Jednom je jedna profesorka filosofije napisala da se personal remarks, komentiranje nečijeg izgleda i odjeće, dugo i s pravom osuđivalo kao znak krajnje neodgojenost, no da je u vrijeme kada je autostilizacija nadomjestak za istinsku raznovrsnost, možda neuljudno ignorirati tuđi napor.

Pretpostavka filosofije je da tu gdje jesmo nismo doma, da ovaj komšiluk u kome živimo nije mjesto gdje doista pripadamo.

ako se slozimo da je u sredistu svake filosofije covjek, nije li onda sve covjekovo dio te velike filosofije?

" Vrhovi nisu mogli, a dole nisu hteli. " Šta to predskazuje, znalci istinske filosofije istorije.

Bulgakov, Nesagoriva Kupina, str. 141), po učenju lažnih mudraca (Sofija znači premudrost), podjednako su prazna prevara i obmana filosofije.

Nije, ili on to bar ne želi da ona bude odbacujući sve od Sokrata nadalje samu metafizičku tradiciju filosofije, logiku, kršćanski moral, prosvjetiteljstvo, znanost, tehnologiju i samu vjeru u bilo kakav napredak na tim temeljima.

Pos ' o nam lepo ide, uortačili smo se s nekim trubačima, imamo dve babe narikače, ako treba i popa možemo da angažujemo, govore o pokojnicima piše nam jedan profesor filosofije u penziji - i pos ' o cveta

Iako se počeci grčke filosofije vežu uz monističke poglede na zbilju što bi bilo blizu pojmu brahmana, koji kao nešto starija ideja bi mogao doći iz Indije, oni prvo traže nekakav praelement, pa tako tvrde da je sve voda (Tales) ili zrak (Anaksimen) što se čini posve autentičnim.

To je cudesni znak koji u sebi skriva vascelu tajnu božanskog domostroja spasenja, i zato je citav podvig ovaploćenog Gospoda od vitlejemske peštere do golgotskog krsta razumljiv i objašnjiv samo u svetlosti smirene filosofije krsta.

Autor ' Filosofije palanke ' " propisno " je i " urudžbeno " izbačen iz svojeg rovinjskog prebivališta.

To što Marxa razni ekonomisti, posebno neokonzervatisti, smatraju prevladanim, držim da nije dobro, piše Georg Sans, koji inače predaje povijest suvremene filosofije na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu.

Studiranje je nastavio u Pešti gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem sveučilištu i dobio zvanje svobodnih hudožestva i filosofije doktor ".

U svakoj od ovih načelnih orijentacija suvremena filosofija stavlja na kušnju kategoriju istine, a s njom i klasičnu figuru filosofije.

Ma Ljubo je htio reci: ono po cemu nesto uopce jest, to je bitak, dakle, ono sto daje postojanje, ono sto je s onu stranu ove strane... a Liq vadi dlaku iz jajeta, jel tak Liq?... probaj primjeniti tu svoju logiku na ovu definiciju: " bitak je ono po cemu nesto uopce jest ", hoce li ta logika i u ovom slucaju stajati?... da vidimo: sve je rasporedeno po prostoru, prostor je isto bice, po cemu je rasporeden prostor?... znas onu biblijsku: " U Njemu se krecemo i jesmo ", dakle: prostor je u Bogu, a Bog je bitak, ali ako po Bogu mozemo rasporediti prostor po cemu je Bog rasporeden, jel tak?... hahahahha... kazem ja da su to igrice male djecice u vrticu koja nikako da usvoje jednu stvar, a to je da ako nesto " dogovorimo " onda je to tako, a mozda je i ljepota u filosofiji upravo neprestano raskidanje " dogovora " i ponovno vracanje na pocetak, druga je stvar sto to znaci ili potrebu da se svojim razumom ponove poznata i opisana umovanja davnih autoriteta (cisto experimenta radi, a ne da im se ne vjeruje) ili nuznost da stvari ponovimo zato sto smo lijeni utrositi malo vremena za iscitavanje vec poznatog pa smo spremni uloziti puno vremena u novo otkrivanje kotaca ili jednostavno potrebu da se prepiremo (kad za to vec mozemo uvijek naci al pari sugovornike) na nivou dokolicarske filosofije kojoj je po defaultu smetnja visak necijeg znanja ili visak svijesti o nesvijesti onih svijesti koje se ne daju privuci

... no, zabranjeno voce je najslade, a to je temelj filosofije kao samodostatnog napora ljudskog uma koji vjeruje u sebe kao vrhunsku instancu koja moze i mora (kako rece Hegel, cini mi se, spoznati cjelinu da bi se ideja mogla vratiti samoj sebi, zar ne?), no u cemu je stvarna mudrost?... u poniznosti i povjerenju u Onoga koji odreduje pravila igre, ali ne zato da bi nam naudio nego zato sto je On ONAJ KOJI JEST i kojem dugujemo sve, pa makar to bilo " samo " postojanje...

mišo je igra i trenira pod palicom najvećeg šjor Tomislava Ivića, a koliko znam i prihvatio je nešto od njegove nogometne filosofije, ajmo mišo, reka je šjor Ivić, " AUTOMATIZAM, od njega nema odbrane ". selektiraj od tih juniora i kadeta jezgro, i uz par iskusnijih igrača (nikako andrića) forsiraj rad, rad, disciplinu, red, rad i rad i dođi do AUTOMATIZMA, i napravia si veliki posa...

Cox u potpunosti vjeruje u ono što svira, i nema tu neke više filosofije.

ali središnje filozofsko pitanje - pitanje o bitku i eventualni odgovori na to pitanje (možemo poći i od ovih koje si naveo), na što je to praktično primjenjivo? i kako? Kad su Heideggera pitali kada će napisati jednu etiku (dakle neku ' ' praktičnu filosofiju ' '), on je to pitanje doživio kao nerazumijevanje onoga što je već ranije napisao (dakle, njegove ontologije, ' ' teorijske filosofije ' ').

Naravno, na kraju uvijek ispadne da nema druge nego pokušati napraviti vlastite postole sam za sebe, biti sam svoj postolar... a možda sve to da bi na kraju prohodao bosonog.:) Ali, nije nužno proći sve filosofije jednu po jednu mjesečno (uostalom, za neke je jedan mjesec prekratko vrijeme).

Sveti Oci i bogoslovi Crkve uče da tek prevladavanjem čovekocentrične filosofije našeg egoizma i samoljubivosti, mi postajemo istinske ličnosti, istinski ljudi.

Tako da vjeruejm da je tvoj pojam filosofije ograničen na jednu akademsku sferu - no ako pogledaš povijest filosofije, onda imaš recimo niz Descartes, Spinoza, Leibniz, pa kasnije Schopenhauer, Kierkegaard, Nietzsche... dakle nesumnjive velikane zapadne filosofije od kojih nijedan nije predavao na sveučilištu.

Nemoj da te to zamara, citav je problem sto se jedan ogroman broj poziva na zen i budizam (Buddhino ucenje/Nagarjuna a ne neke kombinacije u kojima je Brahman jos uvijek well alive) a im uopce nije jasno, niti priblizno da upravo te iste filosofije govore o medjuovisnom dolasku u postojanje od nicega, i kad kazu da je svijet iluzija, tada to ne zanci nikakv vraziji glupasti pridjev ' dualno ' vec samo to da nista nema ontoloski korijen.

- Dražen Pavlić ima zanimljiv blog s filosofskim esejima (osobito s polja filosofije religije): Eseji i Pripovjetke

Hermeneutički smjer, analitički smjer, i postmoderni smjer: postoje, naravno, nebrojiva sjecišta, mješavine i mreže protoka između tih triju, ali zajedno oni oblikuju najglobalniju i najzorniju moguću geografiju suvremene filosofije.

Naime, to je cijelo pitanje u pogledu razlikovanja filosofije i sofistike.

Tko odbacuje to razlikovanje, mogao bi odbaciti i naziv filosofije, bilo bi pristojno.

Ta je humeovska konsekvencija doduše probudila Kanta ' ' iz drijemeža metafizike ' ', ali je taj skepticizam negirao ne samo mogućnost filosofije nego i objektivnost svake znanstvene spoznaje.

Po meni je smisao filosofije u tome da nakon sto pokaze da ima smisla " dogovoriti se " (ne bez pomoci pendreka na kojem pise: skeptootreznjivac) o tome da postoji postojanje i da moc naseg spoznavanja dozvoljava uvid u tu cinjenicu na zadovoljavajuce objektivno kvalitetan nacin sto ce reci da ta spoznaja nije iskrivljena preko mjere koja bi znacila ispravnost opravdane pretpostavke da je Bogu cilj da nas vara, a ne samo da nam zamagli krajnje jasan uvid ne dajuci nam da kusamo sa stabla Zivota, nakon sto smo tako glupo vec prekrsili Njegovo naredenje i kusali sa stabla Spoznaje dobra i zla, dakle, po ustanovljenju " dogovora " o postojanju postojanja slijedeci cilj filosofije bi trebao biti: ukazati na smislenost " dogovora " o tome da o transcendentnom mozemo znati na posredan nacin buduci da i to posredno zakljucivanje svoju zadovoljavajuce objektivnu kvalitetu crpi iz odsustva Bozje namjere da nas vara... slijedeci " dogovor " je da o tom transcendentnom mozemo znati toliko koliko nam On (Bog-Bitak) o sebi objavi, NE VISE OD TOGA, jer ako bez Njega ne bi bilo niti postojanja, a bome u tom slucaju niti icega sto postoji, ne vidim zasto bi normalnom covjeku bilo neprihvatljivo pomiriti se s tim da i u svemu ostalome ovisimo o svom Tvorcu, a u ovom slucaju se radi o mirenju s cinjenicom da kako Bog zeli da znamo za Njega dajuci nam spoznaju kojom do tog saznanja (o njegovom Bitku) mozemo doci zahvaljujuci njenoj kvaliteti koju je Bog sazdao takvu, isto tako Bog ne zeli da znamo o Njemu na nacin da ga direktno " gledamo " pa da mozemo reci KAKO IZGLEDA BITAK... nakon sto postignemo tih nekoliko " dogovora " slijedi trasiranje puta koji vodi ka Bogu iliti Bitku, a to je put Etike (ljubeci bliznjeg ljubimo Boga), e sad, oni koji ne pristaju na ove dogovore samo zato sto filosofija odavno ima prizvuk elitizma (cemu je Gorgija itekako pridonio svojom retorikom) te su tim prizvukom zavarani i naivno misle da uz pomoc retorike mogu napraviti cuda i ipak preskociti granice za koje je sam Gorgia najbolje od svih pokazao kako i koliko su nedostizne i nepremostive onda se radi ili o djecici koja se ISKRENO ljute kad im se ukazuje na elementarno nepoznavanje stvari s kojima se igraju ili se radi o djecici koja se pretvaraju da se ljute jer im je jednostavno do prepucavanja zbog prepucavanja, a ne do dijalektickog napredovanja ka hinjenom cilju za koji i sami znaju da je nedohvatan, zar ne Servantes?

Pod hermeneutikom bivaju tako obuhvaćena različita ishodišta, kao sama Gadamerova filosofija, zatim pod njenim utjecajem nastala rehabilitacija praktičke filosofije (H.

Bubner i dr.), koja se sama često nazivala ' ' neoaristotelizmom ' ', uz to i povijesno relativizirajući smjer unutar teorije znanosti (Kuhn, Feyerabend) i filosofije jezika (Rorty, Davidson), ali i Nietzscheu blizak postmodernizam neostrukturalističke avangarde.