Kako apologeti tumače ovaj odlomak? - " šišanje se obavlja zbog zdravstvenih razloga, - pravilo se odnosi na obostrano zaljubljeni par mladih koji želi stupiti u sveti brak, - skidanje do gola je ustvari preteča odijevanja sirote žene u nove haljine nakon relaksirajuće kupke, - dozvoljen je rastanak, ako ne odgovaraju jedno drugome, - izražava se bezgranična sloboda kretanja svih žena, - zadnje pravilo je očiti signal da Biblija želi ukinuti ropstvo. " Tako otprilike izgledaju ljigava apologetska prenemaganja u pokušaju da se nešto što je očito odvratno, prikaže kao vrhunska pravednost i mudrost.

Mlađi Murdoch tom je prilikom izjavio i kako on nije " odlučivao o tome što će se objaviti u listu ", a takva je izjava prilično smiješna budući da je na vrhuncu skandala - tijekom ljeta prošle godine - američki dnevnik Wall Street Journal, koji je News Corp svojedobno kupio od Dow Jonesa, u jednom tjednu objavio barem tri apologetska članka i uvodnika o cijeloj aferi.

Tu su apologetska djela među kojima su značajnija Kršćanstvo (njegove radioemisije koje su se emitirale tijekom Drugoga svjetskog rata), The problem of pain, The Abolition of man, Miracles, zatim SF Space trilogy te 7 fantasy knjiga Narnijske kronike čija religijska poruka ne umanjuje njihovu književnu vrijednost.

Što se tiče naslova, on ima i te kakvo opravdanje, stavljen je nakon višestrukih konzultacija s mnogim kolegama povjesničarima, između ostaloga i sa recenzentima, a Hudelist nije pisao biografiju nego optužnicu, pa ova knjiga u odnosu na njegovu svakako izgleda apologetska, iako ona to nije niti joj je to cilj.

O istom se može suditi iz apriorne podjele tiska i drugih sredstava informiranja na apologetska i kritička.

To se osobito odnosi na Svjedoke Jehove i njihov način tumačenja Biblije i Objave. 72 Koliko god danas apologetska metoda izgledala nepopularna, ipak je u pojedinim slučajevima nužna.

Šagi-Bunićeva teologija, tada ulazi ne kao apologetska, nego kao dijaloška.

Treće: Bez zamjerke ipak se može reći da je knjiga neosporno apologetska i pokušava braniti većinu Tuđmanovih političkih poteza, praktički nema kritike, sve se pokušava braniti tkz. \ " real politikom \ ".

Ne mogu uvažiti primjedbu o usporedbi Hudelistove knjige i Sadkovicha, da se stječe dojam da je ona apologetska u odnosu na Hudelista, ona to ipak stvarno je, jasno, po mojem mišljenju.

I njegova ekleziologija je ovdje kristocentrična, prisutna apologetska nota razumljiva je u kontekstu Glavinićeva protureformacijskog djelovanja, tako da se Katolička Crkva dovodi u najužu vezu s Kristom, kao jedina prava Kristova Crkva, izvan koje nema spasenja, a papa je stvarni Kristov namjesnik na zemlji.

@diogenes, o MISTAGOGIJI ćemo nekom drugom zgodom, dok završi ova apologetska faza.

U jednom drugom pisanju pozivas se na kriticko promatranje povijesti i na revalorizaciju dogadjanja od 45 - 90 te da se odbace apologetska pisanja od strane komunistickih povjesnicara no ovdje se upravo i ti ponasas na isti nacin i pokusavas odbraniti nesto za sto nemas nikakvo uporiste.

Apologetska logika u prilog komunističkih zločina uživala je i dodatnu pogodnost što se tim probranim načinom argumentacije branio legitimitet jugoslavenske komunističke diktature.

Ne osjećam poseban ponos zato što je to prva apologetska stranica na hrvatskom jeziku upravo zbog gore navedenog žala i opće nesvijesti da bi svi katolici koji su primili sakramenat krizme trebali biti širitelji i branitelji vjere.

U široj javnosti prevladavaju površnosti, u stručnoj parcijalna stajališta, a u političkoj dominiraju apologetska ili diskvalificirajuća stajališta, zavisno s koje pozicije dolaze prema određenoj vlasti.

Prema riječima autora ove knjige, ne sastoji se nova evangelizacija u intelektualnom dokazivanju istinitosti kršćanstva onima koji ne vjeruju, ili drukčije vjeruju, niti nju tvore apologetska predavanja, teološki diskursi, polemike, sučeljavanja, tjedni simpoziji, okrugli stolovi, seminari, skupi zbornici, koliko god sve ovo bilo važno.

Ona lošija i površnija, a vjerojatno najuočljivija i najčešća zavičajna književnost jest vokativna, pseudo-romantičarska, tupoglavo i nekritički apologetska.

Ova apologetska struja uglavnom krivi senzacionalističke medije da ne podmeću samo Katoličkoj crkvi, već i u mons. Stenicu vidi žrtvu istih zavjera.

Naime, teologija koja želi biti teoretski utemeljena mora biti apologetska i praktična te vođena novom dijalektikom odnosa prakse i teorije polazeći prije svega od prakse koja »lomi« svaki pokušaj totalitarnoga društvenog uvjetovanja religije.

Apologetska nota prisutna u ekleziološkim temama oznaka je autorove protureformacijske usmjerenosti.

Zato je iznova važno misliti teologiju koja ne mora biti inherentno apologetska i defenzivna jer teologija nema što braniti. "

Prvo predavanje« Apologetska polemika Konstantina-Filozofa i dijalog s islamom danas »održao je isusovac prof. Samir Khalil Samir s Papinskog istočnog instituta putem video snimke.

Župljane valja poučiti kako ispravno drugima postavljati apologetska pitanja te ujedno znati i na njih odgovoriti.

Tako primjerice prevodimo i na stranici objavljujemo malo po malo, kapitalno klasično apologetsko djelo Krugovalni odgovori od tri toma koje datira još iz 30 ih, a svojom se kvalitetom nametnulo kao apologetska katolička Biblija.

O njemu piše sv. Jeronim: " Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca. " Njegova se pisana djela dijele na dogmatska, apologetska, ćudoredna i na pisma.

U emisijama nije zastupan apologetski pristup, jer apologetska vrijednost znanosti je vrlo ograničena: Znanost Boga ne može dokazati, ali još manje ga može zanijekati.

Recimo pojavi se tema koja i nije usko vezana za religijsku praksu, nego nešto tipa rečenica iz Biblije ili činjenični podataka iz povijesti Crkve o kojem se raspravlja, dakle rasprave je čisto filozofsko, povjesna, apologetska što god i tek u drugom koraku ima veze s religijom.

Apologetska rasprava protiv Julijana Apostate i pogana koji su iz šume u Dafni kod Antiohije odstranili relikvije mučenika Babile i na to mjesto uveli kult Apolonu.

Radio je na obogaćenju znamenite Kajsarejske biblioteke koju je osnovao još Origen, i iz koje je crpeo građu za svoja apologetska i historijska dela.

Njegova grčka dela (u kojima je se dosta služio alegorijskom metodom), sačuvana gotovo u celini, uglavnom predstavljaju hermeneutička objašnjenja uz ' Petoknižje '; pored njih, postoje i njegova historijsko-apologetska dela.