U momu komentaru omakla mi se pogrješka u dijelu rečenice fašizam je bio neprijatelj i antikomunizmu.

Tvrditi da su komunistički progonitelji bili antifašisti baca ljagu na istinski antifašizam kojoj je Hrvatska privržena, kao što mora biti privržena antikomunizmu, odnosno, demokraciji i pravnom poretku nasuprot totalitarnim ideologijama marksizma i fašizma

Kad se radi o nacionalizmu i davno ispuhanom antikomunizmu, tad sintagma nemiješanje Crkve u politiku Kaptolu zvuči kao najgora psovka, najsotonskiji stih.

Jer se digao na antikomunizmu, i nisu ga mogli optužiti da paktira s komunizmom.

Može li nam šta pomoći primjer pape Ivana Pavla II. koji je, pritisnut papinskom odgovornošću, morao svojem antifašizmu i antikomunizmu dodati i antiklerikalizam, zatraživši " čišćenje sjećanja " i od vlastite Crkve?

Konzekventno i logički tome proizlazi da ANTE PAVELIĆ usprkos savezništvu sa SILAMA OSOVINE (pa i nekim privremenim teritorijalnim ustupcima) i fanatičnom ANTIKOMUNIZMU do zadnjega dana, ipak u PODSVJESTI HRVATA ZAUVIJEK PREDSTAVLJA BESKOMPROMISNOG, (pa i unikatnog) HRVATSKOG VLADARA KOJI JE NASTOJAO OSNOVATI " ČISTU " HRVATSKU DRŽAVU, BEZ, VERSAJSKE, MASO NSKE VELIKOSRBSKE I " MANJINSKE DOMINACIJE " Indentično mjesto zauzima u svijesti hrvata i FRANJO TUĐMAN, naš suvremenik i istinski hrvatski velikan.

U svom antikomunizmu nemamo čak ni dobru teoriju o tome kako se megakatastrofa zvana staljinizam mogla ikada dogoditi.

U antikomunizmu koji im služi da zamagle prošlost, oni kod mladih ljudi proizvode strah od svega što ima anacionalnu i internacionalnu dimenziju.

Wikipedija i njezini umni tvorci nije zaboravila napomenuti da je fašizam bio neprijatelj i antikomunizmu.

A ja pišem o bujanju fašizma i klerofašizma u Hrvatskoj, želeći da se to efikasno suzbija, a ne da se svake godine iz državnog proračuna plaćaju profesionalne narikače, kao i oni iz redova možda i najvećeg zla u hrvatskom narodu, Katoličke crkve, koja u svojem borbenom antikomunizmu ne preza ni od kakvih laži i obmana u svojim nasrtajima na antifašizam, jer antifašizam između ostalog i ljigavi paternalizam KC prepoznaje kao pojavni oblik fašizma.

Taj politicki poluamater imao je najneuvjerljivije javne nastupe u podugackoj kampanji, šutio je i nije se obazirao, nije odgovarao na vrlo konkretna pitanja koja su mu postavljali protukandidati, falsificirao je kljucne momente iz svoje politicke biografije, poput izmaštanog razlaza sa Stjepanom Mesicem zbog svjetonazorskog neslaganja,. njegov govor u Lisinskom predstavljao je nakupinu opcenitosti o domoljublju, tudmanizmu i radikalnom antikomunizmu,. što su, više-manje, floskule kojima su baratali i ostali kandidati za funkciju HDZ-ova šefa....

Mesića izgleda da se europska demokracija ne bazira istodobno na antikomunizmu i antifašizmu.

Sam sam bio blizak praksisovcima, ali sam tu poziciju prerastao i odbacio tijekom 1984. - 1985..) Međutim, ostao je zarobljen u svojem banalnom konzervativnom antikomunizmu, nakon 25 godina još drvi iste stare priče.

Pohvalna je njegova dosljednost u antikomunizmu, jer iz toga proizlazi da ispravno shvaća da se država ne stvara tek tako da bi postojala, već da je jednako važno (pa i važnije), kako je ona uređena, na kojim vrijednostima i temeljima ona postoji.

U suprotnom, ne bi se zvalo nacionalno, bilo bi samo pomirenje. 2. U politici identiteta, koja u odsustvu državne ideje i društvenih programa izdiže kolektivni identitet u vrhovnu vrednost, pokušavajući da preko njega zamagli drastično i kriminalno društveno raslojavanje i elementarnu životnu diskriminaciju sirotinje, u očekivanju da se uz prethodno pomenuto, nacionalno pomirenje, dostigne stepen sanjane kvazifeudalne odanosti podanika prema sopstvenoj gospodi, jer oni su isto, dele isti identitet. 3. U antikomunizmu koji služi da zamagli prazninu prethodnog, i nacionalizma i politike identiteta, i da kod njihovih potencijalno najvažnijih konzumenata, mladih generacija, proizvede strah od nepoznatog bauka koji je jednom već kružio Evropom.

On se gradi na antifašizmu, no očito ne i na antikomunizmu.

Stoga je naša demokracija za Europu nevjerodostojna, jer nije utemeljena na antikomunizmu i na antifašizmu.

Hrvatska demokratska zajednica je stranka velikog broja ljudi iz svih društvenih slojeva, svoj program temelji na sintezi pozitivnih i odbacivanju negativnih sastavnica političkog razvitka hrvatskoga naroda, na antifašizmu i antikomunizmu.

Mlataranje oko tobožnjih Titovih nastojanja oko svojevrsnog otcijepljenja KC u Hrvatskoj od Vatikana (zašto samo u Hrvatskoj, a ne i u jednako katoličkoj Sloveniji?), a Tito je samo želio da ta crkva, očito radi Stepinca tako netrpeljiva prema novim vlastima, malo olabavi u svojem antikomunizmu, a ne da postigne nekakvu autokefanost.

Europa 1950. je prićala o antikomunizmu.

U svojoj prvoj knjizi (Moje viđenje raspada), Kadijević nije mogao ponuditi nikakvo drukčije objašnjenje nego da se radi o američkom antikomunizmu (protiv JNA i Miloševića, koje su Amerikanci tada vidjeli kao ortodoksne komuniste).

Neke (mislim, na žalost, mnoge) je Karamarko uspio začarati nekolicinom svojih vrlo općenitih fraza o antikomunizmu, komunističkim zločinima i procesuiranju istih, kao i stavovima o Bleiburgu.

De Millea, prvi roman objavila je 1938. u Engleskoj, a prvi uspjeh postigla je " Fountainheadom " iz 1943., u kojem je počela izlagati teme svog filozofskog načela - objektivizma, zasnovanog na individualizmu, racionalnom egoizmu i kapitalizmu (pa i antikomunizmu), koji je promovirala cijeli život kroz svoj institut, sve do smrti 1982. Rand je i u Americi bila užasnuta skretanjem ulijevo, odnosno državnim intervencionizmom Roosevelta i njegovim " New Deala ", kojeg je smatrala prikrivenim socijalizmom.

To je bio nastavak diskusije o antifašizmu i antikomunizmu, koju sam prenio i ovdje na blogu: Komunističke metode protiv antifašista.

Kako je Sanader zabio nož u leđa antikomunizmu

U svakom slučaju Draško je podlegao TEŠKOM antikomunizmu

Nakon propasti velikih antiliberalnih režima, ideja o antikomunizmu kao nužnoj pretpostavci zaštite ljudskih prava izgleda kao loša šala čak i u tranzicijskoj provinciji Hrvatske, a još više u utrobi imperijalizma.

U razgovoru za BH Dane (koji prenose e-Novine), David govori o ratu u Bosni, Sarajevu, stradanju svoje porodice u nacističkim logorima, Danilu Kišu, Mirku Kovaču, Miodragu Bulatoviću, Milovanu Ðilasu, antisemitizmu i poziciji ' jevrejskog pisca ' u Srbiji, o nacionalizmu, antikomunizmu, Borisu Tadiću, Amfilohiju Radoviću i Dobrici Ćosiću.

Marxova i Engelsova tvrdnja da je komunizam optimalna konzekvencija liberalizma temelj je nužnog suprotstavljanja aktualnom antikomunizmu.

Ali Hitler je imao ciničan i pragmatičan odnos prema svoj ideologiji osim prema nekoliko trajnih opsesija: antikomunizmu, antisemitizmu i opsjednutosti rasom i ratom