Postojeæi Zakon o javnom priopæavanju zapao je u odreðene antinomije i ne rješava pitanje elektronièkih medija, a i inaèe se smatra zastarjelim.

Barda škotskoga književnog undergrounda i duhovnog oca Irwina Welsha, Alexandera Trocchija, kritičkim osvrtom i prijevodom dijela njegove kultne Kainove knjige predstavlja Damir Šodan, koji je preveo i tekst Slavoja Žižeka Antinomije tolerantnog uma.

Napetost, koju smo uočili umjesto početne antinomije, nije isto što i ukidanje suprotnosti između dviju logika.

Zar sve i bez revolucije nisu pronađene i utvrđene silne aporije i antinomije, finese i distinkcije?

Adorno jednom je rekao da se ' ' bez predstave jednog nesputanog, od smrti oslobođenog života, misao na utopiju, misao utopije, uopće nipošto ne može misliti U cijeloj utopiji postoji nešto duboko protuslovno, naime to što se ona, s jedne strane, nikako ne može koncipirati bez dokinuća (Abschaffung) smrti, dok je pak, s druge strane, samoj toj ideji rekao bih svojstvena težina smrti i sve ono što je s tim povezano Svaki pokušaj da se utopija jednostavno opiše, da se oslika: to će biti tako i tako, bio bi pokušaj zanemarivanja te antinomije smrti i nastojanje da se o dokinuću smrti govori tako da smrti nema ' '.

U opsežnom kolažiranom Luka, ali ne apostol (1974.) distancirani epski pripovjedač u isprekidanoj naraciji i uz pomoć monocentričnog stajališta središnjeg lika problematizira pitanje pojedinačne slobode, odnos umjetnika i vlasti, zavičajnost, razne stvaralačke antinomije, metafiziku spolova.

Sa socijaldemokratskom ideologijom proletarijat zapada u bezbrojne antinomije postvarenja.

Racionalnost i iracionalnost nisu ni sinonimi ni antinomije.

Nakon ovoga filma razrješavamo sve antinomije (Kant) »čistoga (raz) uma«.

Navedene definicije teoretičarka nadalje ujedinjuje postavkama Joan Copjec kojima je ponudila antinomije i formule seksuacije u shemi podijeljenoj na lijevu i desnu stranu.

Alopoiesis je na taj način dio autopoiesisa od njega odvojen, smisao okrnjen na besmisao. geza: Ovo je po mišljenju već vrijedan doprinos " uprizorenju " pojmova alopoiesisa i autopoiesisa, iako mi se " dijalektičke antinomije " samo polovično čine dobre za objašnjavanje autopoiseisa.

Osvrnuo se na tri antinomije, tri suprotnosti u osobi svetog Ignacija: 1) Šepao je i bio je niska rasta, ali je imao visoke ideale; 2) Bio je Bask, ali je mislio u kategorijama sveopće Crkve; 3) Učenost ga nije posebno resila, ali je stvorio genijalna djela.

Ipak nam je ostavio dva remek djela: Konstitucije Družbe Isusove i Duhovne vježbe. Iste tri antinomije možemo vidjeti i u samoj Družbi Isusovoj nastavio je propovjednik: Družba Isusova se rado naziva ' najmanjom Družbom ', ali ipak ona je od uspostave, pa i u novijoj povijesti Crkve, jedan od najutjecajnijih redova.

Ovaj kategorički formulisan zaključak nije preuzet iz materijala neke od politički marginalnih komunističkih grupa ili partija, već je stav organizatora konferencije, jedne od vodećih filozofskih zvezda današnjice, Slavoja Žižeka, koji je kao gost u esenskom Institutu kulturoloških nauka (Das Kulturwissenschaftliche Institut) rukovodio dvogodišnjim projektom Antinomije posmodernog uma.

U knjizi Odgovor Jobu iznosi mišljenje da se iza neproni č nog i neizre č enog krije Jobovo otkri ć e božanske numinoznosti, odnosno vizija unutrašnje Božje antinomije.

Kao glavne uzroke nejasnosti poruka Visković vidi: 1) ambivalentnost i promjene u jezičnom kodu, 2) složenost i dinamičnost objekata na koje se poruke odnose, 3) neusklađenosti između pravnih normi (antinomije) i razbijenost normi na odredbe, 4) sukobi vrijednosno-idejnih kodova u povodu poruka, 5) utjecaj nejednakih situacija pošiljlaca i primalaca na poruku.

Zašto je bitno definirati parove kao međusobno nejednake prema kriteriju mogućnosti imanja ili nemanja djece ako isto to ne može biti mjerilo pravne ni moralne nejednakosti niti uopće ikakve nejednakosti mimo te samosvršne, određene samim kriterijem a k tome definicijski uopće ne demarkirane po liniji homo/hetero antinomije, s obzirom razlikovanje postoji i unutar same hetero strane.

Ta se zavrzlama Kozmičke Antinomije očito mislima ne može razriješiti, jer predstavlja zmiju koja guta svoj vlastiti rep.

Izazov je bio upravo u namjeri da se potraže zajedničke tendencije ali i zajedničke antinomije u raznovrsnim oblicima stvaralaštva i spoznaje.

Kako naime od bitka, kao jednog i nepromjenljivog, proizlazi mnoštvo bića, tradicionalno je pitanje metafizike koje je vazda um zapletalo o antinomije, a mistična teologija zastupajući ekstazu (za spoznaju transcendentnog i subjekt treba sebe transcendirati) rješava i problem ograničenosti ratia.

ANTINOMIJE DIREKTNE DEMOKRACIJE Upravo na ideji delegata može se vidjeti kako direktno-demokratski sustav koji počiva na ideji kolektivnog odlučivanja u smislu dokidanja hijerarhije narušava temeljnu ljudsku, a time i revolucionarnu osobinu, a to je mogućnost povjerenja u drugoga.

Antinomije postoje kada dvije ili više normi isto činjenično stanje discipliniraju na različite i nekompatibilne načine, tako da se sve ove norme ne mogu istodobno primijeniti, jer primjena jedne krši drugu i obratno.87 Ako se radi o normama različitog ranga, onda niže norme trebaju biti formalno i materijalno utemeljene na višim normama, a ako se radi o normama istog ranga, sadržaj im treba biti neproturječan.

To znači da se za čitav niz pravnih pitanja mora rješenje mora tražiti u općem dijelu ZOO (naravno osim ako bi u LEX SPECIALIS bilo određeno drukčije, u kojem slučaju se primjenjuje načelo za razrješenje antinomije lex specialis derogat legi generali).

Čime je obilježeno područje temeljne antinomije: suprotni pol Duha, to su bludne namisli, neodgovorna seksualnost, spontano propeto spolovilo.

Pa se otvara pitanje antinomije zakona.

S milenijskim trajanjem dualističke antinomije Duh/tijelo, res cogitans/res extensa, stoji slično kao s Bablovim kraljem.

Ricœur smatra da možemo pristupiti čitanju biblijskoga teksta tek kada pojmove tradicija i autoritet lišimo antinomije i negativne konotacije te ih shvatimo kao antitetički odnos plodonosne konfrontacije.

U tom slučaju stanje razdvojenosti oponaša ništavilo, prazninu i stvara privid posljednje antinomije.

Ono kulminira u formulaciji posljednje antinomije (logičke oprečnosti) Svega-Što-Jest:

Ogranicava odluku, a ako je mi ne zelimo akceptirati, onda to u stvarnosti vodi do kontradikcije kao sta nas uce antinomije.