam sebi ni povod ni uzrok ni svrha (iako se nastavlja na, s današnje perspektive gledano, pomalo autističnu tradiciju zaigranih konkretizama, eksperimenata poststrukturalizma...) nego je registar i skladište kritike koja vrišti asfaltom grada koji i jeste i nije Split.

Mene su tresli stvarni odnosi, spoznaje koje mijenjaju civilizaciju, počevši od Heisenberga i kvantne teorije, preko suvremenih francuskih fenomenologa Derridaa, Badioua ili Lyotarda, do strukturalizma i poststrukturalizma.

Objavljivao brojne i zapažene radove s područja fenomenologije, hermeneutike, poststrukturalizma i semiotike, a trenutno je član uredništva časopisa Dijalog (Sarajevo) i Transeuropéennes (Pariz).

Jedan poznati grafit s pariških zidova ` 68 kaže kako ' strukture ne hodaju ulicama ', odnosno da se velike studentske i radničke demonstracije iz te godine ne mogu objasniti u strukturalističkim terminima (zbog čega neki povjesničari postavljaju 1968 kao godinu koja razdvaja strukturalizam od poststrukturalizma koji je bio, tako se kaže, mnogo dinamičniji i mnogo više sklon konkretnim političkim intervencijama).

Uz pokušaj određenja disciplinarnih prožimanja (književna teorija, etnografija, sociologija, teorija medija, historiografija, filozofija), govorit će se o utjecaju marksizma, kulturalizma, semiotike, strukturalizma, poststrukturalizma, feminizma i postkolonijalnog diskurza, kao i o ključnim problemima ideologije i hegemonije.

Ekofeminizam se smješta u širi kontekst teorija s kraja 20. stoljeća, poput primjerice teorije kulturnih studija, poststrukturalizma, dekonstrukcije, teorije sistema itd. s kojima dijeli sličnu sudbinu.

Istraživačke tradicije poststrukturalizma i kulturalne teorije predlažu radikalni preokret temeljnih koncepata i pretpostavka znanosti poput biologije - ljuštenje slojeva kako bi se doprelo iza onoga što diktira uobičajeno razumijevanje.

Predmet završava pregledom poststrukturalizma u kulturnoj antropologiji kao kraja paradigme, ali i pojma teorije u modernističkom smislu te riječi.

Austrijski književnik i dramatičar Wolfgang Bauer (1941 - 2005) autor je čija su djela anticipirala književne postupke i umjetničke nazore koje kasnije nalazimo obuhvaćene zbirnim pojmovima postmoderne i poststrukturalizma.

Čini se da je s pojavom poststrukturalizma iz mode izašao i sam pojam subjektivnosti, a Lacan je jedan od nekolicine suvremenih mislilaca, koji je njegovoj razradi posvetio znatan trud.

U tekstovima koji se međusobno nadopunjuju i prožimaju riječ je o odnosu kritičke teorije prema Hegelovoj filozofiji, razmatra se problem multikulturalizma te univerzalizma nasuprot pojedinačnosti, zatim ekonomske strategije i dosezi suvremene ljevice, te utjecaj Lacanove psihoanalize i poststrukturalizma na socijalnu filozofiju.

To je prije svega znanstveno-istraživački projekt, čija originalnost nije uvijek bila shvaćena i čija se važnost, nakon ere poststrukturalizma, sad počinje procjenjivati retrospektivno.

Jedna od posljedica takvog razvoja, koju Milner u ovoj svojoj knjizi dotiče ali ne razlaže dublje, jest i okolnost da povijest teorije znanosti u 20. stoljeću obilježava jedan malo ispitan i problematiziran kuriozum: to je nedostatak komunikacije, čak posvemašnje izostajanje međusobnog poznavanja između francuske epistemologije i američke filozofije i historije znanosti. [ 2 ] Tek je recepcija poststrukturalizma u američkim studijima književnosti 70 - ih godina otvorila uvid u taj zaborav i međusobno ignoriranje teorijskih kultura.

Novi broj studentskog časopisa za književnost, književnu i kulturnu teoriju posvećen je kritici (francuskog) poststrukturalizma.

Vučinićevim klišeima Kordić dodaje tešku artiljeriju iz arsenala dekonstrukcije i postmoderne, ali se iza ove dimne zavese poststrukturalizma jasno prepoznaje jedna misao koja se najbolje snalazi u prostim suprotnostima: pleme-svet, vlada-NVO, nacionalizam-mondijalizam.

pitanje je li film umjetnost, danas bi se trebalo postaviti u ozracju ne krize, vec zbunjenosti umjetnosti, a usudit cu se reci i filozofije, kad se i umjetnicki i filozofski izraz povlaci na polozaje anakronizma i poststrukturalizma ne bi li dosli do daha.

Otuda je cijela njihova knjiga rascijepljena paradoksom, pokušajem da se u subjektivno, kontingentno mišljenje marksističkog poststrukturalizma, odnosno poststrukturalističke teorije kapitalizma uvedu ostaci stare koncentracije produktivnih snaga i rad kao i predodžba jedne u gomilu preobražene i proširene klase.

S obzirom na to da su u našoj znanosti o književnosti dominantna upravo ova dva pristupa, uredništvo časopisa vjeruje da će novi K. opsežnim prijevodnim blokom, koji pod naslovom ' Recepcija francuskoga poststrukturalizma između zazora i fascinacije ' okuplja desetak tekstova francuskih, britanskih, američkih i njemačkih teoretičara, odgovoriti izazovu nadopune praznina u domaćim prijevodima teorijskih tekstova te potaknuti nove polemike i rasprave.

Patite od simptoma ozbiljne viroze uzrokovane virusom poststrukturalizma, virusa koji se često širi paralelno sa svinjskom gripom.

Namjera ove knjige je trostruka: (1) Da posluži kao uvod u neke od temeljnih koncepata lakanovske psihoanalize; nasuprot iskrivljene sklike Lacana kao pripadnika poststrukturalizma ova knjiga pokazuje njegov radikalni razlaz s poststrukturalizmom; nasuprot iskrivljenoj slici o Lacanovom opskurantizmu ova knjiga ga smješta u tradiciju racionalizma; lakanovska teorija je možda naradikalnija suvremena verzija prosvjetiteljstva. (2) Da izvrši svojevrstan povratak Hegelu da reaktualizira hegelovsku dijalektiku novim čitanjem na podlozi lakanovske psihoanalize; današnja predodžba Hegela kao idealista-monista navodi na potpuno krivi put: ono što nalazimo kod hegela jest dosad najjača afirmacija razlike i kontingencije samo apsolutno znanje nije ništa drugo do naziv za priznanje određenog radikalnog gubitka. (3) Da doprinese teoriji ideologije kroz novo čitanje nekih dobro znanih klasičnih motiva, poput fetišizma robe, i nekih ključnih lakanovskih koncepata koji, na prvi pogledn, nemaju što pružiti teoriji ideologije, poput prošivnog boda, sublimnog objekta, viška užitka itd. (str. 21)

Obradit će se« iznalaženje popularnog », odnosno povijest popularne kulture kao problema različitih humanističkih znanosti, ponuditi pregled pristupa i osnovnih analitičkih kategorija od frankfurtske škole preko strukturalizma, semiologije i poststrukturalizma do marksizma, kulturalizma, feminizma, kulturalnih studija i postmoderne kulturalne teorije.

Haynesov film suviše je rijedak primjerak cjelovečernje slikopisne umjetnine koja respektira blistave tekovine prošlog stoljeća, od kvantne fizike preko neo-post-avangardi-modernizama i poststrukturalizma do samog Dylana i njegove davno napisane, ali nikad objavljene pjesme I m Not There čije je ime film preuzeo, a koja višestruko tematizira neuhvatljivost subjekta i svijeta, od jezika kojim je napisana, do emocija koje izriče.

U SAD-u Seksualna/tekstualna politika slovi za glasnika poststrukturalizma jer je američkim čitateljima predstavila i približila francusku feminističku teoriju, a tom je uvodu Moi ubrzo pridružila i dvije tematski srodne antologije...

Ali prve izgovorene bile su suho zlato: Houellebecq se pojavio na sustaloj literarnoj sceni čije su se krupnije ribe praćakale po brojnim slijepim rukavcima postmoderne i poststrukturalizma, s kićenim, zaglušujućim i visokoparnim žargonom, te je njegov ogoljeni koncept lišen konceptualiziranja zazvučao kao da ste si pustili prvi album Clasha nakon zadnjeg albuma Yesovaca.

U knjizi Poezija, teorija, rod, moderne i postmoderne američke pjesnikinje (2009.), Đurić donosi uvod u ginokritiku, kritiku ginokritike, propituje sintagmu žensko pismo, izlaže osnove poststrukturalizma, postmodernizma, postfeminizma, postkolonijalizma