Igor Fisković podrobno je an a lizirao okolnosti razvoja štovanja sv. Arnira, splitskoga nadbiskupa (lokalnog Tome Becketta), koji je bio kamenovan u Poljicima 1180. godine.

Crkvica Svetog Arnira (Rajnerija) sagrađena je od kamenog klesanca u planinskom klancu na mjestu pogibije, a u podu crkvice do danas izvire voda, za koju puk vjeruje da je čudotvorna.

Naravno kako bješe to vruć dan nadasve, malo i lipsaše puten, no konji vrani, Camber i Tanuki imena dični ih vjerno slušaše, i dovedoše do sv. Arnira.

Posljednje prenošenje moći splitskog patrona izvršeno je unutar katedrale 1770. u novi barokni oltar na sjevernoj strani dok je nad starim Dujmovim sarkofagom postavljen oltar sv. Arnira, trećeg zaštitnika Splita, čiji je životopis, međutim, bitno drukčiji od Dujmova i Anastazijeva.

Riječ je o Antifonariju III. iz godine 1683. U njegovu sanktoralu nailazimo na notirane napjeve oficija u čast lokalnih patrona Splita sv. Dujma (Domnius), Arnira (Rainerius) i Staša (Anastazije).

Naime, tekstovni predlošci antifona za časoslove sv. Dujma, Staša i Arnira, nemaju predložak u do danas poznatim oficijima u čast lokalnih svetaca drugih europskih, poglavito srodnih im kodeksima talijanskih dijeceza.

Uz iste prostore razni kulturni programi objedinjeni u vodiču kroz kulturno ljeto, održavaju se u okolnim naseljima i mjestima, Ivanjske večeri na Slimenu, tradicionalna smotra pučkih pjevača i crkvenih zborova u Tugarama, Dani Mile Gojsalić u Kostanjama, Proslava Sv. Arnira u Dubravi, Dani Ive Marjanovića u Gatima, proslava sv. Roka u Mimicama, Čažinski dani u Tugarama Čažin dolac, Jokina brguja u Lokvi Rogoznici, itd..

Nadahnuće gregorijanikom nalazimo i u jednom splitskom glazbenom rukopisu, Antifonariju III. iz godine 1683., u čijem se sanktoralu nailaze notirani napjevi oficija u čast lokalnih patrona Splita sv. Dujma (Domnius), Arnira (Rainerius) i Staša (Anastazije)

Kačići od puno su vikova u Dalmaciji, kako se štije u Luciju i u životu svetoga Arnira.

Ostavši bez crkve i samostana, dominikanci su unajmili jednu kuću u gradu, dok su službu Božju obavljali u koludričkoj crkvi sv. Arnira sve do godine 1663. U međuvremenu su uputili molbu generalnom providuru da se zauzme kod vlade u Mlecima, a ona kod sv. Stolice, da im ustupi crkvu i samostan sv. Stjepana, budući da su im crkva i samostan za opće dobro i sigurnost bili do temelja porušeni.

Gorana Nikšića, voditelja Odsjeka za staru gradsku jezgru, pitali smo kada će se urediti kapelica Sv. Arnira (stakla dugo nisu očišćena, unutrašnjost je također prljava, a nečiji oprema i alat za održavanje stoje unutar kapelice još od siječnja ove godine) te postoji li plan da se kapelica osvijetli.

Dobivši blagoslov krenuše nadasve zanimljivin putem od Arnira, koji bješe mix svega, i spusta i kamenja, no starine se dične nedaše pokolebati neg upregnuše konje svoje i spustiše se brzinom strašnom, da je kamen skloniti se htio pred naletom tih starina.

Obrađena su splitska posezanja za poljičkim pašnjacima i poljičke protuakcije u čuvanju svoje plemenšćine; tragična sudbina nadbiskupa Arnira svjedoči o najkrvavijem od tih sukoba.

Prezrela je bračnu zajednicu i živjela u benediktinskom samostanu u zidinama Svetog Arnira pokraj sjevernih zidina Dioklecijanove palače.

U procesiji je najugledniji biskup predvoditelj slavlja nosio Dujmov moćnik relikvijar, iz riznice su se u rukama biskupa ulicama prolazili i ostali relikvijari; Dujine srebrne ruke, glave svetoga Staša i blaženog Arnira, te manji kićeni moćnici.

Biskupska palača u neorenesansnom stilu, kapelica Svetog Arnira iz 1445., rad Jurja Dalmatinca, crkva Naše Gospe od Zvona (barokni oltar, Bizantske ikone iz 11. st., murali iz 1412., rad Meneghella), samostan i crkva Svetog Franje (13. st.), Meštrovićeva Citadela, utvrda Gripe iz 17. stoljeća.

U Zadru 1444. radi na uređenju svetišta nad svodovima u franjevačkoj crkvi, od čega su ostale sačuvane samo dvije karakteristično ukrašene konzole, a 1450. rekonstruira biskupsku palaču; u Splitu 1446 48. gradi kapelu Sv. Arnira uz predromaničku crkvu Sv. Eufemije u sklopu samostana benediktinki.

U kapeli (danas jedinom sačuvanom dijelu porušena samostana) postavio je oltar - grobnicu (od 1835. u Kaštel Lukšiću); na njoj je isklesao ležeći lik biskupa Arnira i prikaz njegova kamenovanja u reljefu renesansne kompozicije, na kojemu pojedini likovi i podsjećaju na antičku umjetnost.

Izložba je dio trodnevne proslave blagdana sv. Arnira, splitskoga biskupa i mučenika čije se drevno svetište nalazi na području ove župe...

molimo drugove marijana, arnira, tondina, lemmya da nemanju i beograda ne spominjem a i druge da nama neupucenima pojasne neprozirne ciljeve obitelji Pusic. dakako sve u svrhu dobrosusjedskih odnosa, odnosno ravnopravnosti u podjeli krivnje za sranja koja su se dogodila ili ce se opt dogoditi

Časoslov sv. Arnira je papa Aleksandar VIII. 1690. odobrio imenujući ga supatronom splitske biskupije.

1996. godine dobiva nagradu dramskih umjetnika Hrvatske za dramatizaciju i režiju radio-drame Jure Kaštelana " Čudo svetoga Arnira ".

Iz tog perioda treba spomenuti pogibiju splitskog nadbiskupa (Rajnerija) Arnira koji je kamenovan podno brda Mutogras u Podstrani (1180 godine) a sve zbog svađa o granici splitske i omiške komune.

Kačići su imali brojne zemlje u Poljicima, odakle su i bili podrijetlom, a štiteći svoje i poljičke interese, knez Nikola je 1180. potaknuo Poljičane da napadnu splitskog nadbiskupa Arnira u mosorskom selu Dubravi.

Piazzete iz 17. stoljeća, oltarna pala Palme mlađeg iz 16. stoljeća, a prikazuje bogorodičino uznesenje, slika na glavnom oltaru " Bogorodica s djetetom " iz 15. stoljeća, oltarna grobnica sv. Arnira - rad Jurja Dalmatinca iz 15. stoljeća.

Rainerio iz 1753., ili u Katastiku samostana sv. Benedikta, nekad sv. Arnira, na nekoliko crteža u mapi, ucrtane su snimke Kaštel Gomilice, njenih ulica, kuća, utvrda, samostana i palača, ali i prigradskih kućica, vrtova, voćnjaka i oranica, koje su se u to vrijeme već počele širiti prema višim predjelima, jednom, zbog turske opasnosti, većinom namijenjenih ispaši.

Klapa je svoj debitantski nastup imala nakon samo tri mjeseca od ponovnog osnivanja, 04. kolovoza 2008. na blagdan sv. Arnira na Smotri klapa u Dubravi.

Nova župna crkva Blažene Djevice Marije privlači oltarom blaženog Arnira, remek-djelom Jurja Dalmatinca, najpoznatijeg dalmatinskog srednjovjekovnog kipara i arhitekta.

U istom dokumentu 1658. godine zapisano je da je Sučić (ime mu se navodi) na dan Svetog Arnira " bez razloga odsjekao nos Marku Kuhačiću pa bi kažnjen " da ni on ni itko iz njegove kuće ni od njihova koljena ne može više nikada biti vijećnik ni sudac u poljičkoj župi... ako se pak za njega zauzme da ga se pomiluje treba tog čovjeka ubiti kamenjem i upisati ga u poštovani Statut kao i Sučića.