Monaška mistika sastoji se od nastojanja da se postigne osobno sjedinjenje s božanskim našla je svojeg glavnog predstavnika u kombinaciji asketske prakse i kontemplativne pobožnosti u monahu cistercitu Bernardu iz Clairvauxa (1090. do 1153.) i njegovu tumačenju starozavjetne knjige Pjesma nad pjesmama, alegoriji odnosa između pojedinca i Boga u slici duhovnog zaručništva, tj. odnosa između zaručnika (Krista) i zaručnice (duša) koja vuče svoj početak još od Origena.