No glavni uzrok kraćeg života nije suicid, već srčana bolest, za koju su čimbenik rizika i antipsihotici.

Antipsihotici, što su se pojavili na tržištu nakon klozapina, a sintetizirani su na temelju opaženog kliničkog učinka i farmakološkog profila djelovanja klozapina, nazivani su različito: " noviji " antipsihotici, " novi antipsihotici ", " atipični antipsihotici " i " antipsihotici druge generacije ".

Naziv antipsihotici druge generacije (ADG) je po svemu sudeći najprikladniji pa se taj naziv uglavnom i prihvaćen kad se govori o ovoj heterogenoj skupini lijekova što se klinički koriste za gotovo iste indikacije.

Od ostalih lijekova ponekad se koriste atipični antipsihotici ili benzodiazepini.

Antipsihotici i antidepresivi su, laicki gledano, lijekovi tocno obrnutog i suprotnog djelovanja.

Od lijekova su se korisnim pokazali antidepresivi i atipični antipsihotici.

Ćesto se primjenjuju i atipični antipsihotici (npr. olanzapin) jer je poremećaj doživljaja izgleda vlastitog tijela na psihotičnoj razini.

U liječenju akutne faze bolesti na početku se obično koriste antipsihotici: haloperidol (Haldol), flufenazin (Moditen), klorpromazin (Largactil), promazin (Prazine) i Tioridazin (Mereril).

Antipsihotici predstavlju vrlo značajnu skupinu lijekova, koja se danas vrlo mnogo koristi u kliničkoj praksi.

Noviji antipsihotici imaju manji sedativni učinak i manje oštećuju kognitivne funkcije.

Antipsihotici relativno često izazivaju neželjene nuspojave koje mogu znatno kompromitirati pozitivne rezultate liječenja i nepovoljno djelovati na suradnju pacijenta.

Ove godine, na drugom mjestu su lijekovi iz skupine N - lijekovi za živčani sustav (gdje vodeće mjesto zauzimaju antipsihotici) za koje je prijavljeno 173 sumnje na nuspojavu i nadmašili su s brojem prijavljenih nuspojava lijekove iz skupine C koji su do sada tradicionalno bili na drugom mjestu.

Nadalje, s obzirom da su DR skupine D2 glavni ciljni receptori za antipsihotike, logično je pretpostaviti da će antipsihotici djelovati na sve stanice koje izražavaju DR skupine D2, pa tako i na glija stanice, posebice astrocite.

Među mogućim endokrinološkim poremećajima najznačajniji su: 1. smanjena funkcija štitne žlijezde (hipotireoza) 2. povećana funkcija nadbubrežne žlijezde (hiperkorticizam) 3. primarno povećano lučenje inzulina (insulinom) 4. poremećaji funkcije jajnika (policistični jajnici) Od vanjskih čimbenika duža uporaba nekih lijekova kao što su: kortikosteroidi, antidepresivi, kontraceptivi, te neki antipsihotici mogu povećati mogućnost za nastanak prekomjerne tjelesne težine i debljine.

Među terapijskim grupama prednjače antidijabetici, hipnotici, antipsihotici i lijekovi koji reguliraju hiperaktivnost.

Ponekad je potrebno uvođenje medikamentozne terapije (antidepresivi, antipsihotici ili stabilizatori raspoloženja), no njihov je učinak ograničen (djelovanje na simptome anksioznosti i poremećenog raspoloženja).

Neki od njih su beta-blokatori, cimetidin, tiazidski diuretici, estrogeni, antiandrogeni, spironolakton, anksiolitici, antidepresivi i antipsihotici.

Antipsihotici su lijekovi čiji se najvažniji učinak očituje u otklanjanju sumanutih ideja i halucinacija, reorganizaciji psihičkih funkcija i omogućavanju povratka psihotičnog bolesnika u stvarnost.

Shizofrenija je tipični predstavnik psihotičnih poremećaja i primjena antipsihotika je temelj liječenja shizofrenije, no u novije vrijeme antipsihotici se primjenjuju i u bipolarnom afektivnom poremećaju, depresivnom poremećaju, te u poremećajima ponašanja u sklopu različitih psihijatrijskih poremećaja.

Lijekovi za liječenje shizofrenije nazivaju se antipsihotici.

Fotosenzitivne reakcije preosjetljivost kože na sunčevo svjetlo - mogu izazvati neki nesteroidni protuupalni lijekovi, neki antipsihotici, neki antibiotici, neki kontraceptivi.

Ustanovljeno je da se manija može dovesti u svezu s hiperaktivnošću dopamina, posebice D2 jer antipsihotici koji blokiraju D2 receptore dovode do poboljšanja kliničke slike manije.

Antipsihotici s osvrtom na olanzapin i kvetiapin

Najčešći lijekovi koji uzrokuju agranulocitozu jesu oni koji se koriste u liječenju hipertireoze, zatim antibiotici, soli zlata i metotreksat te nesteroidni antireumatski lijekovi, pojedini antidepresivi i antipsihotici.

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasičnim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipičnim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.

Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u stručno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptički sindrom (grč. neuron = žila, živac lepsis = uhvatiti tj. ukočiti) da bi se polučio antipsihotički efekt.

Slijedeće godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji također nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, kvetiapin, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipični antipsihotici.

Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipičnih antipsihotika nego tipičnih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipični antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

Unutar skupine psihofarmaka ili psihijatrijskih lijekova postoje antipsihotici, antidepresivi, anksiolitici, stabilizatori raspoloženja itd.

Morate biti svjesni da se zbog nerazumijevanja odgajatelja u Americi indigo djeca legalno drogiraju lijekovima za hiperaktivnu djecu, među kojima se nalaze i teški antipsihotici i sedativi, kojima ih se pokušava pretvoriti u« normalnu djecu », a pri tom se koriste i metodama psihoterapije da bi se što više« otupile »njihove posebne sposobnosti koje neki od psihoterapeuta smatraju nenormalnostima i« psihičkim bolestima ».