Prije svega, misli se pritom na Belinu lipu, drvo koje je, prema legendi, zasadio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV.

Dražojeviće su zvali ugarska gospoda, jer je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik poslao plemiće Juru Rajčića i Juru Dražojevića da ubiru porez, nakon nekog vremena oni su se nastanili u Poljicima te ih starosjedioci (didići) prozvaše ugarska gospoda budući su došli sa sjevera Hrvatske (Ugarske).

O ugledu obrtnika govore podatci da davne 1447. godine gradska uprava daje krojačima Gradeca prve privilegije, a godine 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin daje cehovske privilegije obrtnicima slobodnog kraljevskog Grada Zagreba.

Uspoređuju se vanjski i unutarnji čimbenici - utjecaj vanjskih sila kao što su hrvatski plemićki rodovi, osobito Šubići, hrvatsko - ugarski kralj i Mletačka Republika te svjetovne i crkvene službe, ekonomski razvoj, obiteljska struktura.

O tom je bio uvjeren ne samo Herceg, već i novi hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, pa i sama rimska stolica.

Grb Kraljevine Slavonije potvrdio je 1496. hrvatsko-ugarski kralj Vladislav (Ulászló) II.

Ove godine navršava se 800. obljetnica kako je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. poslao je 1205. pismo generalnom kapitulu cistercita u kojemu poziva da se monasi pošalju u Hrvatsku.

Umro je 28. srpnja 1741. u Beču. 1866. - Austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo Josip I. potvrdio je pravila Akademije u Zagrebu koja je predložio Hrvatski sabor.

Prvi puta Zelina se spominje 1185. kada hrvatsko-ugarski kralj Bela III. daje zagrebačkim kanonicima pravo na posjede ovog područja, a već 1200. godine spominje se i crkva Svetog Ivana na brijegu.

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin ustrojio je poslije pada Bosne za obranu svoga kraljevstva, Jajačku i Srebreničku banovinu, koje su, uz Mačvansku banovinu, činile obrambeni pojas od Beograda do Une.

Na današnji dan 9.07. 1409 Ladislav Napuljski, tadašnji napuljski i hrvatsko-ugarski kralj, prodao je za 100 tisuća dukata grad Zadar s tvrđavom i kotarom, Novigrad, Vranu i otok Pag, sa svim pravima ne samo ovo područje, nego i na čitavu Dalmaciju.

Krajem 15. stoljeća ovdje je nakratko boravio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, a tijekom 16. stoljeća kada su Međimurjem vladali Zrinski, Prelog je bio razvijeno trgovište.

1679. - U Rimu je umro Trogiranin Ivan Lučić, hrvatski povjesničar i otac hrvatske povijesne znanosti, a najpoznatije mu je djelo De regno Dalmatiae et Croatiae. 1755. - U Dubrovniku se rodio Džono Rastić, hrvatski pjesnik koji se smatra najizraženijim i najpotpunijim horacijevcem u hrvatskoj književnosti, a svakako je njezin najznačajniji satiričar. 1843. - Austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand V. u vrijeme najvećeg uspona Ilirskog preporoda zabranio je svaku uporabu ilirskog imena, posebice u novinama i javnim spisima. 1922. - Pri liječenju šećerne bolesti u Kanadi je prvi put uporabljen inzulin.

Ove je kovanice dao kovati hrvatski herceg Andrija, koji će potom postati hrvatsko-ugarski kralj.

Nakon ozdravljenja hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV. će darovati na upravljanje Dragutinu koji je oženjen za njegovu sestru Ugarske pokrajine južno od rijeke Save (Mačva, Beograd i Tuzla) nakon čega će se Dragutin nazvati kralj Srijema jer se Mačva tada zove Južni Srijem.

Županija Krapinska (comitatus crappinensis) spominje se već u povelji Herceg Bele 1222. godine, gdje se imenuje i Petar, knez iz Krapine, kao glava hrvatske plemenske župe (Petar comes de Crapuna) Hrvatsko Ugarski kralj Sigismund 1399. godine uz posjed gradu Krapini (Castrum Carpone) dodijelio je poglavaru grada i titulu Velikog župana zagorskog.

Andrija II., hrvatsko-ugarski kralj poklanja Brač krčkim knezovima Frankopanima.

Tako je 1390. godine pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I., 1394. godine njime vlada hrvatsko-ugarski kralj Sigmund, 1403. godine otokom vlada Hrvoje Vukčić, a 1413. godine dolazi pod vlast Dubrovnika.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. 1185. je godine izdao ispravu kojom se zagrebačkim kanonicima potvrđuje pravo na posjed Zelinu.

na teritoriju današnje Slovačke je ovo - Universitas Istropolitana, koje su 1465. osnovali papa Pavao II. i hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin.

Hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. potvrdio je potom Zadru dotadašnja prava i privilegije njegovim građanima, a Pavlovog sina Mladina Šubića postavio za zadarskoga kneza i princepsa Dalmacije.

Kad su 1456. s velikom vojskom opsjeli Beograd, hrvatsko-ugarski kralj proglašava sveopći poziv za obranu kraljevstva u pogibelji i bježi u sigurni Beč (195).

Krapinska utvrda spominje se još davne 1225. kada je u njoj boravio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV.

Kada je hrvatsko-ugarski kralj Ladislav osnovao zagrebačku biskupiju, 1094. godine, kao privremena katedrala služila je postojeća crkva.

U godinama turske najezde prema Hercegovini on je bio jaka utvrda (eccellentissimum castrum), kako ga je godine 1466. nazvao hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin.

U tom terminu Dan Grada obilježavao se i prije, a razlog je taj što se procjenjuje kako je u to vrijeme hrvatsko-ugarski kralj Bela IV predao Samoboru povelju Zlatnu bulu kojom je Samobor postao slobodni kraljevski grad.

Prvi spomen Maruševca nalazimo već 1351. godine u dokumentima kojima je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I Nažuvinski dodijelio plemstvo Grgoru od Maruševca (u listini od Marjaševca).

Upravo tako, gulaš, paprikaš i perkelt zajedno, pa još malo upirjanog luka, može i slanine, čvrste i podatne kao vaši bokovi, malo vina i ljute paprike, okruglica kao vrškovi vaših uzbudljivih grudi i eto čobanca za moju caricu, govorio je barun Trenk Mariji Tereziji Iako je sredinom 15. stoljeća izgubio Bosnu u borbi s Turcima, a vješto je prikupljao poreze i namete od svojih podanika, od kojih je ovisio sjaj njegova dvora, hrvatsko - ugarski kralj Matijaš bio je pravi izdanak doba koje je već započelo renesansnu gozbu i sjelo za njene po antičkim uzorima obnovljene stolove.

Ime je, tako se priča, dobila zato što je u njoj još u 13. stoljeću uživao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV., koji je Zagrebu i Samoboru Zlatnom bulom iz 1242. dodijelio statuse slobodnih kraljevskih gradova.

Naselje Bistrica prvi put se spominje 1209. godine kao posjed, kojeg hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. vraća županu Vratislavu, a ime Marija Bistrica pojavljuje se u 18. st. vezujući se uz otkriće čudesnog kipa Majke Božje.