U epigrafičko-arheol. spisu Tumač uz natpise starih (In epigrammata priscorum commentarius, nakon 1503) prikupio je i protumačio 142 natpisa s Apeninskoga poluotoka i s ist. obale Jadrana (među kojima i 30 iz obližnje Salone).

Monkodonja, gradina, arheol. nalazište 5 km istočno od Rovinja.

Na širem području Valture velik je broj arheol. nalazišta: Kostanjica, ruševine rimske ladanjske vile i paljevinski grobovi u blizini Ušićevih Dvora, nalazi ant. arhitekture u šumi Magran, u okolici Strmotića i dr. Naselje je osnovano u XVII. st. za doseljenike iz Dalmacije, kojima je 1647. rašporski kapetan dodijelio zemljište mlet. obitelji Barbarigo.

Najvažnija arheol. nalazišta zapotečke kulture smještena su na području Mitle i Monte Albána (ostaci kamenih zdanja, terasa i dr.).

Područje je bilo naseljeno u prapov. i rim. doba (u okolici je nekoliko arheol. lokaliteta).

Picugi, arheol. nalazište na trima brežuljcima u nizu (nadm. vis. 112 m, 119 m i 110 m), nekoliko km jugoistočno od Poreča.

Cijelo područje uz obalu i u unutrašnjosti bogato je arheol. nalazima, ugl. iz rimskog i ranosrednjovj. doba (rimske ladanjske vile s mozaicima i grobovima, ranosrednjovj. grobovi u Čelegi).

Među arheol. ostatcima ističu se podni mozaici, freske, mramorne skulpture i vodovodni sustav iz obližnjeg izvora.

Sustavna arheol. istraživanja u Istri posljednjih god.

Prve arheol. potvrde njihove kulture datiraju iz I. st. pr. Kr. s donjega toka Labe.

Proučavanjem arheol. spomenika koji se nalaze ispod morske površine bavi se podvodna arheologija Njezin razvoj u Istri započinje 1960 - ih sustavnim rekognosciranjem obale.

Od antičke Tarsatike ostali su samo skromni arheol. nalazi (tzv. Stara vrata).

Klin se kao konstrukcijski element u izradbi odjeće javlja mnogo prije nego u Istri, što posredno svjedoče predmeti s prikazom odijevanja (statue, frizovi, reljefi itd.), od arheol. nalaza iz halštatskoga razdoblja do originala iz XV.st. (ženska haljina s Grenlanda).

Arheol. nalazi potvrđuju naseljenost područja već u antici (ruševine ant. građevina, epigrafski spomenici, rim. grobovi).

Naseljenost u rim. doba dokazuju arheol. nalazi građevina i natpisa, po kojima se može zaključiti da je to područje neko vrijeme bilo dio carskih posjeda (I. st.).

Arheol. istraživanja prilikom obnove crkvice (1995) pokazala su postojanje ant. objekta, na kojem je u V. st. izgrađena crkvica ukrašena podnim mozaicima.

Projekt prezentacije arheol. nalaza izradio je arhitekt Anton Percan.

Angeli Radovanija i dr. God. 1955. otvoren je zavičajni muzej (u restauriranoj zgradi kaštela i u kuli) sa zbirkama arheol. i kulturnopov. materijala iz prošlosti otoka.

Za potrebe turizma uređeni su arheol. lokaliteti, a otoci naseljeni plemenitom divljači.

Kircher, Zavičajni muzej u Rovinju) i arheol. predmeta (etruščanske vaze, danas u Arheološkome muzeju Istre u Puli).

Arheol. nalazi s područja grada i okolice te više stotina epigrafskih spomenika svjedoče o važnosti grada u romanizaciji zap.

situla (lat. situla: posuda), u arheol. nazivlju, posuda u obliku krnjega stošca, vjedrica uska ramena te kratka i široka vrata, na koje su pričvršćene ušice za postavljanje ručke ili para polukružnih ručki.

Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (brončanodobno naselje na rtu sv. Grgura, gradine), antici (više arheol. lokaliteta rim. rustičnih vila na obali i u unutrašnjosti) i ranom sr. vijeku (crkva sv. Stjepana, VII VIII.st.).

Arheol. tragovi (stariji od 100 000 g.) pretpov. čovjeka (Homo sapiens rhodesiensis) nađeni su na arheol. lokalitetima kraj Broken Hilla (današnji Kabwe).

U Istri je poznato više stotina arheol. nalazišta iz svih vremenskih razdoblja, od kojih je samo manji broj istražen, a ostala su evidentirana kako bi bila zaštićena u slučaju bilo kakvih zahvata.

U okolici mjesta i na rtu Kamenjaku mnogobrojni su arheol. nalazi iz prapovijesti i antike.

U tal. dijelu Istre prvi takav muzej, ali isključivo arheol. karaktera, osnovan je tek 1997 (Civico Museo Archeologico di Muggia).

Kr., o čemu svjedoče arheol. nalazi predmeta i s alpskoga područja i onih sa Sredozemlja (Apulija, Daunija, Grčka).

Na zemljištu Sv. Maura provedena su 1979 80. arheol. istraživanja (Branko Marušić), koja su pokazala postojanje dviju kasnoantičkih građevina (IV V. st.), jedne stambene kuće pravokutnog tlocrta, te dio velikog skladišta (horreum) jakih temelja i debelih zidova.

Iako su Kandlera najviše zanimale starine, poglavito rimske, objavljivao je i druge arheol. članke, sudske postupke, članke iz zemljopisa, gospodarstva, trgovine i statistike, te crkvenog, upravnog i društvenog života.