Antonijevo djelo bilo je veličanstveno jer je sadržavalo pravo raspoloženje, povezivalo radost i svečanost, božansku milost i ljudski radosnu šalu.

Marko otare Antonijevo lice, osuši mu i poravna crnu kosu i pregleda ranu pod ramenom, iznad srca.

Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi.

Antonijevo se lice ožari tamnim rumenilom, te i ne pitajući dalje, što se Mariji dogodilo, skoči na onoga gospodina, uhvati ga za grkljan jednom rukom, a drugom ga udari tako silno u prsa, da se je odmah na cestu srušio.

Uz Pansinijeve, na programu su i filmovi Toma Gotovca i Vladimira Peteka (zajednički ' Prijepodne jednog fauna ', nagrađen na prvom GEFF-u, te pojedinačni eksperimentalni radovi), zatim amaterski uratci Dušana Makavejeva (' Antonijevo razbijeno ogledalo ' iz 1957. i ' Spomenicima ne treba vjerovati ' iz 1958.), Živojina Pavlovića (' Triptih o materiji i smrti '), malo poznat eksperimentalni rad Kreše Golika (' Koreografija za kameru i plesače '), nekoliko filmova Lordana Zafranovića (' 2, 6, 3 ARIJA 4, 1, 5 ', ' Kišno-nevina subota ') te radovi Zlatka Hajdlera, poznatog po paljenju vrpce u projektoru, Ante Babaje, Ljubiše Grlića, Miroslava Mikuljana i drugih.

Plemić drhtaše od bijesa i od straha, videći one mrke oči i ono crnomanjasto i mračno Antonijevo lice.

Gusti i teški oblaci spuštaju se nad zemlju, mrko obzorje steže se i zatvara sa svih strana, te sapinje tužnu noćnu zimsku sliku i jadno Antonijevo lice.

Program započinje Dušan Makavejev s filmom ' Antonijevo razbijeno ogledalo ' iz 1957., a nastavljaju Živojin Pavlović (' Triptih o materiji i smrti '), Ivan Martinec s intimističkim portretom Splita (' Monoglog o Splitu '), Ante Verzotti s ' Twist-twist ' gdje uz zvuke jazza tematizira ritmička kretanja na moru, Mihovil Pansini, idejni začetnik GEFF-a koji će i najaviti ovaj program, donosi film ' Scusa signorina ', dokumentarac planirane slučajnosti, a završavamo s uratcima Tomislava Gotovca i Vladimira Peteka - ' Prijepodne jednog fauna ', film koji je nagrađen na prvom GEFF-u.

Popevši se za dva koplja na nebu, oblije Antonijevo tijelo svojim sjajem.

Antonijevo srce, pluća, rožnice, gušterača, jetra i bubrezi darovali su nekome šansu za novi, bolji, početak.

- Ne znam čije je dijete još, Antonijevo ili Elijevo - odgovorila je

Bio je siromašni ribar: " Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi "

Poslije toga dolazi naše vrijeme Goranovo, Antonijevo, Božovo, moje.

Ponovno je formirana od strane Lepida 44/43 B. C., a pod Antonijevo zapovjedništvo dolazi između 41 31 B. C..

Za vrijeme pokopa djeca pronađu Antonijevo tijelo na groblju među dvama humcima, zameteno snijegom.