Ili, konkretnije: u Kušarovoj se pravopisnoj studiji izričita prednost daje fonološkom (Kušarovim riječima fonetičkom) pravopisnom tipu; argumenti za kojima Kušar pritom poseže tek uz neznat ne, uglavnom terminološke preinake iznenađujuće su prihvatljivi i danas, stotinu i dvadeset godina nakon njezina objavljivanja; napokon, pročitat ćemo u njoj nevjerojatno minuciozna razglabanja o tome što je sve pravopis (a što pak nije, što bi najprije spadalo u nauku gramatičku; str.