To o Armencima ne učimo u školi.

Nemamo ni dan sjećanja na žrtve genocida nad Armencima.

Kad netko nešto kaže o Armencima, primjerice nešto u svezi okupacije Nagorno Karabaha, ne dobije otkaz.

Kad netko ističe simbole pod kojima je genocid nad Armencima izvršen, ne dobije kaznu zbog govora mržnje ili isticanja nedopuštenih simbola.

Kad netko kaže da Turci nisu počinili genocid nad Armencima, on nije genocid denier, ne ide u zatvor.

Nova je država odmah zaratila s Armenijom oko područja naseljenih Armencima u južnoj Gruziji.

U travnju 1909. i 1920. ovdje je došlo do masovnog ubojstva Armenaca u okviru genocida nad Armencima.

Prema mirovnom prijedlogu američkog predsjednika Wilsona, toj se Armeniji trebalo priključiti i Armencima nastanjene krajeve iz Turskog Carstva (to je tzv. Wilsonova Armenija).

Naime, Armenci su se sve više bunili zbog zagađivanja uzrokovanih sovjetskom industrijom, a došlo je i do međuetničkog sukoba između Armenaca i Azera u azerbejdžanskoj autonomnoj oblasti Nagorno Karabah, većinski nastanjenoj Armencima.

Ukoliko želi avansirati, Turska bi trebala priznati genocid nad Armencima (1913. â 1915.).

Pamuk, koji službeno živi u SAD-u, zamjerio se nacionalistima nakon što je otvoreno pisao o genocidu turske vojske nad Armencima počinjenom početkom prošloga stoljeća, što službena Turska i dalje decidirano negira.

Zločin nad Armencima tek danas izlazi na puno svjetlo dana.

Republika Turska, država nasljednica Osmanskog carstva, priznaje da su se u ratu desili spontani pokolji nad Armencima, ali negira da su bili toliko sustavni da bi se radilo o genocidu.

U raspravi prije glasovanja zastupnik Drago Kalabić iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koju vodi premijer Republike Srpske Milorad Dodik, najavio je kako će uskoro predložiti da se parlament BiH očituje o prijedlogu rezolucija kojom bi se osudio genocid Turske nad Armencima i zabranilo ženama nošenje burke (vela).

Koliko priznavanje i osuda genocida nad Armencima s početka XX. stoljeća oblikuje vašu vanjsku politiku?

Iako Turci ne će otvoreno govoriti o razlozima nepobitnoga genocida nad Armencima između 1915. i 1918. odnosno čak do 1922. godine, politički analitičari opominju kako prisjećanje na pobijene i protjerane Armence ima velike sličnosti s Kurdima koji također već desetljećima neuspješno traže autonomiju.

S turske je strane bolna točka priznanje genocida nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata, a s armenske očekivanje Turske da ta zemlja napusti okupiranu azerbajdžansku pokrajinu Gorski Karabah (Nagorno-Karabah).

" Moja knjiga je pokušaj da se ljude poveže, ali ranu koja postoji 100 godina ne može se zaliječiti jednom knjigom ", rekla je Temelkuran i podsjetila nas, kako bi uopće mogli govoriti o knjizi, na genocid Turaka nad Armencima 1915. godine.

Razlog ovakvoj neočekivanoj reakciji Turske bila je najava Washingtona da će američki Kongres usvojiti rezoluciju koja potvrđuje da je Otomansko Carstvo izvršilo genocid nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata.

Malo je poznato da su turski muslimani izvršili jedan od najvećih genocida u povijesti nad Armencima.

Turska vlada i danas službeno poriče genocid nad Armencima.

24. travnja Armenci diljem svijeta svake godine 24. travnja obilježuju Dan genocida nad Armencima.

Turska i dan-danas niječe zločin genocida nad Armencima tvrdeći da su to bile pojedine tragične epizode u surječju građanskoga rata.

Štoviše, turskim kaznenim zakonom je kažnjivo i samo spominjanje genocida nad Armencima.

Tako je nakon izjave Orhana Pamuka, najpoznatijega turskoga pisca i dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2006. god., da je Turska odgovorna za genocid nad Armencima i Kurdima u kojem je ubijeno više od milijun pripadnika tih naroda, pokrenuta u Turskoj lavina optužbi i zahtjeva za njegovim linčom, zbog čega je bio prinuđen napustiti vlastitu zemlju i otići živjeti u inozemstvo.

Najveći genocid nad Armencima izvršen je 1915. god.

U siječnju 2008., u pismu glasilu armenske dijaspore u SAD-u " Armenski Reporter ", Obama je rekao da s " američkim Armencima, od kojih mnogi potječu od preživjelih iz genocida, dijeli načelnu privrženost obilježavanju i okončanju genocida ", izvijestio je ABC News.

Genocid nad Armencima su priznale i osudile mnoge zemlje i međunarodne organizacije: Europsko vijeće, Europarlament, UN-ova potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina; parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Švicarske, Švedske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, 43 od 50 država u SAD-u.

Povijesnu činjenicu genocida nad Armencima i narodno pamćenje Armenaca nitko ne može izbrisati.

Kakve veze ima popis stanovnistva Izraela, genocid nad Armencima ili istrijebljenje americkih urodjenika s statistickim podatcima s hrvatskog popisa stanovnistva?