Il ' je hude sreće s roda svoga, Il ' je hude sreće s dragog svoga; S roda svoga i Bože pomozi, Nekako se i zakrpat dade, Ali s dragog teško se i jao, Tu melema nejma do jednoga: Tko obrani da i vida ranu.« A kada su stigli pram djevojke, Tiho jaši, djevojku pozdravlja: »Pomoz Bože, samotna djevojko« Djevojka je upoznala glasa, Pod koprenom plaho se zažari, Digne oči da pogleda staru, I pogleda Adela do majke, Pa odzdravi stidno i plašljivo: »Bog dô dobro, ugledna kaduno« K staroj stupi, u ruku je ljubi, A starica koprenu odigne Sa rajskoga lica djevojčina.