Arpadović koji se bježeći pred Turcima 1242. sklonio u grad Kalnik, a potkalnički su ga stanovnici, među kojima i mještani Visokoga, prehranili šljivama.

Poznato je i da se u neposrednoj blizini nalazi niz značajnih starina, među kojima i ostaci biogradske katedrale u kojoj se 1102. godine za hrvatskog kralja okrunio ugarski kralj Koloman Arpadović.

Taj Arpadović uzmicao je pred nepreglednim hordama divljih Tatara, koji su zauzeli njegovu prijestolnicu, dok danas bučne horde uličnih demonstranata i razularenih oficira tjeraju vladajućeg Karađorđevića s njegove uzvišene funkcije, vrhovnog čuvara interesa države i odgoja maloljetnog kralja.

Bili smo jučer na zadnjoj kontroli kod kirurga. sve je ok, ima poštedu za tjelesni (koju bi on tako rado mijenjao za poštedu od hrvatskog, probao se dogovoriti s kirurgom, al mu ovaj nije popustio). sad kad sam već stisla ovog smajlića koji se smije, moram spomenuti kako smo se smijali kad sam ga ispitivala povijest. gotovo ovako: a sve govori: " boli, boli ", drži se za trbuh... a sve zbog celebritija s početka srednjeg vijeka. bez problema je memorirao da se vladar Ugarske zvao Stjepan Arpadović, al franačkog i moravskog vladara je spojio u Klostislava (od Klodvik i Rastislav).

Nakon smrti posljednjeg Trpimirovića, mađarski kralj Ladislav Arpadović, pozivajući se na svoja zakonita prava kao brat Jelene-Lepe, udovice kralja Zvonimira, ulazi 1091. godine s vojskom u Posavsku Hrvatsku te je predobiva za sebe i za svoju vladarsku kuću.

Njegova baka je bila Marija Arpadović kćer hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V..

Arpadović 1244. Cetinsku županiju daruje Ugrinu nadbiskupu i knezu Splita, a ovaj njome upravlja do smrti 1248. godine.

Ugarsko-hrvatski kralj Ladislav I Arpadović - kojemu je nasljednim pravom pripala Hrvatska - godine 1094. utemeljio je Zagrebačku biskupiju i podredio je ugarskom nadbiskupu u Ostrogonu.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV Arpadović 1225. godine stolovao je u gradu Krapini gdje je razgovarao s knezom i biskupima splitskim i krbavskim o južnim granicama Hrvatske.

Bio je to mađarski kralj Koloman Arpadović koji se godine 1102. u Biogradu na moru kruni i hrvatskom krunom.

Iste te godine umro je herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze.

Ivanovce na ovim prostorima jako pomaže kraljevska obitelj Arpadović, osobito Geza II. i njegova žena Eufrosina, a kasnije kraljevi Emerik i Andrija II. koji je i sam sudjelovao u križarskom ratu.

Kao prvo, ne postoji nikakav stariji i vjerodostojniji dokument o tome kako je kralj Ladislav Arpadović osnovao Zagrebačku biskupiju, doveo prvog biskupa, Slovaka imenom Duh, te mu za pomoćnike dodijelio svećenike vične slavenskom jeziku.

Arpadović utemeljio je 1094. Zagrebačku biskupiju i podredio je ugarskom nadbiskupu u Ostrogonu.

Arpadović, zajedno s bratom, hercegom Kolomanom, jedva spasio glavu.

Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira (1089.), i zbog danas već legendarne hrvatske nesloge, ugarski kralj Ladislav I Arpadović vojnom silom uspostavlja vlast u Slavoniji te u namjeri da ograniči političku i crkvenu autonomiju Hrvatske osniva Zagrebačku biskupiju (koja se protezala od Senja pa do današnjih istočnih granica Hrvatske), čime će težište političkog djelovanja s juga Hrvatske biti preseljeno na sjever (do tada je cijelo Hrvatsko kraljevstvo Dalmacije i Slavonije bilo u jedinstvenoj Splitskoj nadbiskupiji).

Arpadović izabrao za sjedište (katedralu) biskupa Duha u novoutemeljenoj Zagrebačkoj biskupiji.

Kloštar Ivanić se prvi put spominje potkraj 11. st. kao posjed koji je kralj Ladislav Arpadović darovao tek osnovanoj zagrebačkoj biskupiji; nešto poslije izgrađen je biskupski dvor.

Arpadović naslijedivši svog brata ipak postao hrvatsko ugarski kralj, on 1209. godine gradu Varaždinu daje naslov slobodnog kraljevskog grada u kojoj spominje i kneginečku kulu pod nazivom« Kehne », od čega je i kasnije nastalo ime Kneginec.

God. 1704. objavio je djelo Oslobođeno rodoslovlje sv. Ladislava, kralja Slavonije (Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti), u kojem je pokušao dokazati da kralj Ladislav, osnivač Zagrebačke biskupije, nije Arpadović, već da potječe od hrv. vladarske dinastije.

Alba Maris, Bijeli Grad, Kraljevski Grad s bogatim povijesnim temeljima hrvatskih vladara gdje je kralj Petar Krešimir IV. oko 1059. utemeljio biskupiju, a Koloman Arpadović 1102. bio okrunjen za hrvatskoga kralja.

Podsjetio je na bogate povijesne temelje tog grada i hrvatskih vladara; u Biogradu je kralj Petar Krešimir IV. 1059. g. utemeljio biskupiju, a Koloman Arpadović 1102. g. okrunjen je za hrvatskog kralja.

Treba napomenuti kako je prema jednoj povelji već 1103. Koloman Arpadović nosio naslov kralja Rame.

U najstarijim vremenima svog postojanja župa u Stenjevcu usko je povezana s poviješću porodice brojnih potomaka velikaša Ače (Aghe, Ache) kojemu je Ladislav Arpadović II (1162 - 1163) dao velike posjede oko Medvednice.

I Koloman Arpadović prvi stranac na hrvatskome kraljevskom tronu koji svečano 1105. ulazi u ovaj grad zauze se na poticaj Čikine kćeri i nasljednice Vekenege da ovaj najstariji zadarski samostan punim plućima diše i razvija se dalje i širi mogućnosti svoje i uma i duha.

Arpadović (sv. Ladislav), Andrija II. i Žigmund Luksemburški.

Riječ je o romanu tematski smještenom u 13. stoljeće, u vrijeme petog križarskog rata u kojem je sudjelovao i Hrvatsko-ugarski vladar Andrija II Arpadović

Neke činjenične pogreške također bodu oči, poput tvrdnje da je Ladislav Arpadović bio ugarsko-hrvatski kralj (str. 29).

Tako je Klis bio u kraljevskim rukama (dinastije Arpadović), odnosno u rukama njihovih knezova, banova, ali su neki od njegovih upravitelja bili samostalni i upravljali su gradom po svom nahođenju.

Slijepi prvi Arpadović koji od 1138. godine u svoj naslov stavlja i Ramu prihvaćena je od velikog dijela povjesničara.