Uzbuđenja koja vam se pružaju na dlanu čine vas nemirnima jer ovdje možete činiti gotovo sve.

besmisleno je pisati o muzici. nepotrebno je i tvrdim nemoguće, usput. svekoliko rječenje, sporječkavanje, pisanje i piskaranje o muzici glomazni je gubitak vremena samoživih i egocentričnih. nego, na posao, da čujemo, što je to zvuk? najjednostavnije (i o tome wiki naravski šuti), to je sisavcima najpoznatija premisa muzike. hajdmo reć, on je njena prethodnica. ko pješadija i artiljerija carskoj diližansi. u tome i je fora; dok prašinari i topdžije ginu, kraljevna, pomno skrivena u bunkeru, čeka princa. i manikira nokte. ako ćemo pak o riječima kad zbore o zvuku, tu je puno gora startna pozicija. ponekad se riječ o zvuku uspije mimikrizirati u sasvim simpatičnog nametnika (oboje su samo sredstvo), ali u perspektivi nije partner za ozbiljniji brak. riječi su opće prostituirano dobro. njima je donekle moguće opisivati stanje, ali ne i materijalizirati, a kamoli oplemeniti esenciju. oduzimam svaki legitimitet pisanja o nedodirljivom ekstraktu muzike. o onome što nema oblik, materiju, kratku i jasnu definiciju i čemu riječi mogu samo škoditi. dapače, oduzeti joj, obesmisliti je. i još nešto; zvuk, dokazano je, ne prolazi kroz vakuum. nije loše promatran na dnevnoj bazi, vakuum je stvarna i metaforička konstanta genijalnog potencijala; rijetkima i rijetko alkemijom, slučajem ili greškom (prosječnom uspravnom dvonošcu neobjašnjivo), dopusti da iz zvuka iscijede nektar; muziku. te sretnike, vidjet ćemo ubrzo, zovu Nemirni. muzika je zvuku savršen avatar. ona je njegovo ovjekovječenje i konačni smisao. za razliku od zvuka, sve prisutnog i svakom dostupnog, muzika, unatoč uvriježenom mišljenju, sasvim je slučajna, sporadična pojava, gotovo eksces. i dok je zvuku svojstvena manje više kratkotrajna manipulacija senzacijama, muzika jest stanje. s druge strane, zvučna se uzurpacija doima postojanijom jer je muzici, na žalost, doseg tek kratkotrajni relief. kažu neki da se bave muzikom lažu. što bi to značilo? bavljenje podrazumijeva ovladavanje, kontrolu, a kontrola je u muzici ubojstvo s predumišljajem. ha, baviti se, kako to majčinski zvuči sorry, u ovom kadru ne vidim ništa osim ogromne pra-sise kojom nepoznati neimar doji svemir. stvarno pretenciozno sranje učinit će se lakonski, ali čvrsto vjerujem da je neznanje u ovom našem zvučnom slučaju sasvim poželjan početak. i sasvim neizbježan kraj. naprosto je super ne znati kamo i ne znati kako. (ako baš ne radimo u korporativnom biznisu, tamo je to prilično pogubno, haha) zato pliz, svi koji unaprijed točno znaju što bi i još točnije kako bi, ili ovo me posebno iznervira kako je nešto trebalo kreirati neka odmah idu doma. privilegija neznalica je igra, neizvjesnost, rječju njihov i samo njihov put. pritom rezultat gotovo da nije bitan. bitna je radnja, dječji otisak i trag u potrazi za bilo čime, pa tako i za muzikom. u vječnosti, naime, ima mjesta samo za tišinu. ona je samozatajni početak i kraj. svepristuni kozmički background. mama zvuka. pitam se kako, sto mu šuma darkvuda, uhvatiti/shvatiti zvuk, ako ne poštujemo tišinu? jer svaka intervencija u tišinu je opasna nepodopština. na koncu, zvuk = vibracija, a vibracija = ne - mir. svemir (osim što se u lošim pjesmama rimuje) fakat i jest nemir, s napomenom da prema Nemirnima zna bit nemilosrdan i gadan. zvuk, dakle, sam od sebe i sam po sebi nije muzika. ni šmokljanski vjetar, ni turbulencija žitonosnih silosa, ni gripozni tramvaj, ni zveket žetona iz blackjacka. ni gitarski e. da, ni on sam za sebe, osim što, eto tako, naprosto zvuči, ne predstavlja baš ništa. u vremenima polupanih lončića i pikselizirane stvarnosti devalvira sve odreda: ljudi, pojave i pojmovi. terorizirani zvukom umišljamo da nešto znamo o muzici. znanje je, kažu, utabano u riječima. a riječi su buka. pa smo za tu buku patentirali novi termin: cvrkut hm, a što ako je sav taj riječno zvučni metež ipak samo najobičniji prdež? okej, predajem se priznajem, i prdež je zvuk. evo dokaza da svi zvučimo ipak, riječima nećemo stići daleko, tamo gdje je muzici kuća. koliko god se trudili vibrirati.

Nitko ne želi svađe i napete odnose, a ponekad nismo svjesni da nas zapravo okolina čini nemirnima.

Bog nas je stvorio nemirnima da Njega tražimo, da ga nađemo, da rastemo.

Djeca koja iskuse takvu vrstu vrtoglavice, mogu se u tom trenutku činiti uplašenima i nemirnima ili nesposobnima da hodaju.

Isus se tijekom zemaljskog života na mnogim mjestima suočavao s opsjednutima (padavičarima, nemirnima, bojažljivima) koji su u Njegovoj prisutnosti doživjeli oslobođenje i promjenu.

Otišao je vidjeti što to jedu i vidio da jedu zelene i crvene bobice sa jednog drva i da ih to čini nemirnima.

Osobe koje spavaju na trbuhu ili licem okrenutim prema dolje općenito se smatraju nemirnima i sklonima strahu.

Neka nas Tvoj mir učini nemirnima.

I tako stalno nešto činimo, mijenjamo sebe i sve oko sebe, čim se osjetimo ugroženima, nemirnima, tužnima, bolesnima, nezadovoljnima, nezadovoljenima,

Njihova ambicija ih može učiniti nemirnima i nedostupnima.

Sanja, na ulasku u šumu čut ćeš duboki glas: Ja sam Yoda i povest ću te u carstvo vrganja Onda ćeš osjetiti kao da su sve sile ovog svijeta ušle u tebe, padaš u trans i kao da te neka nevidljiva ruka vodi od vrganja do vrganja, jedan ljepši od drugog, kape kao felge od auta A ti bereš, bereš, bereš, košara puna, mjesta više nema, oko tebe nepregledno more vrganja........... a onda drin-drin-drin, budilica, valja poć na posal Budiš se sva u znoju i misliš: kakve li to sile Yodine čine tvoje sne nemirnima

Mi obično jako dobro znamo što nas muči i čini nemirnima.

nove paradigme stare kosti u jamama možda ih JOT konačno prebroji, i dade ime bezimenima i mir nemirnima da možemo dalje do tada će i mrtvi glasati a ljevica teško prolaziti nije u stanju zatvoriti sukob i dalje prelako prima pomoć od onih koji bi provodili diferencijaciju i dijelili građane hrvatske na prave i krive (krivi npr. vjeruju da bi trebalo istražiti sve ratne zločine)

Oštri oblici nas čine agresivnima i nemirnima, pokazala su istraživanja.

Nemogućnost kvalitetnog posvećivanja bilo kojem dijelu našeg života čini nas živčanima, nemirnima, ponekad i depresivnima.

Gledajući u Istinu, ljudi su vidjeli svoju laž i to ih činilo duboko nemirnima, a to nikako nisu željeli.

Da ne bude zabune, Mazda 6 je već imala takav agregat, ali sada ima još bolji pogonski sklop koji konkurente, s pravom, čini nemirnima.

Neka Gospodin sva ta kamena srca učini ljudskima, nemirnima, tjeskobnima da traže Njega i Njemu omoguće da ih traži.

Iskreno, ne bih mogao govoriti o nekom dužem razdoblju mirnog spavanja i buđenja jer, takve noći se isprepliću sa onim nemirnima i to u velikoj mjeri jer, eto zubići rastu, pa se onda malo razboli, pa kapne i koja loša noć.

mhmmmmmm. ove točkice, a mogao bi tako naslagati 50 redova, samo su grafički prikaz konsternacije tim stavom. kako isusekristemilibože? pa dobro, možda i jest tako, al jedino uz uvjet da je u ponoć 99. na nultu svim stanovnicima ove planetice istovremeno resetirano pamćenje na nulu. otkad sam, nažalost, odrastao ne običavam se pozicionirati dušebrižničko elitističkim stavom tipa zabrinutog nad vascelim blesavim svijetom koji baš ništa ne kuži. a ja sam, eto, strašne li sudbe, u zadanim okolnostima najpametniji prejadno mi je to, kilavo i prepuno rupa. i onak, uvijek kad se suočim s nečim meni beznadno pogrešnim prva mi je misao - ja sam u krivu mora da je opet riječ o nekoj posve mojoj mojoj mikrokozmičkoj krivici. ovaj puta s makrokozmičkim posljedicama nemoguće je da sva ta imaginarna bulumenta konzumenata, ajpodaša, empetricaša, teenyja i posthipija, kritičara, blogera, majspejsovaca i trendsetera nema pojma, a ja koji tvrdim da su nulte bolna kitetina nad kitetinama imam pravo hm, to bi bilo fakat čudno. bit će da sam toliko ostario pa ne čujem i ne vidim, ne percipiram svu tu super mjuzu, te super frajere koji će za sobom ostaviti nikad ničim izbrisivi trag. jer tako sjajna decenija bit će nit vodilja i svijetlo u mraku generacijama i generacijama poslije nas? mora da sam jako jako star i jako jako potrošen, osjetila su mi skroz izlizana, mentalni klitoris poliven anestetikom i očito više ništa ne primam. ne lijepi se za mene. ili je ljepilo privilegij teenagera? o, ne starče, ljepilo je izašlo iz mode već dugo vjerujem da je muzički biznis stvoren i bazira se isključivo na povlađivanju 15 godišnjacima. za njih se formiraju trendovi, brendiraju market lideri, za njih se izmišljaju pop ikone jer, star si onog trenutka kad prvo sebi, a onda i drugima poručiš ovo sad, ovo danas je kita, sve što valja bilo je u ono neko naše vrijeme i počinješ živjeti i uživati isključivo u svom virtualno senilnom okviru foldera s tiranosaurusima. problem je što niti znam niti želim tako razmišljati i stvari postavljati gore navedenim praobrascem. jebemumiša, svjestan sam da je svaka generalizacija prilično skliska i slijepa ulica. baš suprotno, (svakodnevno) očajnički se trudim, gle čuda, i to baš zadnjih 10 godina pronaći nešto vrijedno u recentnoj muzici. i sto mu jelenjih koža, muka je to. muka mi je, bolje rečeno. čudna je stvar s ljudima koji se profesionalno bave muzikom (uzmite to bavljenje relativno. a profesionalizam još relativnije. pisao sam o tome u prošlom postu): šmrc, skrušeno priznajem ne palim radio čim ustanem, ni automatski ni poluautomatski, nit imam omiljen obrok mjuze za jutro. a to je bitno jer vele da se po jutru dan poznaje;) bogami ništa se po tom pitanju ne mijenja ni oko podneva. oh, ne, kad ne radim sam ili s bandom naprosto žudim za tišinom. isto tako, u autu samo molim boga da lucija ne žica da se stavi neki cd. fuf, kratkog je vijeka ta nada, otprilike ni 20 m vožnje ne prođe i ja već super nadrkano bauljam po svim spržencima u svim zakutcima putničke kabine. koje sam, da ne bude zabune, osobno istorentao i ispržio. nitko me nije tjerao, nit mi išta preporučavao (lažem, i ja sam kad izađem iz studija samo konzumentić pametnih i mi smo sve što vole mladi portala, a ti žive od preporuka). među inim spržotinima puno je nultih traženja, čekiranja i čekičanja. ipak, prije no što player proguta nule i jedinice, najčešće, da me nitko ne vidi ispustim duuugi frustrirani aaaaaaahhhh. ko prije endodoncije kod čika zube. srećom, psihofizički poremećaji najčešće izfejdaju već u prvoj pjesmi i zna se desiti i da se nakon par songova malčice o (t) pustim. čaaak., hahaha. valjda se slično osjeća i porno glumac kad ga supruga nakon snimanja umjetničkih filmova ujutro zapita za bračne dužnosti. čudno mi je i to kako nulte koje globalno promatrano muzički predstavljaju samo ponavljanje gradiva (pritom mislim na recentno rokenrol čerečenje 60 - ih i 70 - ih do iznemoglosti, a u popu inzistiranje na najgroznijim trash bljuzgetinama iz 80 - ih), uopće mogu konkurirati svojim platformama u prošlosti. mislim, moguće je u teoriji, ali nažalost uvijek zezne ta prokleta praksa rapidno propadajući muzički (i svaki drugi, da se razumijemo) showbizz godinama panično traži nešto što si je sam nametnuo kao postulat: HIT. tako se ko na traci manufakturiraju potencijalni kreatori tog troslovnog pojma, al, hita i dalje nema. hit nije subjektivna kategorija. hit je kad vascela vasiona u nekom trenutku ničice legne na pod pred vrlo konkretnim trominutniom slatkišem. i ovom susedu bude super, a onoj susedi drek, al svi znaju da je to što nas istovremeno miluje i terorizira hit dokaz da pravog hita nema je da industrija cijelo desetljeće prvenstveno prodaje spiku, prodaje foldere i podfoldere, uvaljuje se publishingom u reklame, filmove i telemobilne kompanije, tamo gdje je razvijenija (ovdje ne, ovo je Faf) uspješno dila merch, ulazi u izdavaštvo, panično izmišlja naplatu svoje lako ukradljive robe, pokušava na sve mile načine, platno i besplatno al hita nema. upravo zato jer uvijek i samo i u svemu inzistira na hitu. tako metastazirani okvir ni slučajno ne može poroditi nešto što junaci s početka ovog teksta nazivaju jednom od najboljih dekada ikada. naravno, netko će reći, jebeš hit, ima vrijedne muzike koja uopće ne pretendira postati jahačem apokalipse. ja sam valjda prvi od prvih u malenoj partizanskoj koloni koja se s tim slaže i jedino tako vidi sunčev sustav u kakvoj takvoj ravnoteži. ipak, pričamo o industriji; njeni postulati ne pružaju pravu šansu nemirnima. showbizz brother je nervozan ko leptir, živčan ko pekinezer i gladan ko godzilla. ima sve manje i manje vremena. žuri mu se, jako mu se žuri. sve mu teže pada glumatanje da je sve okej, sve neuvjerljiviji je spin da ako, ah ah ah, baš trenutno i ne sija sunce na prozorčiću treba samo popraviti rolete i sve će zabljesnuti ko na barbieinoj svadbi. kao, vjerujte nam, znamo što radimo okej, pustimo sad vječne teme i vratimo se na one malo manje vječne; što sam to otkrio u (pr) oteklom desetljeću, i što to nije dovučeno iz avetinje bolje prošlosti (bljaks). napominjem, ovo nije ni rang lista, ni preporuka, nit pametovanje, nit poredak vrijednosti, a kamoli pokušaj ozbiljnog presjeka i vertikala kvalitete muzike zadnjeg desetljeća. nek se time bave oni koji su plaćeni za to. ne pretendiram valorizirati muziku (velim, tu imam big no) nego prvenstveno sebe i svoj odnos prema njoj u posljednjem desetljeću. i to što je kraće moguće, bez suvišne metaforike, podataka i fikcije. tko je kad, s kim, zašto, prije ili poslije, kmeee, ne tiče me se.. tako je najpoštenije, zar ne. dakle;

Noć... noć nas čini sve više nemirnima dok se spuštamo i približavamo njegovim koracima koje pratimo i osluškujemo... čiji nervozni ritam osjećamo u svojim srcima.

Je li ipak došlo vrijeme da i ova vlada, ali i neka buduća, shvati što joj turizam znači? Zabrinjava nas visok vanjski dug, ali nemirnima nas najviše čini deficit platne bilance, koji se može riješiti samo izvozom.

Upravo njima nas Isus šalje da im donesemo Radosnu poruku uskrnuća i vječnog života ", poručio je mons. Culej dodavši da osobito Isus šalje vjernike da donesu Njegovu poruku nade i mira zavađenima, posvađanima i nemirnima.

Takva situacija doista naš društveni život čini nesigurnim, a nas same nemirnima i nezadovoljnima.

To je ono što nas drži nemirnima i čekamo da se nešto smisli ", rekla je Rašan Križanac.

Ne njegujemo dobrotu, a pomanjkanje dobrote čini nas nemirnima i nestrpljivima u međusobnim kontaktima.Jedan od uzroka otuđenosti gubitak je kontrole nad stalnim dotokom informacija.

Suprotnost vjeri je sumnja, i dok vjera pruža utjehu, nadu, sigurnost i daje sa mirnim smiješkom uz pitomi pogled lijepe gotove odgovore tipa Bog te voli i brine o tebi... sumnja rovari iznutra i drži nas nemirnima.

Ono što ih također čini nemirnima je mogućnost da o oproštaju počnu razmišljati Entrerrios i Romero

I insekti su uporno plazili po meni i činili mi pokrete nemirnima