Tako je, između ostaloga. naveo primjer Ignacija Antiohijskog koji Rimsku Crkvu naziva »predsjedateljicom u ljubavi«.

Molitveni predlošci sadrže tekstove svetog Augustina, biskupa, iz govora svetog Petra Krizologa, biskupa, spisa svetog Teofila Antiohijskog.

Od sv. Ignacija Antiohijskog do sv. Augustina, od sv. Antuna opata do sv. Benedikta, od sv. Franje Asiškog do sv. Tome Akvinskog, od sv. Klare Asiške do sv. Katarine Sijenske, od sv. Pasquala Baylona do sv. Petra Julijana Eymarda, od sv. Alfonsa M.

Datum: 23.2. Svetac Mucenik Polikarp, ucenik apostola i biskup Smirne, gost ignacija Antiohijskog, otputovao u Rim da sa papom Anicetom raspravlja o pitanju svetkovanja Vazma.

Još kod Ignacija Antiohijskog nalazimo kvalitativnu i kvantitativnu univerzalnost kršćanske Crkve.

Na početku II. stoljeća, u pismu sv. Ignacija Antiohijskog, nalazi se prvi sačuvani spomen, korištenja riječi " katolički " vezano za Crkvu.

Sv. Polikarp bio je učenik apostola Ivana i prijatelj sv. Ignacija Antiohijskog.

Autor navodi sv. Igancija Antiohijskog kao onoga kojem je Krist sve i koji se daje zvijerima kako bi iz njihovih usta izišao kao čisti kruh Kristov.

Stoga vapaj svetog Ignacija Antiohijskog: ne želim se samo zvati kršćaninom nego to uistinu i biti, treba postati redovita molitva svakog Kristova vjernika, svih nas, draga braćo i sestre u Kristu, kako bismo iz dana u dan bili što više kršćani, to jest Kristovi.

Sabor je sazvao car Teodozije II., a predsjedao mu je Ćiril Aleksandrijski, koji je započeo rad sabora 22. lipnja 431., prije nego su uspjeli stići predstavnici antiohijskog patrijarhata.

Drugo čitanje je bilo iz Govora sv. Anastazija Antiohijskog, biskupa, Govor 5. o Kristovu uskrsnuću naslovljen: Krist će preobraziti naše smrtno tijelo.

Time je ozbiljno smanjen ugled aleksandrijskog i antiohijskog patrijarhata, a kasnije će dovesti do sve većih netrpeljivosti između Carigrada i Rima, te u konačnici do Velikog raskola 1054. godine.

Tako je djavo bio posramljen u licu maga Simeona, Kiprijana Antiohijskog i mnogih drugih.

Prema lijepoj izreci sv. Ignacija Antiohijskog, biskup je typos tou Patros, živa slika Boga Oca.

Ja sam Božje žito, mljeveno zubima zvijeri, da postanem neokaljani kruh Kristov, riječi su Ignacija Antiohijskog.

Iz perspektive Ignacija Antiohijskog ovo, složit ćete se, djeluje kao cendranje.

Bio je izvrstan uà enik glasovitog antiohijskog uà itelja Libanija koji pohvali njegov prvi govor caru: Sretan je govornik koji hvali takve careve, ali sretni su i carevi u à ijem vijeku svijet ima ovakvih govornika. Kad su istoga toga Libanija na samrti upitali koga bi želio da mu bude nasljednikom, odgovorio je: Ja bih želio Ivana, kad mi ga kršÃ ¦ ani ne bi bili preoteli. Nisu ga kršÃ ¦ ani oteli.

Euharistija, nadasve kao popudbina, je prema definiciji svetog Ignacija Antiohijskog »lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt« (Poslanica Efežanima, 20; PG 5, 661), sakrament prijelaza iz smrti u život, iz ovoga svijeta k Ocu, koji sve čeka u nebeskom Jeruzalemu.

Divni hvalospjev iz antiohijskog časoslova u svom razmišljanju nad sadržajem nedjelje veli: Kad promatramo čudesa ostvarena u dan svetog uskrsnuća puni zahvalnosti, kličemo: Blagoslovljen nedjeljni dan

Upravo danas slavimo blagdan jednog velikog antiohijskog svjedoka vjere, biskupa i mučenika, sv. Ignacija Antiohijskog, rođenog 50 - te godine po Kristu, drugoga nasljednika sv. Petra u Antiohijskoj crkvi.

U konkretnom slučaju, ova knjiga nam predstavlja dva epohalna lika, dva apostolska oca Sv. Ignacija Antiohijskog, i Sv. Polikarpa iz Smirne.

S druge strane ograde imamo poslanice nežidovskog kršćanskog biskupa, Ignacija Antiohijskog.

Na Kalcedonskom saboru carigradska arhiepiskopija podignuta je na čast patrijarhata s crkvenom jurisdikcijom nad Malom Azijom, Trakijom, te takozvanim barbarskim područjima, to jest neobraćenim zemljama izvan teritorija patrijarhata Zapada (tj. rimske Crkve), Aleksandrijskog, Antiohijskog i Jeruzalemskog patrijarhata.

Odabrana su razmišljanja Anastazija, Bazilija, Ivana Zlatoustog, Jeronima, Grgura Nazijanskog, Ignacija Antiohijskog i drugih.

Datum: 23.2. Svetac Mucenik Polikarp, ucenik apostola i biskup Smirne, gost ignacija Antiohijskog, otputovao u Rim da sa papom Anicetom raspravlja o pitanju svetkovanja Vazma.

Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.

Arijanska prepirka i zbrka zbog antiohijskog raskola uzbudila je i monahe u pustinji te ih podijelila u dva tabora.

II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću: " Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem.

možemo li još jednom od početka? krenuli smo od sv. Ignacija Antiohijskog, čovjeka koji je svoj život položio zato što je vjerovao da je 100 % u pravu, tj. da ga 100 % polaže za pravu stvar a to je vjera i nauk u Isusa Krista, Sina Božjega i jedinog Spasitelja čovjeka. ako se oko ovoga ne možemo složiti, onda ne znam čemu uopće ovaj članak i ovo rasipanje riječima slijedom toga mogu reći, da sam i ja u svojoj vjeri 100 % u pravu. bio bih lažov kada bih rekao ja vjerujem 80 % u Isusa Krista, Sina Božjega, vjerujem 5 % u Budhu, 3 % u Muhameda, 1,8 % u Allaha, 4 % u Sai Babu ili vjerujem, ili ne vjerujem i to 100 % ili igram nogomet na maksimirskom travnjaku, ili glumim manekena, koji će fol na utrčavanju u teren dodirivati travu i križati se na brzinu (što više sliči na rastjerivanje muha, nego li na znak križa) a onda ću nakon utakmice u kojekakvim Ludnicama urlati uz cajke i smrkati bijelo o tome možemo sad raspravljati, i prihvaćam iznesene sugestije svih koji su se ovdje javili. točno je, i na mom čelu nema znaka moga Učitelja iz Nazareta, ali možda će taj znak biti prepoznatljiv u moji djelima nekad manje, nekad više. po tim djelima ću i biti suđen, ali ne od BP, Diogenesa, Darka, i ne znam koga nego od moga Spasitelja, koji je svoju krv na križu i za mene prolio. zapravo bih rekao, moj Spasitelj nije spao na te grane da mene sudi, nego moja (ne) djela će biti moj jedini s u d a c a moj Spasitelj jest poput milosrdnog oca, koji čeka svoga izgubljenog sina i prima ga u zagrljaj, govoreći: brzo, iznesite haljinu najljepšu stavite mu prsten na ruku. zašto u Crkvi nema više vidljivih znakova našega Spasitelja? ja bih rekao da ih ima jako puno, samo što je ovaj svijet za mnoge od tih znakova slijep, i ne želi ih vidjeti, nego se uvijek okrećemo onome u što možemo uprijeti prstom, osuditi, prozvati, imenovati s cinizmom i podignutim prijetećim prstom. - a Isus jasno kaže: tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen protiv svakog sam petljanja Crkva u državne poslove, čak bih prvi zabranio i vjeronauk u školama, jer od tog vjeronauka niš koristi vratio bih ga u crkvu, gdje mu je i mjesto. negdje sam pročitao jednu dobru rečenicu, da Crkva možda toga još nije ni svjesna ali s vjeronaukom u školi Crkva odgaja buduće pogane (ovdje po riječju pogan ne mislim ništa ponižavajuće, nego je promatram samo u vjerskom smislu onaj koji ne vjeruje) - ali ali isto tako sam protiv guranja i zbijanja Crkve u sakristiju.

Proteklog tjedna slavili smo blagdan sv. Ignacija Antiohijskog.