Priča suludog scenarija odvija su u budućnosti kada je Zemlja više nalik pješčanom Arrakisu nego plavoj lopti kakvu poznajemo, a ono malo preostale vode kontrolira E-Protektorat prilično uronjen u nacističku baštinu, kako svojim uniformama tako i stilom vladanja.

Iz prizora u prizor sve do završne, duboko mitske i istodobno ironijske scene prve kiše na Arrakisu Lynch priča film koji jednostavno vapi za ponovnim vrednovanjem.

Trodijelna Dina mnogo vjernije prati Herbertov original od legendarne Lynchove verzije iz 1984., a opisuje pustolovine obitelji Atreides na pustinjskom planetu Arrakisu u dalekoj budućnosti.

Političke i dvorske intrige na međuzvjezdanoj razini u pozadini su proizvodnje tzv. začina, koji postoji jedino na Arrakisu; čuvaju ga ogromni pješčani crvi, a značajan je za cjelokupnu ljudsku civilizaciju jer omogućava međuzvjezdana putovanja.

To je priča o pustinjskom planetu Arrakisu čiji bizarni gospodari pijeska, divovski crvi, jedini u čitavome svemiru daju čudesnu tvar, začin melange, neophodan pri svladavanju prostorvremena za međuzvjezdana putovanja

Ukoliko ste iskreni ljubitelj Herbertove svjetski poznate sage o planeti Arrakisu, vjerojatno vam već preko glave prelaze mnogobrojne igre temeljene na ovom popularnom književnom uratku.

Primjerice, u filmu nema one masovne orgije koju organizira duke Leto na kojoj se vodi teška rasprava o tome imali li na Arrakisu dovoljno vode da se klima promijeni posebnom metodom i slične veselice.

Moglo bi bit, al ono, ocekivao bi da ce onda rec nesto tipa " jooo, sjecam se ja, na Arrakisu ima pet tisuca vrsta pustinjskih skocimisa... geddit, pustinjskih " a ne " pet tisuca vrsta termita "

Nas nije briga shto bi bilo da na Arrakisu nema zachina.