Tako je u ožujku 1941. započela proizvodnja inačice Ausf J.

Te je nedostatke trebao ukloniti Panzerkampfwagen II Ausf L.

Ausf F dobio je kompletni čeoni oklop debljine 50 mm, uključujući i kupolu.

Najveća izmjena kod Ausfa E, u odnosu na Ausf D bila je novo podebljanje oklopa.

U početku proizvodnje Ausf H je bio identičan inačici Ausf G, osim što je od početka ugrađivan top KwK40 L/48. Na osnovni oklopa debljine 50 mm dodavala se čelična ploča debljine 30 mm.

Istog je mjeseca pokrenuta proizvodnja inačice Panzerkampfwagen IV Ausf F2. Do srpnja 1942. dovršeno je 175 Ausfa F2, te je još 24 Ausfa F prenaoružano novim topom.

Iako je Hitler osobno zapovjedio da se Panzerkampfwageni III Ausf J moraju naoružati topom KWK 39 L/60, njegova proizvodnja još nije bila dostatna da se opskrbi sve veća potražnja.

Zbog toga je čak 1549 tenkova Ausf J isporučeno s topom KwK 38 L/42, čija je borbena učinkovitost još uvijek bila dobra.

Svi nedostaci uočeni na inačicama Ausf B i Ausf C trebali su biti otklonjeni na inačici Ausf D.

Serijska je proizvodnja započela u listopadu 1939., prekasno da se tenkovi Ausf D pošalju u Poljsku.

Tijekom 1941. jedan je Ausf D testiran s topom KwK39 L/60 kalibra 50 mm.

Tenkovi inačice Ausf D rabljeni su u borbama u Francuskoj, na Balkanu, Sjevernoj Africi i u Sovjetskom Savezu.

Prva je serija označena kao Panzerkampfwagen IV Ausf A (Versuchkraftfahrezug 622).

Panzerkampfwagen IV Ausf B rabljeni su u borbama u Poljskoj, Francuskoj, na Balkanu i Rusiji.

Svi su preživjeli Panzerkampfwageni IV Ausf B iz operativne uporabe povučeni potkraj 1943.

Prema izvješću njemačkog afričkog korpusa od 11. kolovoza 1942. Panzerkampfwagen IV Ausf F2 bio je sposoban uništiti sve protivničke srednje tenkove na udaljenosti od 1500 m, a lake na udaljenosti od 2000 m.

Sve do kraja njemačkog djelovanja u Sjevernoj Africi Panzerkampfwageni IV Ausf F2 (ili Panzerkampfwageni IV special kako su ih lokalno nazvali) bili su nadmoćniji savezničkim tenkovima.

Serijska proizvodnja Panzerkampfwagena IV Ausf J započela je u lipnju 1944. i trajala je do ožujka 1945. Iako je prednost imala proizvodnja tenka Panther, proizvedeno je 1758 tenkova Ausf J.

Panzerkampfwagen IV Ausf C u osnovi je bio identičan prethodnoj inačici Ausf B, uz tek neke manje izmjene.

Preostali tenkovi povučeni su iz operativne uporabe zajedno s tenkovima inačice Panzerkampfwagen IV Ausf B.

Zbog toga je razvijena inačica Ausf J, koja je u donekle bila korak unatrag, iako je donijela i neka značajna poboljšanja.

Korak natrag bilo je zadržavanje razine oklopne zaštite s inačice Ausf H, unatoč činjenici da je u međuvremenu sovjetski tenk T-34 tijekom 1944. dobio još moćniji top ZiS-S-53 kalibra 85 mm.

Zbog toga je njemačka vojska, svjesna da će deblji oklop značiti i veću masu, ipak zatražila da Panzerkampfwagen IV Ausf B dobije pojačani oklop sa čeone strane.

Nakon uspjeha s Ausf F2 sljedeća inačica Ausf G će postati prva koja će biti napravljena u velikim količinama.

Već je inačica Panzerkampfwagen IV Ausf A dobila konfiguraciju koja će se zadržati do kraja proizvodnje.

Zbog jednostavnosti označavanja 4. lipnja 1942. odlučeno je da se svi tenkovi opremljeni topom KwK40 L/43 označe kao Panzerkampfwagen IV Ausf G.

Zbog toga ne čudi da je narudžba za inačicu Ausf F bila 625 tenkova.

Kako je priprema proizvodnje zahtijevala određeno vrijeme, svi tekovi proizvedeni u Vomagu i Nibelungenwerkeu dovršeni su u inačici Ausf F2.

Nakon iskustava u Francuskoj, žurno su razvijene inačice Ausf D i E koje su dobile pojačani oklop i bolje ciljničke sprave.

Panzerkampfwagen II Ausf a1, a2 i a3 Panzerkampfwagen II Ausf a1, a2 i a3 oznake su za tri rane testne inačice.