Tada se Marija preselila u Oignies-sur-Sambre gdje je dala sagraditi malenu kuću uz crkvu i samostan augustinaca u koju je smjestila svoju beginažu.

Nakon što je stupio u Red augustinaca, kao redovnik je živio u Coimbri, u samostanu Sv. Križa.

Makarska je biskupija 1469. ostala bez biskupa i to je stanje potrajalo sve do 1615. Franjevci su došli u Zaostrog u bivši samostan redovnika augustinaca tek 1468. Ubrzo su došli i Turci kada je u znatnoj mjeri bio otežan svaki pastoralni rad među hrvatskim kršćanskim vjernicima.

Kao dvadesetogodišnjak pristupio je samostanu Augustinaca u gradiću Agnetenberg u Nizozemskoj, gdje je cijeli život i djelovao te umro 25. srpnja 1471. godine kao predstojnik samostana.

Bio je u dva navrata provincijal reda Augustinaca, a od 1987. je biskup na području Amazone.

On je kao mornar došao jednom u Veneciju, gdje je stupio u red augustinaca.

U Puli su tada postojala tri samostana (benediktinki, konventualaca i augustinaca), a na otočiću Verudi djelovao je samostan franjevaca opservanata.

Križevačka katedrala izgrađena je na mjestu nekadašnjeg samostana augustinaca, kasnije franjevaca.

Na starim mapama na tom je mjestu zabilježen samostan augustinaca.

U redovništvo stupa s petnaest godina u red augustinaca, no događaj kada su 1220. u Coimbri (Portugal) sahranjena petorica misionara-franjevaca koji su bili ubijeni u Maroku, potaknuo ga je da prijeđe u red franjevaca.

Posjetom Tiringiji želio sam istaknuti važnost ekumenizma istaknuo je Papa naglasivši da je za njega posebni značaj imao ekumenski susret u Erfurtu, gdje je Luter u zajednici augustinaca zaređen za svećenika, te euharistijsko na kojem je govorio o nebeskim zaštitnicima Tiringije. Potresan je bio kratki susret s mons. Hermannom Scheipersom, posljednjim živućim svećenikom koji je preživio koncentracijski logor u Dachauu istaknuo je Benedikt XVI i spomenuo se susreta s nekoliko žrtava spolnog zlostavljanja od strane redovnika, kojima je zajamčio svoje žaljenje i svoju blizinu u njihovu trpljenju.

Iz reda augustinaca prešao je uz dopuštenje u franjevce da bi što bolje izvršio božje zamisli.

Živio je kratko, od 1195. do 1231. U rodnom je gradu Lisabonu pohađao katedralnu školu i ondje stupio u samostan augustinaca.

U XVI.st. špilju su nastanili pustinjaci reda augustinaca a s vremenom se pod špiljom formiralo naselje čiji su stanovnici radili na samostanskoj zemlji.

Na samostanskom groblju još su se dugo, nakon odlaska augustinaca, ukapali stanovnici Sv. Nedjelje.

Prvo je pripadala benediktincima, a kasnije prijeđe u ruke augustinaca.

Odlazi u samostan augustinaca na brdo Ortone kod Padove, gdje ostaje 15 godina.

No njega je srce vuklo u samostan; zato je ostavio sveucilište, pošao u Salamancu te ondje ušao u red augustinaca.

Od druge polovice 16. stoljeća do početka 18. stoljeća Opatiju posjeduje riječki red augustinaca, a pred kraj istog stoljeća gradom vlada riječki kaptol.

Crkvica sv. Nikole datira iz XVI. st., iz vremena feudalnih gospodara i riječkih augustinaca u klanjskome kraju, a u europskoj kulturi to je vrijeme zalaska gotike i početka renesanse - preporoda u umjetnosti.

Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona.

Elvire, odabrao si Hrvatima poprilično nepoznat Red Augustinaca regularnih kanonika od Windesheima.

Tako je nastao drugi, neovisni franjevački red nazvan Malom bračom (Fraticelli ili brača siromašnog života). čvrsto se držeči pravila sv. Franje, njegov nemiran i žestok duh uskoro je doveo red pred osudu za stajališta o iskvarenosti crkvene hijerarhije i nepriznavanja pape, ali istovremeno i do zaštite od strane pojedinih istaknutih osoba tog vremena (Gentile de Foligna, poznatog liječnika iz Padove i Simone da Cassia, cijenjenog pustinjaka i pisca duhovnih djela) te redova (pustinjaka augustinaca).

Intelektualna i teološka naobrazba koje je stekao u redu augustinaca, te godine samozatajnog života, proučavanja Svetog pisma i crkvenih otaca te molitve sada su počele dobivati svoju puninu.

Godine 1585. stupio je u red augustinaca.

Glavna povijesna odredišta u Jesli su Tvrđava i crkva Svetog Uznesenja iza trga, koji datiraju natrag do 1331. godine; groblje i samostan Augustinaca iz 1605. godine; i vrlo zanimljiv lapidarij pored glavne crkve, koji čuva zbirku od otprilike 20 kamenih spomenika iz drevnih i srednjovjekovnih vremena, uključujući i nadgrobni spomenik iz Rimskog doba, venecijanskog lava i kameni stol koji je pripadao vitezu imena Ivan Obradić.

Lovro je otkrio svoju dušu i svoje namjere ujaku Marinu Queriniju, a taj ga je doveo u samostan augustinaca u San Giorgio in Alga.

Rođen je 1379./80., a umro je u 91. godini života, 25. srpnja 1471. kao predstojnik samostana Augustinaca u Agnetenbergu kod Zwolle.

Čak je 98 bilo redovnika augustinaca i njihovih novaka, više od 50 dominikanaca, salezijanaca i školske braće.

U srednjem vijeku se u Iloku spominje više crkava: župna crkva sv. Petra čiji su temelji nalaze u današnjem parku u duljini od 60 m i širini od 17,5 m, Sv. Jelene, Sv. Ladislava sa bolnicom, Sv. Ane sa samostanom redovnika augustinaca, Sv. Klare sa samostanom sestara klarisa i crkva Sv. Stjepana.