Skinut je s križa i položen u grobnicu Josipa iz Arimateje.

U isti mah, ljubav samih Pythonovaca prema izvorniku vidljiva je iz mnoštva ovlaš spomenutih pojmova dok bi i prosječni poznavatelj gralskoga ciklusa možda još i znao za Josipa od Arimateje i Zelenoga viteza, potrebno je zaista biti poklonik da bi se znalo za Merciju i Reged.

Križ, uostalom, nije samo znak i drvo na koje je pribijena i izložena pogledu znatiželjne svjetine osuda Kristove osobe: u toj se povorci golgotskoj nalaze i vrhovništva i vlasti te su i ona s Kristom razapeta kao i svi dobrohotni i dobronamjerni supatnici i sudionici njegova raspe ć a: jeruzalemske žene, Šimun Cirenac, majka Marija, ikoni č ka Veronika, obra ć enik Dizma, koji milostiviji rimski soldat, koji Isusov u č enik, Josip iz Arimateje i niz onih koji su Raspetoga slušali, s Njime se oduševljavali i s Njime tugovali.

U mnoštvu su bili i Josip iz Arimateje i Nikodem, pobožni Židovi koji su iščekivali Mesiju, a potajice su vjerovali da je to Krist.

Tako je postalo odlučujućim odbacivanje Isusa od strane židovskih vlasti, iako je na primjer među farizejima bilo i potajnih Isusovih sljedbenika, kao što su Nikodem i Josip iz Arimateje.

Prema starim vjerovanjima Josip iz Arimateje, Isusov ujak, trgovao je s rudarima britanske zapadne obale.

Ima sposobnost zasebnog duhovnog života.Nakon jezovitog razapinjanja na Golgoti, Isusovo mrtvo tijelo privremeno je prenesenou grobnicu Josipa iz Arimateje, a odatle u punoj tajnosti odneseno u Isusovu zavičajnuGalileju i sahranjeno u drevnoj Sebaste, uz preostale Ivanove kosti.

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo.

Doživjeli su olakšanje, kada su saznali, da će Isusa pokopati Josip iz Arimateje.

Ne poznaje li se takav stav Josipa iz Arimateje i pobožnih žena još i danas u kršćanskome iskustvu?

Jedna legenda kaže da je Isus, kao i Toma, stigao do Indije, zajedno sa ujakom svoje majke i trgovcem željezom - Josipom od Arimateje, s kojim su se Marija i Isus sklonili u Egipat za vrijeme Herodovih progona Samarićana.

U subotu 31. ožujka članovi Marijine legije iz Petrinje i Siska, te članovi udruge Otisak upriličili su prekrasni scenski prikaz muke Isusa Krista Pasija Glumeći Josipa iz Arimateje glumcima se pridružio i mons. Antun Sente, a predstavu je uz 2000 posjetitelja gledao i sisački biskup mons. Vlado Košić.

U jednoj od legendi, Marija Magdalena je zajedno sa Josipom od Arimateje doplovila do Francuske i donijela Sveti Gral.

Obojica, i Josip iz Arimateje i Nikodem, pokazivali su do sada simpatiju prema Isusu i njegovu nauku, ali to još nije bila potpuna vjera.

Jednog je dana razglasio: Našao sam grob Josipa iz Arimateje u koji je, nakon strašne smrti, bilo položeno tijelo Isusovo.

Prijatelj sam farizeja Šimuna, saduceja Jokane, savjetnika Sinedrija Josipa iz Arimateje, i napokon, to možeš ispitati, Eleazara ben Ana, velikog prijatelja Prokonzulova.« »Provjerit ću.

Nisu ga kamenovali jer je to on Josip iz Arimateje.

Predvečer su Josip iz Arimateje i još jedan čovjek, dobili dozvolu Poncija Pilata, da smiju ukopati Isusa.

Skinuli su tijelo, pomazali mirisnim uljima i položili u grob, koji je bio vlasništvo Josipa iz Arimateje.

A Josip, odlučno: »Ja, plemeniti član Velikog savjeta: Josip iz Arimateje, Starješina, a sa mnom je Nikodem, židovski glavar«.

Drugi smatraju da ime potječe od gro blja koje se nalazilo nedaleko odatle jer nema razloga vjerovati da je grob Josipa iz Arimateje bio izoliran grob, nego da je bio gdje i drugi grobovi (Josip Flavije čak govori da se na ovom mjestu nalazio i spomenik velikog svećenika Ivana).

U prvom koraku, usuđujem se s ovoga mjesta pozvati sve institucije dotičnih država da učine sve kako bi toliki, poput Josipa iz Arimateje iz današnjeg evanđelja, koji već dugi niz godina tragaju za mrtvim tijelom svoga sina, oca, supruga, konačno mogli doznati istinu o svojim milima i dostojno ih pokopati.

U ulozi Josipa iz Arimateje nastupio je tenor Davor Stipanov, dok je Pilata izvrsno glumio Marko Frankić Brkljačić.

27. POSTAJA: Josip iz Arimateje i Nikodem dobivaju dopuštenje od Pilata te Isusa pokapaju u grob.

Grob je bio nov i u njega još nitko nije bio ukopan, a pripadao je Josipu iz Arimateje.

Josip iz Arimateje imao je snage da zamoli Pilata za Isusovo tijelo koje je položio u novi grob.

Skidanje s križa odobrio je sam Pilat, a skidanje je izvršio Josip iz Arimateje i to je, što je jako važno za ovu priču, učinjeno prije početka židovskoga Šabata.

Josip iz Arimateje napunio je kalež krvlju koja je tekla iz rana Divnoga na brdu Kalvariji.

Uvečer, dođe Josip iz Arimateje (ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje), dođe k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo.

Prema vjerovanju, gral se poistovjećuje s kaležom iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri i u kojeg je Josip iz Arimateje sakupio Kristovu krv. [ 1 ] Taj je kalež sveti Petar odnio u Rim gdje su ga tijekom dva stoljeća pape koristili kao svoj kalež. [ 2 ] U 3. stoljeću sveti Laurencije je za vrijeme kršćanskog progona prenio kalež u Španjolsku, na imanje svojih roditelja u Huesci.