U gotovo svim razvijenim zemljama Zapada propisi su znatno liberalniji, osobito kada je riječ o uzimanju antiepileptičkih lijekova.

Farmakoterapija epilepsija starije dobi je složena zbog, starenjem izazvanih promjena u farmakokinetici i farmakodinamici antiepileptičkih lijekova, kao i zbog potencijalnih interakcija lijekova.

Stariji bolesnici isto tako imaju različite stupnjeve pogoršanja spoznajnih funkcija, motoričke i/ili senzorne funkcije što ih čini posebno osjetljivim prema nuspojavama antiepileptičkih lijekova usmjerenim na središnji živčani sustav.

Osim toga, posebnu pažnju treba usmjeriti na ostale lijekove koje koriste starije osobe, a prvenstveno se misli na različite antihipertenzive i druge lijekove za kardiovaskularne bolesti, antiinfektive i sl., obzirom da oni mogu imati utjecaj na metabolizam antiepileptičkih lijekova mijenjajući njihovu učinkovitost i pojavnost neželjenih učinaka.

Rijetko je ONH povezivan s dijabetesom majke, zlouporabom alkohola kod majke, majčinim korištenjem antiepileptičkih lijekova i mladom majčinom dobi (manje od 20 godina), ali se ti faktori smatraju samo nekima od velike većine ostalih.

Kod žena povišene vrijednosti nalaze se u anoreksiji nervoza, pri primjeni nekih lijekova: oralnih kontraceptiva, antiepileptičkih lijekova te kod hormonske nadomjesne terapija.

Iako se u terapiji epilepsija starije dobi uglavnom još uvijek koriste antiepileptički lijekovi starije generacije, danas se sve više preporuča primjena nove generacije antiepileptičkih lijekova zbog podjednake učinkovitosti, ali sa značajno manje prisutnim nuspojavama.

Uzročni činioci su mnogostruki: ponavljani epileptički napadaji, neadekvatni izbor antiepileptičkih lijekova, patološka izbijanja u elektroencefalogramu uz psihosocijalne čimbenike kao što su saznanje o kroničnoj bolesti mozga, hiperprotektivni stav roditelja i nastavnika, otežana sposobnost socijalizacije u društvu vršnjaka.

Razvoj antiepileptičkih lijekova je vrlo slab.

U nastanku ovih anomalija značajnu ulogu igraju hiperhomocisteinemija, dijabetes melitus, prekomjerna tjelesna težina, uzimanje antiepileptičkih lijekova (valproična kiselina i karbamazepin) i povišena tjelesna temperatura majke tijekom 1. tromjesečja trudnoće.

Procjenjuje se da je rizik od pojave malformacija u nerođene djece koja su izložena djelovanju antiepileptičkih lijekova 2 - 7 puta veći nego u općoj populaciji novorođenčadi te da incidencija iznosi 9 - 10 %.

Ispitivanja su pokazala da je jedno od 250 novorođenčadi tijekom trudnoće izloženo djelovanju antiepileptičkih lijekova.

Osim o vanjskim čimbenicima (lijekovima i sl.) taj rizik ovisi i o genetičkoj predispoziciji i to na više razina - ovisi o genima koji uvjetuju epilepsiju u majke, genima koji sudjeluju u oblikovanju metaboličkih procesa majke (npr. osobitosti u metabolizmu folne kiseline koji mogu posebno doći do izražaja pri uzimanju antiepileptičkih lijekova) te genima ploda koji reguliraju njegov morfološki razvoj i metaboličke procese.

Poštovana, u trudnoći može doći do pada koncentracije antiepileptičkih lijekova te se stoga koncentracije trebaju kontrolirati te prema njima povisivati dozu lijeka.

Niža koncentracija antiepileptičkih lijekova u plazmi tijekom trudnoće povezuje se s povećanim volumenom tjelesne tekućne u kojem se lijekovi distribuiraju i s povišenim metabolizmom jetre, kao i s manjim vezivanjem lijeka za bjelančevine plazme.

U dostupnoj literaturi broj trudnoća žena s epilepsijom izloženih djelovanju novih antiepileptičkih lijekova nije dovoljno velik za utvrđivanje rizika za pojave anomalija ili disfunkcija u djece koja bila izložena djelovanju istih.

Rizik se povećava i dvostruko kod primjene dva ili više antiepileptičkih lijekova tijekom trudnoće ili kod visoke razine lijeka u plazmi.

Rizik pojave malformacija u djece je najviši (12.7 %) u žena koje su uzimale valproat uz drugi antiepileptički lijek, a također i u žena koje su tijekom trudnoće uzimale više antiepileptičkih lijekova i imale napadaje tijekom trudnoće.

Većina antiepileptičkih lijekova se izlučuje u majčinom mlijeku.

Najčešće se povezuje s različitim fiziološkim promjenama u tijeku trudnoće, ali i s neredovitim uzimanjem antiepileptičkih lijekova (AEL).

Razvojem farmaceutske industrije danas postoji više kvalitetnih antiepileptičkih lijekova te se u oko 65 - 70 % pacijenata bolest može zadovoljavajuće kontrolirati.

Povećana incidencija prirođenih malformacija se pripisuje u prvom redu uporabi antiepileptičkih lijekova (AEL) tijekom trudnoće.

Terapija epilepsija uglavnom je farmakološka, a primjenjuje se više vrsta antiepileptičkih lijekova (AEL).

Do pojave osteoporoze u žena s epilepsijom može doći ne samo zbog manjka hormona estrogena već i dugotrajna primjena antiepileptičkih lijekova (femiton, fenobarbiton, primidon) može biti praćena s promjenama strukture kostiju uključujući i osteoporozu.

Ta pojava nije zapažena kod primjene antiepileptičkih lijekova nove generacije (lamotrigin, topiramat, gabapentin).

Poznato je da u nekih bolesnika i najmanja količina alkohola može pojačati sedativni učinak nekih antiepileptičkih lijekova.

Ostaje otvoreno pitanje djelovanja epilepsije per se, dužine trajanja bolesti, napadaja prije i/ili tijekom same trudoće, antiepileptičkih lijekova te još nedifiniranih činitelja na etiologiju minor i major malformacija.

Uzrok toj pojavi mogu biti genetski čimbenici, uzimanje antiepileptičkih lijekova tijekom trudnoće, pojava epileptičkih napadaja tijekom trudnoće, deficit vitamina i druge bolesti majke pored epilepsije.

Primjenom antiepileptičkih lijekova u trudnoći postoji povećani rizik od malformacija ploda.

Najveći rizik od primjene antiepileptičkih lijekova u trudnoći proizlazi iz njihovog utjecaja na razvoj živčanog sustava ploda.