Sve se duše moraju vratiti Apsolutu, od koga su i došle.

ma o kakvom ti božijem apsolutu pričaš, evo ti za primjer dinastije karađorđević. da ne bi netko pomislio to je neka lijeva dinastija, kako da ne - njezini članovi se nalaze unutar 100 nasljednika britanske krune http://en.wikipedia.org/wiki/Line_of_succession_to_the_British_throne (http://en.wikipedia.org/wiki/Line_of_succession_to_the_British_throne)

Nema istine (osim u apsolutu), nema boljeg i lošijeg odabira, nema pravog i krivog života, nema dobrog i zlog postupka, nema lijepog i ružnog... tek apsolut jest i kad shvatiš da si ti taj apsolut, da niti nema tebe nego ima samo toga ' jest ' onda ćeš vidjeti da ni u čemu nema razlike.

Apsolutu možemo pridijeliti brojku " 0 ".

Nirvikalpa samadhi tako je, zapravo, nedvojstvo koje ukazuje na dvojstvo, jedinstvo koje svoj izvor i svoju istinu ima u Apsolutu, iako ga je omogućila evolucija svijesti unutar dvojstva.

Sljedeći jedan odvjetak prosvjetiteljstva, suvremena zapadna misao odustala je od utemeljenja u Apsolutu, tumačili ga kao Tvorca, Prirodu ili Um, i apsolutizirala Čovjeka, svedenog na slučajnu čestica od Velikog praska do danas.

Brahman: oslobođenje u Brahmanu, Apsolutu, naziva se, ovisno od pojedinih škola: mukti, moksha, nirvana, samadhi, ljubav prema Bogu, itd.

Razmišljajući stalno na ovaj način, ja bivstvujem u Apsolutu. 18. Nisam niti sputan/zavisan, niti oslobođen.

Ja sam duboko uvjeren u postojanje triju sfera, ove fizičke/materijalne, one duhovne gdje obitavaju naše misli prije nego što se manifestiraju upravo u prvoj sferi (može to biti i noosfera), te treće sfere koja pripada Apsolutu (tamo nema negativnog, pozitivnog, ovakvog ili onakvog, već je samo čista egzistenicija).

Tako da nisam ni ja taj koji govori o apsolutu, tako da nisam ja taj koji je arogantnan, nego je taj koji govori o Njemu, on sam kroz Sveto pismo.

U metapoetičkoj pjesmi Moji prijatelji pjesnici pjesnički subjekt sebe prepoznaje kao dio pjesničkog bratstva, kao onoga koji pišući uspostavlja dijalog s mrtvima prethodnicima, pisanje pjesama je oblik sna koji nas približuje Apsolutu; ali pjesništvo ipak ostaje oblik sanjarije, nema mogućnost mijenjanja svijeta, pa čak ni pouzdana tumačenja tajne postojanja.

Razumjet će se naravno da ovdje nije riječ o APSOLUTU, o Vrhovnom, o Beskonačnom (jer o njemu prirodno nemožemo znati ništa, osim da jest), već o onoj njegovoj veličanstvenoj manifestaciji koja predstavlja veliku Voditeljsku silu ili Božanstvo našeg sunčevog sistema, što se u našoj filozofiji naziva Logosom sistema.

Onoga tko poziva na odgovornost čovjeka prema Apsolutu i prema samome sebi, relativistički svijet doživljava najvećim neprijatelje.

Nema ideje kada se ne participira u životu tj. u apsolutu eto zašto à ovjek nema konstantno kvalitetnih rješenja.

Svaki umjetnički izraz težnja je k apsolutu, onom umirujućem jedinstvu suprotstavljenih predodžbi, oprečnih mogućnosti.

Ne možemo prići Apsolutu siromašnim znanjem koje posjedujemo, ali Apsolut nam se zato razotkriva Svojom milošću i vlastitim pojavljivanjem.

Pozitivan pol zvuka je predivna sila koja nas vuče prema nemanifestiranom Apsolutu gdje vlada potpuna sreća.

ako je u svijetu osjećaja potpunost postignuta ljubavlju, tada je u mentalnom svijetu potpunost postignuta znanjem. u apsolutu imamo apsolutnu ljubav i apsolutno znanje. oba su Božanski koncepti, a u apsolutu, vjerujem, postaju nedjeljivi

Život jest po Apsolutu, a čovjek ukoliko drugačije umišlja postane neuredan, neodgovoran, pa se kao stvorenje suprostavlja Životu.

U apsolutu nema linearnosti, povijesti, kronologije i sve su te ljudske i vidljive istine i duhovne spoznaje tek odrazi nemjerljivog vječnoga.

Abraham poslije ovoga nije više homo sapiens, jer ta redukcija, to sužavanje svijesti, to svođenje svijesti na apsolutu potreban sadržaj, transformiše Abrahama u istinskog homo religiosiusa.

Ne samo da u Apsolutu nema nikakvoga kretanja (u Apsolutu nema ni podjele na svijest i nesvijest), već kretanja nema ni u Svijesti ili Svjedoku.

Težnja sveobuhvatnosti u njegovu je pjesništvu izraz poštovanja i divljenja apsolutu, vječnomu, božanskomu koje je i samo nemjerljivo i sveobuhvatno.

« u svakom čovjeku, u skladu s evolutivnim razvojem, raspoređeni su principi pozitivnog i negativnog, odnosno intenziteti usmjerenosti prema Apsolutu.

Time se postiže takozvano mistično vječno vjenčanje muškog i ženskog principa otvarajući mogućnost mističnog vjenčanja zajedničkog jastva u Apsolutu. »

Festivali Indije su veliki programi koje održavamo u nekim većim dvoranama koje iznajmimo kako bi ljudima više dočarali svu raskoš Indije, a posebno njezino najveće bogatstvo njezino znanje o Apsolutu...

Ona služi razvoju duhovnosti, a praksa je do sada pokazala da se duhovnost najbolje razvija uz pomoć ideje o apsolutu, Bogu.

8. Trenuci spoznaje, velikog zanosa i osjećaj otkucaja bila svemira nisu konačna istina, već nas doprinos apsolutu.

ali, iako iz toga nuzno slijedi misao o stvoritelju, apsolutu ili savrsenom, u kolikoj mjeri to moze biti predmetom objektivne stvarnosti, to jest, koliko to moze biti odvojivo od nas? ne moze, zar ne?

Istrošiti se u trošnom ili transcendirati prema Apsolutu.