Za razliku od društvenog funkcionalizma i želje da čovjek postane servis društvu, premda mu se to prikriva privremenim i neposrednim potrebama ili ga se uvjerava u korist (visoka plaća) koju on ima od toga, Augustin je na tragu autentičnoga kršćanskog personalističkog antropocentrizma u kojem je čovjek tolika vrijednost sam u sebi da njegovu spasenju i vječnome životu treba sve biti podređeno.

Konačno peta ideja ona je ponosnoga i oholog antropocentrizma.

Zaboravljamo kako je priroda u zapadnoj civilizaciji dugo bila definirana kao prepreka, neprijatelj i niz nekontroliranih faktora koje trebamo podrediti sebi, iako se niti deklarativnom promjenom stava o tome što to priroda jest, nismo mnogo odmakli od destruktivnog antropocentrizma koji diktira da mi, kao viša bića, jesmo ti koji imaju pravo osvajati prostor neovisno o posljedicama.

Usprkos tomu što životinje često na Fabreovim izvedbenim pijedestalima ostvaruju ascensus, ipak u njegovim radovima ne dobivamo dojam da je riječ o suzbijanju antropocentrizma.

Upravo da je riječ o površinskoj jednakovrijednosti između ljudske i neljudske životinje svjedoči sljedeća Lehmannova rečenica koja, čini mi se, potkopava njegovu prijašnju izjavu o navodnoj negaciji antropocentrizma u postdramskom kazalištu.

Ta činjenica upućuje na zaključak da radikalno-biocentrička kritika na račun etičkog antropocentrizma, osobito onoga zaodjenutog u kršćansko ruho, cilja na nešto više od samoga antropocentrizma, budući da kršćanstvo ne priznaje isključivo etički, nego evidentno i teološki antropocentrizam.

No, ne slažu se svi s tom suptilnom logikom razmišljanja koja pravi razliku između antropocentrizma i androcentrizma, jer smatraju da u oba slučaja glavnu riječ ima logika dominacije, subordinacije i tlačenja, neovisno o tome je li takva muška logika usredotočena na prirodu ili na ženu (K.

Sigurno ne iz antropocentrizma i slavljenja samoga sebe 8 (jer čovjek ne može iz sebe izvući ono što ga nadilazi), nego iz iskrenog priznanja da postoji Netko tko nadilazi prostor i vrijeme Netko tko neće nakon parodije pobjeći u vlastiti nedohvatljivi luksuz, nego se osobno žrtvovao za svakoga čovjeka, koji ga oslobađa od grijeha i nesigurnosti već danas, i daje mu puninu života u vječnosti.

Budući da to implicira priznavanje određenih prava, zanima me kako se to može utemeljiti s obzirom na činjenicu da je koncept prava najuže vezan uz tradiciju antropocentrizma?

Ukoliko je dakle riječ o čovjeku (a uvijek je zapravo riječ primarno o čovjeku, ako se ne upadne u stare tradicionalne sheme i kategorije pukog antropocentrizma, antropologizma ili subjektivizma), onda se može kazati da revolucija kao jedino istinsko povijesno zbivanje zadire u sam bitak čovjeka, i da se njome koja je tu, kao što vidimo, onaj najdublji povijesni kriterij postavlja u pitanje sama ljudska priroda, a ne tek politički, ekonomski, socijalni ili bilo koji drugi parcijalni okvir, sloj, horizont ili dimenzija njezina ispoljavanja.

Naglasak stavlja na novovjekovno promatranje i problem antropocentrizma u moderni i postmoderni.

Prirodni odabir obavlja se na jedinkama, a evolucija (promjena u genskoj zalihi) doga? a se na razini populacija (vrste). 6) Propast antropocentrizma.

Postateističnost i postteističnost, i dakle postmodernost, budizma jest prema Hisamatsuju u tomu da se ne kreće niti na razini tradicionalnog teocentrizma, niti na razini modernog antropocentrizma, niti na razini teo-nomije niti na razini modernističke auto-nomije.

Analitika ljudskoga opstanka s pitanjem o njegovu smislu, čini tu prozu blisku intelektualnom iskustvu suvremenog egzistencijalnog romana, čak, na određen način i francuskom novom romanu ili antiromanu koji se odupire klasičnoj romansijerskoj tradiciji estetske fikcije i psihološkoga antropocentrizma.

S takvim zahtjevima ekologije podudaraju se i postmodernističko uklanjanje predodžbi vlasti, centrizma i antropocentrizma i konstitutivna spremnost na respekt izvanjskog slijeda djelovanja.

Ako je itko iskreno napravio otklon od antropocentrizma prema biocentrizmu - prema ljubavi za svaki aspekt života - onda je to Ivna Bućan.

Red je da prizovem i Stari zavjet koji izričito osuđuje zoofiliju iz okrilja antropocentrizma: ' Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću ' (Izlazak - Ćudoredni zakoni 22, 18).

Prihvaćanje takva sustava na temeljima specizma ponovno nas podsjeća na hijerarhiju u prvom redu antropocentrizma, a iz njega i androcentrizma.

Naime, spomenuti profesor filozofije predstavnik je onog najodvratnijega (oprostite na navedenoj atribuciji) filozofijskog antropocentrizma koji vjeruje i bahato tvrdi da životinje nemaju besmrtnu dušu i toplo pozdravlja ' human odnos prema životinjama, osobito u klaonicama ' (str. 73).

Tako ni moderna filozofija ne osvjetljava dovoljno jasno put izlaska iz radikalnog antropocentrizma, koje su u praksi uvijek pokazuje kao samovolja, kao arbitriranje čovjeka kao jedinog gospodara nad tajnom života.

Ovo je jedan od žešće izraženih simptoma antropocentrizma na koje sam ikad naišao.

Ipak, kršćanski humanizam ide dalje od antropocentrizma jer kaže da ljudsko biće živi u zajednici sa svim drugim ljudskim bićima te da, osim toga, postoji ekološka dimenzija modernog humanizma.

Otkrivanjem univerzalnosti genetičkog koda ne samo za živi svijet, već i za sve fenomene svijeta uz istodobno prepoznavanje da je i Biblija pisana jezikom tog koda, umnost čovjeka dobiva jedno veličanstveno obzorje novog ANTROPOCENTRIZMA koji se izgubilo u bespućima raznih ovozemaljskih egoizama i zabluda.

Koncepciju Welschove anestetike Tea Gikić izlaže u pjesmi Izgubljeni vidici (MO, str. 29) gdje opisuje stanje suvremenoga antropocentrizma u opasnome obliku koji se pretvara u proces gubljenja kontakta sa stvarnošću i s prirodom, proces zamjene prirodnih pojava njihovim ÂťsjenamaÂŤ iz čovjekova okruženja, proces stvaranja umjetnoga svijeta u koji se čovjek zatvara.

To je razlučivanje, s kojim iz modernog prelazimo u post-moderno doba, za sobom povuklo i razlučivanje između antropocentrizma i humanizma.

Ne samo među zagovaretljima antropocentrizma, gdje su prednjačili marksisti i egzistencijalisti, nego i među njihovim kritičarima.

Kad su stoljeće nakon Nietzscheove objave smrti Boga strukturalisti proglasili smrt Čovjeka, osim ukidanja antropocentrizma i s njim povezanog europocentrizma, zahtijevali su i ukidanje humanizma i humanistike: humanizma u društvu i humanistike na sveučilištu.

Promiče ih, ali kao novi humanizam i novu humanistiku, kao humanizam koji se oprostio od antropocentrizma i kao humanistiku koja se oprostila od europocentrizma.

To je supermegakrajnja ekstrapolacija vlastitog antropocentrizma onih koji druge optužuju za antropocentrizam.

Time se želi samo potvrditi da biocentrički prigovori na račun antropocentrizma, osobito antropocentrizma teološkoga tipa, uopće ne pogađaju metu, budući da najviše dostojanstvo što ga pripisujemo čovjeku, posljedično, najviši moralni status što ga čovjek posjeduje u univerzumu nisu tek proizvoljne i diskriminacijske konstrukcije spram ostalih živih i neživih bića, nego jednostavna konstatacija činjeničnoga stanja unutar hijerarhije ontološkog ustrojstva kozmičkoga reda.