Predstavljajući Mahnića u apologetsko-filozofskom, estetičkom segmentu njegova djelovanja u povezanosti s književno-umjetničkim stvaralaštvom njegova vremena, dr. Vladić u predgovoru promišlja o naravi Mahnićeve misli, o Mahnićevu idealizmu ali i o njegovim nedosljednostima, a u izboru studija i eseja donosi najpopularnije: »Da - naše kritike«, »Crkva - majka svih umjetnosti«, »Sloboda umjetničkog stvaranja«, »Prosvjetni zadaci lijepe umjetnosti« i druge.