Kako je središnja vlast postojala samo nominalno, upadi na prostore obaju susjednih carstava bili su česti i nekontrolirani te su među Europljane vratili strahove od avarskih i hunskih pljački jer su nomadski narod iz istočnih stepa Mađari i po izgledu i po stilu ratovanja bili vrlo slični spomenutim narodima.

Smatra se i da su okovi - uresi Avarskih pojaseva ne samo znak dostojanstva već i da prikazi na njima označavaju i rod kojem dostojanstvenik pripada.

Bojeći se avarskih razbojničkih čopora i četa, pomišljao je car neko vrijeme da radi veće sigurnosti pošalje izaslanstvo morskim pravcem na Pontus Huxinus, gdje bi se onda u blizini dunavskoga ušća iskrcali na kopno i put dalje proslijedili prema sjeveru.

Saznavši da nema avarskih i slavenskih muževa kod kuće, njihovo se bojno junaštvo silno rasplamsalo.

Danas je imala krenuti svakogodišnja dalmatinska vojnička straža na Dunav, da straži i čuva carstvo od barbarskih, osobito avarskih i slavenskih navala.

Bilo im je to utoliko lakše što su imali već gotovih četa iz nedavnog rata s Bjelohrvatima, a osim toga, bijaše tu još na okupu vojska iz nedavnih avarskih navala u Traciji i Meziji.

Njihova se zabava u razgovoru poglavito vrtjela oko žena, pa su jedni drugima pripovijedali kako su od ovoga ili onoga čuli o ljepoti slavenskih djevojaka i o žarkoj ćudi avarskih žena.

Na daljnjem svom prodiranju nisu sretali nikakvih avarskih čopora ili četa.

Po svim ravnim prostorima i poljanama tik do mora pod Salonom sve se crnjelo od mnogobrojnih avarskih konjaničkih čopora.

Nije li papa Ivan IV., rodom Dalmatinac, oko 614. godine, uputio Ivana Ravenjanina u Split da obnovi ovdje crkvenu organizaciju koja je gotovo nestala u vrijeme barbarskih slavensko avarskih napada?

Vođen namjerom da, kako je sam napisao, stvori neku vrstu hrvatskog povijesnog epa, poput germanskih Nibelunga, scenarist Radovanović Žrnovački unio je u priču mitske likove spomenutih knezova (u sporednoj ulozi), ubacio je fantaziju o Amazonkama koje zarobljavaju Radoslava, no tu su i povijesne činjenice o savezu hrvatskih i avarskih plemena (Obri), o llirima, o osvajanju antičke Salone, najzad i narodna legenda o čudu s lijesom svetog Dujma događaj koji će usmjeriti Radoslava da se pod starost i on odrekne poganskih bogova.

Solinskog sabora god. 530. i 533. U burnim vremenima avarskih i slavenskih seoba 6. i 7. stoljeća gasi se Sisačka biskupija, a s njom najvećim dijelom i kršćanstvo u Panoniji.

Kada je zbog opasnosti od slavensko-avarskih provala, stanovništvo Salone oko 640. napustilo taj grad, jedan dio njih naselio se među sigurnije zidine drevne palače, što označava početak razvoja srednjovjekovnog grada.

Svi su upravo izgarali od želje da se domognu silna bogatstva iz avarskih hrinkova, pa će i oni moći da grade sebi vile u Saloni i u Aspalatosu.

eto ti češ takav nebulozan da ispravljaš i Klaičku i hr.wikipediu i sve ostale koji normalno rezonuju stvari, TI sa svojim nebulozama i prepravljanjem istorije srpsko/hrvatsko pleme treba da zahvali samo Irakliju što ih je smatrap saveznicima, na tome što su ostali UPAMĆENI u istoriji, odnosno ktoz DAI, da su bili kao ostali slaveni pljačkaši-divljaci koako ih samo smatra bizant, nikad ne bi bili zapamćeni kao ni ova druga bezimena slavenska plemena pa ne pamti se nijedno ime ni avarskih plemena, ajde kako se zove to pleme avara koje su pocjedili hrvati, još je bilo izolovano-samostalno u dalmaciji i opet istorija nema pojma kako se zvalo, ma ne zna nijedan drugi nariv avarskog plemena

Ipak se neko vrijeme zadržaše na nadbrežju Dunava, pa najprvo poslaše Tribale, da se ogledaju oko avarskih hrinkova i logora.

Rimska straža zapadne u taj čas u veliko veselje i požuri gotovo trkom svoje korake, zaboravivši na svaku opreznost, sasvim sigurna da nema Avara kod kuće, jer nigdje nije srela ni vidjela avarskih muževa.

Tako je hrvatska konjica suzbila strahovite navale avarskih konjanika, koji bi čitave redove pješadije pregazili i svojim mačem pokosili.

Grad nad vodama Singidunum ležao je gotovo u razvalinama od posljednjih avarskih navala.

Pretpostavlja se da je to bila posljedica avarskih i slavenskih provala u Istru na prijelazu VI. u VII. st. (599. i 611), te da je N. doživio sudbinu mnogih ant. gradova koji su napušteni.

Bizantski car Heraklije l u prvoj polovici 7. st. bio je svjestan opasnosti od avarskih osvajača.

Split će počinje značajnije širiti u 7. stoljeću tijekom slavensko-avarskih prodora, a u kasnijim stoljećima naizmjenično je bio pod vlašću Bizanta te hrvatskih kneževa i kraljeva.

U isto vrijeme pojavljuju se i tumacenja o politickioj upravi u Bosni koji korijene vuku iz Avarskih vremena, kad su hrvati bili beznacajna vojnicka funkcija Kaganata, tek najamni ratnici koji su u vojnickim postajama nasljedili staru Avarku upravu, prenijeli sistem i nacin uprave, i zadrzali nazive i hijerarhiju.

Nakon početnog poglavlja u kojem se« definiraju »zemljopisni i povijesni pojmovi, slijedi hod kroz mikropovijesna razdoblja, od prvih avarskih najezdi preko Mongola i Turaka do« mohačke katastrofe ».

Car bi bio sklon da prepusti tu krasnu zemlju pobjediteljima nad Avarima, ako bi mu time osigurali carstvo od daljnjih avarskih napadaja na Carski grad.

Ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar dr. sc. Smiljan Gluščević istaknuo je kako je izložba, među ostalim, postavljena u sklopu znanstvenog skupa Hrvatska arheologija i Aahenski mir 812 - 2012., a tim jeznačajnja je jer se radi o tek nekoliko devastiranih avarskih grobova, a materijal iz druge polovice osmog i početka devetog stoljeća u primorskoj Hrvatskoj, na našoj obali je iznimno rijedak.

Obranio je kraljevstvo od franačkih, slavenskih i avarskih napada, te od unutarnjih nereda, porazivši vladare vojvodstava Furlanije i Spoleta.

Rimljani su za vrijeme avarskih upada na rimske terotorije vidjeli da Avari sa sobom vode slavenske robove ili sluge ako hoces, i logicno je zakljuciti da su ih i oni tako zvali ali na svom, latinskom, jeziku.

Kako za Senj, tako ni za Trsat ne moraše ratovati, buduci tu avarskih hordi nije bilo ni ranije, Romani ostadoše u malom broju, a Slaveni ionako priznavahu hrvatsku vojnu snagu i moc

Onda si reka da su " bosnjaci " mix vise slavenski i avarskih plemena i navodis na svon forumu Klaica kako govori o hrvatima koji su se susreli san tin mix slavena i avara i da su bili slabiji od njih...: