Mnogobrojna publika toplo je prihvatila i neumorno aplaudirala svim sudionicima koji su im kazivali svoje stihove, a interpretacija onih najmlađih cakavaca/čakavaca izazvala je, kao i uvijek, posebne simpatije.

Iako je pri svojoj varijaciji na kraju pao, publika mu je najglasnije aplaudirala.

I tada sam shvatio velicinu Carl Coxa? U toj jednoj jedinoj minuti nakon što se vratio je publika iz down-a u kojem je bila zbog njegovog odlaska ponovno bila na nogama vrištala, derala se, smijala i aplaudirala mu što se vratio kao da je tek sad došao a ne prije dva i pol sata To je bilo nešto velicanstveno, nešto vrijedno spomena i hvale? Najbolje je o tome komentirao, ponovno, Ivan Komlinovic:

Je li bila pučka ili đačka predstava, onda se ona naivno čudila, smijala i bučila, na koncu činova žestoko aplaudirala i udarala onom jednom zdravom nogom po tlima kao u pravom kazalištu studenti i mali ćifte iz čaršije.

Koliko je novo hrvatsko poduzetništvo bilo civiliziranije od druga dva spomenuta govori i to da je našima, nakon što su obavili sve " privatizacije ", ostala još i publika koja je - istina - zdušno aplaudirala.

Publika je barem pet minuta aplaudirala Stuhrovu filmu, a slično je bilo i nakon filma Hermano, talijanskog redatelja Giovannija Robbiana.

a ovo za kukoča... nisi u pravu... izuzevši NBA ligu koju spominješ... di je bio proglašen kao najbolji šesti igrač cile te lige.... uzmi i njegova tri uzastopna osvajanja euro lige.... i sa rađom i bez rađe... i kako očeš..... ako i to nebude ti dosta... onda ukucaj... na kompijuter pljesak i ovacije kukoču u beogradu.... kad se cila hala pionir... digla na noge i aplaudirala kukoču... kad je sam raskanta cilu momčad partizana... i kad ga je par minuta do kraja utakmice... jer je utakmicu davno riješija... trener povuka na klupu... a u močadi partizana igrali su... divac, paspalj, đorđević, danilović, pecarski........ ustvari najbolja momčad partizana...... sinko moj..... pošto sam, lud ka šiba... za zadrom... pratija sam.. dugo... uspijehe i medalje našeg dragog kreše... nebi li zaključija da je on bija br. 1.... za mene da se razumimo... on je broj 1.... uvik osta.... ali viruj mi, realno i istinito.... ni on... ni dražen... ni divac... ni nitko pick - panteru - kukoču.. kako su ga zvali.... osvojenim medaljama neče se približiti

Brojna publika aplaudirala je svakoj maškaranoj skupini, a program su duhovitim opaskama uveseljavali Flavio i Meri Simičić, voditelji s Radio Istre.

Aplaudirala i kada ga je loše išlo.

Svidio se Vuković u ofenzivnim akcijama, iskazao je ponovno svoj potencijal, publika je aplaudirala Matosu de Oliveiri koji ima lak korak i poneki brazilski potez, a na posljetku tu je i Riječanin Rački koji je pobrao nagradu novinarskog žirija kao najbolji igrač Hajduka (dodavanje i realizacija), bez obzira što se naše mišljenje za nijansu razlikuje od konačne odluke " stručnog žirija ".

mislim da je za pocetnu kriticnu hrvatsku " nacinalisticku masu " najvise zasluzan milosevic i strah od njegovog ekspanzinistickog nacionalizma. primitivne politicke narode koji funkcioniraju (i razmisljaju) jedino na razini koletiviteta i nije tesko zapaliti za takvo razmisljanje. gledajuci film o prolasku titovog plavog vlaka kroz zagreb na njegovom posljednjem putu prema beogradu kad su na stotine tisuce u suzama ispracali njegove posmrtne ostatke, nikad nisam bio u dilemi da je vecina njih to iskreno radila. kao sto je vecina (tih istih i opet iskreno) desetak godina kasnije freneticno aplaudirala franji tudmanu na trgu bana jelacica. tudmanu je kao i milosevicu odgovarao ovaj rat, jer osim zadovoljenja svog bolesnog ega koji ih je iz ispodprosjecnosti preveo u nacionalne lidere (povijesne " licnosti "), rat je bio odlican paravan za pretvorbenu pljacku nekad drustvene imovine u kojoj su njih dvoje sebi (i svojoj obitelji) namjenili lavovski dio tog kolaca. naravno da je moglo drugacije, jer raspad bivse cekoslovacke koji je proveden bez jednog ispaljenog metka to najbolje argumentira. milosevic je zaigrao na ekspanzionisticki nacionalizam i bez obzira sto takav nacionalizam u pravilu stvara slican i na drugoj strani, da tudman nije svojom " politikom " namjerno gurnuo hrvatske srbe u narucje milosevica, vjerujem da je sve moglo biti drugacije.

osim toga, svi veliki protivnici neoliberalnih (čitaj: monetarnih) zahvata sada nam preko dnevnih tiskovina i dalekovidnice zagovaraju upravo to. a i što bi: da iziđeš na televiziju i predložiš mjere kakve je amerika izvela prije 3 godine (upumpavanje love u sustav i proračunski deficit do neba)? e, to su bila vremena, masa je aplaudirala (i ti si potjeh pljeskao), a znalci slavili kraj neoliberalizama, freedmana proglašavali budalom (čak i znalci poput ljube jurčića koji je kupio stan na jarunu s pokvarenom vodom, a sad se utvrdilo i u pogrešnoj valuti) i tumačili kako je državni intervencionizam (opet keynes) jači nego ikad. e, pa predlažem znalcima da se sad usude izići pred masu s tim prijedlogom bojim se da bi keynes završio ko svojedobno karlo marks (njemac kao i akutuelni papa benedeto 16).

Ivo Sanader bio je neponovljiv iluzionist, ali ni njegova asistentica ona koja je godinama u tom cirkuskom šatoru mahnito aplaudirala na svakog izvađenog zeca iz šešira ne zaostaje mnogo.

Taj posljednji alat kojim se moglo spriječiti okrupnjavanje otpuhao je bezumnom odlukom Ustavni sud, a " prosvijećena ", " ateistička " javnost tomu je još aplaudirala.

Sve je to završeno stiskom ruke i bratskim poljupcem dok je puna crkva aplaudirala vidjevši kako kršćanstvo spaja ljude u jedno srce i jednu dušu.

Masa je aplaudirala dok je dželat sjekao tuđe glave, uopšte ne razumjevši o čemu se u komadu, u komediji, valja naglasiti, radi, naivno vjerujući da je predstavi ime nacionalizam, ne primijetivši da je kapitalistička giljotina, u međuvremenu, posjekla i njenu tintaru.

glavno da se nasla pjesnicka forma za opravdati nula od rjesenja i livadu bez smisla ne zna se ko jadniji - predavaci, ili struka koja je to pazljivo slusala i na kocu - garant - aplaudirala. kao da smo svi neobrazovane ovce, jako slican pristup slavnog nam Silađina i njegove svite.

Umjesto da Žužulu pokaže vrata, na čemu bi mu aplaudirala cijela Hrvatska, Sanader i dalje ruši vlastiti imidž, a Jadranki Kosor je bolje da ne izlazi na izbore.

Tada je Kaja pred svim vojnicima počeo skakati poput majmuna, a vojska je aplaudirala i vikala: Živio Kaja

Novinarka Nove je skoro pa aplaudirala policajcima koji su naganjali prosvjednike te s rezignacijom pričala kako prosvjednici iznimno oštro prozivaju i novinare radi lošeg rada i pokrivanja tema koje su ljudima tamo od vitalnog značaja, a RTL-u je u jednakom rangu važnosti bilo obznaniti svekolikom pučanstvu da je princess Kate noseča

On je dobacivao Ladišiću da je dobro platio statiste kad je publika aplaudirala iskazima njegovih kolega iz Vijeća koji se s njim nisu slagali. Tin Gazivoda rekao je da je Grgić na sjednicama Vijeća više puta tvrdio da Vijeće uopće ne bi trebalo postojati. Dan poslije emisije Nacional je nazvao Borislav Stipić iz Slavonskog Broda, koji je zajedno s njim neko vrijeme proveo u 108. brigadi Zbora narodne garde.

Svečano otvaranje započelo je u utorak 06.04. u 20.30 na kojem je festival otvoren pred mnogobrojnom publikom koja je srčano aplaudirala svakoj riječi voditeljice programa Nataše Dangubić.

Odlično raspoložena pjevačica za ovu je svečanu priliku odjenula zavodljivu bijelu haljinu i vrtoglave štikle leopard uzorka te je nasmijana pozirala fotoreporterima, aplaudirala sama sebi i okupljenima slala poljupce, a uz nju su bili i njena majka Shelly Kearns i polubrat Michael.

Hrvatski pjesnici su govorili svoje stihove, a publika je vrlo iskreno aplaudirala.

Publika je mislila da je riječ o glumi, te je aplaudirala, iako su scenski radnici zvali u pomoć

Sveukupna izvedba donesena je u simfonijskom sjaju što je publika prepoznala i živo aplaudirala

Dva dana ranije sam bila na Beethovenu i, iako je publika u prosjeku barem duplo starija, po obicaju aplaudirala kojih5 minuta

Publika na trećem izvoru svjetlosti je aplaudirala, dvije siluete su se poklonile a mene je na kraju opet dopalo da otvorim prozor sobe

Još uvijek ne vjerujem da se moj san ostvaruje: Olympia i ja - negdje iza treće pjesme, kad je već cijela dvorana euforično aplaudirala, rekao je 59 - godišnji Oliver Dragojević publici koja je u ponedjeljak, 24. travnja, dupkom ispunila parišku Olympiju.

Jelena je onda pomilkila njegovo telo, rukom ga malo šašoljila, a publika je aplaudirala, najviše kada je mladićeva tiba iskočila u prvi plan.