Bacih i ja pogled sad na ugovor, al lakše mi bilo pitati ovdi.: mig: Sad mi je sve jasno.

bacih: kutijicu od paperclipsa iliti spajalica koju sam jucher kupila cimerici na trgu (jer sam kod sca zaboravila) pa smo ih danas " pretochili " u drugu kutijicu (u kojoj su nekad stajale tablete za nokte kosu a danas, jeli, spajalice kako i kaze natpis na njoj " d spajalice ") pa smo ovu origigi bacili u smeche... bookmark od eurokaza (iako od vrlo nekvalitetnog papira pa bash i za bookmark nije prikladan ali ima takav oblik)... nisam josh na nichemu bila, ali imam program veliki pa cu se po njemu ravnat... cijene mi bash i ne idu na ruku ali kontam na pomoch " odozgo " pomochu koje sam i proshle godine upala na one akrobate iz australije... kad se samo sjetim. wild a ja sam zakrzljala od ovog sjedenja ispred kompa, sjedenja dok chitam, da ne kazem uchim (jer mi je to trenutno glavna aktivnost, jeli), dok jedem... ono fizichka aktivnost o bodova: (ali cu na ljeto plivati plivati... do ove godine sam bar imala tzk, sad na 3 oj vishe ni toga nema, al zato cu se upisat na neki pilates ili krenuti na squash ili neshto sl. pa cu izvodit trikove kao australijanci s pochetka priche (yeah, right:) josh jedan karton od pizze tonno kako kaze u letku pizzerije xx, da ne reklamiramo... i par okrajaka u njoj (to si ja kao uvijek pustim za kasnije, a onda mi samo tijesto nije ukusno pa ih bacim) potrvda o slanju brzojava dana 12.02. u 16:50 koju sam neznamzashto sachuvala... to mi je bilo prvo slanje brzojava u zivotu pa sam valjda htjela neshto da se sjecham tog povijesnog trenutka (skuzili ste do sad da sam slaba na sitnice). mislim da je to bila uplata za radiojonicu u mochvari koju nisam platila tamo njima nego u poshti pa sam im to slala kao dokaz. papirni bon za simpu od 200 kn koji mi je pljunuo bankomat na cvjetnom po onoj najvechoj kishurini. mislim da mi je to bio prvi put da sam kupila bon od 200 kn. onaj od 100 sam kupovala dok sam josh bila doma, a otkad sam na faxu pedesetka je dovoljna:) a razlog zashto sam sad kupila ovaj od 200 vjerojatno znaju simpa korisnici - jer ti daruju josh 73 kune na rachun. meni dovoljno:) sad ce zlobnici, medju kojima sam i ja, rech da da su to podmukle metode za povechavanje potreoshnje i sl. al ja sam samoj sebi obechala da cu 2 put promislit prije svakog slanja poruke i da cu od sad kad se napijem mob pustit doma

dakle, bacih, josh jucher navecher, jednu kanticu u kojoj su bile breskve u soku iliti apricot can, bash mi je dosho neki gusht... zapravo za ananasom, ali kako u konzmu (u importanneu) nije bilo ananas konzervica sa incorporated otvarachem onda sam se odluchila za breskve. jer doma nemamo otvaracha, a ono s nozem nikad nisam nauchila. uglavnom, bila mi je to fina vechera (priznajem, pojela sam i kokice i sendvich s piletinom:), sve sam ih smazala... onda 1 zabaf letak, kao od baroknog ovog festivala koji je bio, a kojeg sam pokupila neznamgdje... ful su mi bili dobri plakati za taj festival, mislim ideja, malo je arhaichna (hm) izvedba bila, i oni ljudichi shta su shetali po gradu obucheni u te kostime su mi bili simpatichni... al nije mi neka akcija klasnichna glazba, shtajaznam, zapravo bi mi bash bilo zanimljivo chuti te neke fanfare (vidjela sam da je bio neki " bend " takav na programu) iz proshlosti, al ovako za bash to stalno slushat... ne. omot od bobi flipsa, omot od prije spomenutog sendvicha 2 salvete koje idu uz njega, omot od kokica i vrechica u koje je bio zamotan 4 puta po 2 tic taca a koje smo dobili u kinu frend ja (avanture male chihiro gledasmo; mononoke mi je bila neusporedivo bolja; s jedne strane nisam skuzila tu japansku simboliku/a mozda se i nema shta skuzit/a s druge su mi neke stvari bile pre zapadnjacke/one male zivotinjice, kao da su iz disneya izshle /) i koje smo pustili u kinu... 4 omota od muchmallowa, crvenka, SCIG:) OBOZAVAM te kolachiche, ono, mogla bi se utopit u njima, i iako ovi crvenkini nisu najbolje kvalitete meni su bili dobri za jutrashnji doruchak (hej, barem sam doruchkovala:) da, bash je nekako nebeski onaj gornji sloj, kao oblachich...

Bacih komadić grančice u jedno od jezera, a kad pastrva iskoči iz vode bar pola metra u zrak loveći grančicu prije nego je pala u vodu.

u našem se malom kolektivu nedavno pojavila mlada pripravnica. o obitavanju toga bića u ovom staništu i njenom izgledu znao sam samo iz priče, kao da je tajanstvena ptica Dodo. njezin ju je šef, očigledno, dobro čuvao od pogleda ili ju je, bezobzirno, ugurao u neki kutak svog odjela i zatrpao poslom, tek nekidan zatražih od njega da neke podatke pukne na server kako bi se njima poslužio u jednoj analizi (koju, bajdvej, radim da bih izbjegao bitnije misaone poslove). ništa od toga, kaže, pobrisao je fajlove, ali može na papiru, ako hoću ponovo unositi ma samo daj što daš, ako treba i radit ću samo da ništa ne radim poslat će, veli, kad uhvati vremena ni pola sata nakon našeg razgovora na vratima moje radne sobe pojavila se Pripravnica. pripovjedači, dakle, nisu lagali. mala je odista zgodna. šta zgodna, da sam Sioux za nju bih odmah dao pola tuceta ponija i ono krzno albino bufala koje već pet generacija visi u našem wigwams-u. (i spričavam se svim ženskim udrugama ako će ovo tretirati kao poziv na prodaju ' ' bijelog roblja ' ', ali to je samo izraz mog evidentnog ushićenja pojavom). danas je ponovno zablistala u mojoj sobi. donjela je neke potvrde na potpis. predložih joj da sjedne i sačeka. odmah ću pogledati. i službeno ozbiljnom facom bacih pogled na papir. nikada nisam tako dugo isčitavao te dosadne, na isti kalup pisane, potvrde kao tada. od slova do slova. slovkao sam u sebi kao prvoškolac nebi li njeno prisustvo potrajalo što duže. podigoh glavu. smješkala se. meni kao pojavi ili meni kao napaljenom bezveznjaku. ma koga briga, smješkala se, i to je dovoljno. - ovdje je prilično hladno rekla je iznenada naravno da je hladno kad sam u sobi naslijedio klimu koju je neko odavno naštelio na 22, a u seljakanju se izgubio daljinac pa temperaturu reguliram uštekavanjem i ištekavanjem klime iz naponske mreže. - hladno? to je zato da dugo ostanem svjež - ha ha vi ste neka lako kvarljiva roba - o da, a onda, što je najgore, kvarim i sve oko sebe, kao breskva u gajbi - da, čula sam - a što ste to čuli, molim lijepo? - pa da vas se moram paziti mater vam zavidnu. jednog ću dana eutanazirati sve te brbljive kokoške ko onomad kad se pojavila ptičija gripa. u krugu deset kilometara oko sebe. zavrtanjem vratova, motkama, bejzbol palicama, vatrenim oružijem, petriotom - zar izgledam tako opasno? - ne znam, ali kad god vas vidim na piću ste s drugom djevojkom e, da, recept koji očigledno uvijek pali za stjecanje ' ' ugleda ' ' u društvu. a sve je samo stvar taktike nastojim svaki započeti razgovor, bio on privatni ili službeni, nastaviti uz piće u ugodnom okruženju nekog kafića. i to ' ' prometnog ' ' kafića a ne neke skrivene šupe. ne zato da bih bio viđen (dobro, malo i zato) nego da pokažem da ništa ne skrivam, da nemam pritajenih primisli kakve se obično, na djelu, iskazuju u mračnim kutovima skrivenih provincijskih kafića. takvi razgovori su uvijek opušteniji i ugodniji i omogućavaju bolje upoznavanje sugovornika (što smatram bitnim osobito u službenim razgovorima). osim toga, kad kažem Mom Svjetlu U Tmini da sam bio s tom i tom u ' ' prometnom ' ' kafiću odmah joj je jasno da ' ' tu nema ničega ' ' jer ' ' da sam htio da me ne vide otišao bi u neku šupetinu u Pripizdini Donjoj, zar ne? ' '. daklem, dokle god me vide na javnom mjestu, nisam opasan - da, ali samo na piću mogao bih vam to objasniti, ali morali bismo otići na piće - pa ne znam razmislit ću gledam je kako stoji ispred drvenog mosta što se nadvija nad mutnom rijekom i gleda u pravcu mračne šume obavijene maglom na drugoj obali. vidim kako se premišlja krenuti preko ili ostati na sigurnoj obali. taj strah od nepoznatog podiže joj adrenalin, razbuktava maštu i organizam u tijelu stvara veliku količinu hrabrosti kao protutežu tom strahu. nasmijala se - još ću razmisliti

UPDATE Jučer sam neplanirano završial u gradu pa bacih pogled na izloge.

Kolikogod se puta bacih ušir, toliko puta padoh na dno...

(oprostite na ponovljenom radioheadu, chak i istoj pjesmi, ali... ovo je moj blog i mogu radit shta god hocu:) dodjoh s jaruna, ne bijah doma (od 11 am), lista je duga... a na telki onaj glupi " I see dead people ".... onda, sad sam bash u smeche bacila omot kartonski u koji mi su mi bile omotane mrezhcije koje se stave u tush i lavandin da se odvod ne zachepi... stvarno ne znam kako to krache objasniti, tj. koje je pravo ime tim stvarcchicama (nije znao ni salesman btw) al znate na shta mislim... bacila sam i izvadak, tj. izvadka dva... jedan iz banke (na kojem je pisalo moje very satisfing stanje na rachunu... yiha) i jedan s faxa (na kojem je pisalo moje satisfaing/not very/stanje ocjena; al za stipendiju ce dostajati)... bacih i par zvakacha, ali to se svaki dan desi... tako da njih vishe necu spominjati (kao uostalom ni otpatke iz menze, niti stapiche za ushi koje usam i bacam every day) vjerujem da je tu bila i jedna boca vina, ubijena na putu za jarun, a posho pivo ne volim tamo sam ostala zedna... flaster, da, flaster sam bacila... kao DJECHJI je, a na njemu redom: pomfri (t), kompjuter, coca-cola, hot dog... mislim, to je za onu glupu amerikansku djechicu kojima je to zivot, necu da takav style pojede i nas balkance... neka im nacrtaju ljuljachku, psa i loptu, to je djecu, a ne odmah in na konzumerizam naviknut... ma da, da, znam, u tome i je trik, on malena ih na tu maniju natjerat, da se osjecha depresivno ako ne kupi barem neshto (ali bilo shta) svaki dan... pravi shareni artikal... sad sam mad jer sam propustila " vojceka " a reprize hvalabogu nema, jer to nije neka glupa sapunica pa da ce ju reprizirat, tako da idem sad ubit ovog leptira shta mi tu leti pa da i njega mogu baciti u smeche i ichi mirno spavati...

moram priznati da svjesno i namjerno zabrijavanje nije iziskivalo nikakav ekstra napor... tako da sam izenađena razultatom... do pola dana... ali kako to uvijek biva u životu, u kojem ne vrijedi varijabla kontroliranih uvjeta nego se sve svede na okolnosti.. sve je otislo u qrac.. ukratko. jasno se manifestirala moja stara boljka gdje pokušavajući ugoditi svima u jednom trenu shvatim da baš nitko nije zadovoljan i da se baš svi ljute na mene.. pozitivno u svemu je da sam reagirala skroz netipično za mene... došla sam doma.. odvrnula ninu simone.. stala pod tuš i tamo se zadržala dobrih 20 minuta uz isprike žednima u svijetu koje nekako uvijek vidim kad se bahatim s vodom (toliko o osjećaju krivnje kod fuxe... prisutna je za apsolutno sve.. uključujući i obespravljene, bijedne i potlačene u svijetu)... oslobodivsi se razmisljanja, pjevušeći ain ' t got no.... vjerojatno naljutivši par susjeda sa arlaukanjem na dio i ' ve got my boobs... došlo mi... odjenuh omiljenu pamucnu majicu, toliko rastegnutu, ispranu i ispucalu... ali meni toliko dragu da je jednostavno ne mogu baciti... mozda zato jer na njoj pise... brain is a wonderful thing to waste.. napravih si cedeviticu.. pogledah što ima na teveju... nat mač... bacih se na svog dragog.. koji me je dočekao spreman kao i uvijek uostalom... onako spokojan, njezan i udoban.. prepustih mu se, potrbuške, kako uvijek spavam... zagrlivši svoje jastuče... utonuh u dubok i ozdravljajući san...

Bacih pogled put neba i ugledah podnevno sunce otvorenih očiju a zatim se cijeli prostor ispuni zlatnožutom svjetlošću.

Ja pođoh k Minki, rastrgah vijenac svadbeni, bacih joj ga pred noge.

Bacih se fino na kauč A mačak kojeg ne vidjeh reče " auch " Taman počne moja omiljena sapunica Kad mi kroz vrata uleti punica Poče ona mene zajebavati Sa jezikom koji ne staje lajati Al tko mi kriv kad glup sam bio I umjesto dobre punice, sisatu ženu si pokupio

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

/ white stripes/slabashan dan shto se tiche smecha... jedan letak upravo bacih, na kojem su knjiznice marina drzicha obavjeshtavale da je danas 15.11. povodom mjeseca knjige upis za sve studente s indexom (dakle za sve studente) besplatan. pa sam to iskoristila i ja, i tako postala chlanicom treche knjiznice u ZGu. prva je moja matichna ljubljena KGZ, druga british council koju uglavnom iskorishtavam za DVD e (pritom ne mislechi na dobrovoljno vatrogasno drushtvo) i u koju sam takodjer imala besplatan upis kao freshman (pa sad planiram pogledat sve filmove iz njihovaa fundusa pa ih next year kad vishe ne budem imala besplatan upad odjebat), i trecha sad ova. ja sam upisninu izvrshila u onoj na krizanju vukovarske i drzicheve koja je zapravo djechja, pa sam odmah i posudila _ alicu u zemlji chudesa _ u paljetkovom prijevodu (jer je oko toga bilo mnogo kontroverzi, skoro kao i oko prijevoda grchkih tragedija). jednu salvetu koja nije toliko vazna sama po sebi ali je vazna po onome shta je sadrzavala, a to je bila jedna krOfna s marmeladom. naime, tamo odakle ja dolazim kaze se krofna, a ne dolazim iz srbije, nego iz istre. a u ovom zgu svi kazu krafna, i onda to uzrokuje mnoga previranja (fejvorit word) mene i teta u duchanu. moj imaginarni bend ima i jednu pjesmu koja nosi ime ja sam krOfna a rijechi idu otpprilike ovako (melodija je od rafine ja sam rafo): feta ili shnita grah ili fazol krafna ili krofna JA SAM KROFNA dakle, tematizira se leksikografski odnos nas s mora i vas iz unutrashnjosti i toga kako mi kazemo karfiol a vi cvjetacha i sl. bez neke zlobe tu:) " industrija cipela na tome profitira " i josh: omot od frutabele, limenka od red bulla (na rachun bookse u kojoj radionicharim:), kres od upaljacha. hajdete da ga malo i po kanadjanima:

2 kore od banane, " kantica " od chokoladnog puddinga iz menze i kutija od slanih shtapicha bacih, a ono shto su kore i kutije sadrzavale bila je moja cijelokupna danashnja prehrana. dobro da mi doma ne znaju za blog... al, stvarno, zadnja 3 dana UOPCHE nisam gladna. ono, nit se ne sjetim jesti, tj. nemam niti potebu. ono, sad mi je palo na pamet da sam danas stvarno jela samo ta sranja, al, evo, 8 navecher, i nisam gladna. jel ima neki doktor tamo u ovom web space-u? ono, stvarno me to brine. ali, opet se natjeram i nashopam se jednim toplim obrokom dnevno... sad cu si nabacit pashtu s tunom neku, jucher - pilechi file u pingvinu... bljaaaa... 3 trule breskve koje sam zaboravila u bespuchima nashe dvokvadratne kuhinje: (ono, kupim to voche i onda ga pustim u vrechici i zaboravim i 2 dana poslije breskve se pretvore u malo dlakavo chudovishte. al najgroznije shto sam ikad vidjela od tih _uplijeshnjenih_ je bila jedna malancana na jednom daaavnom kampiranju. izgledala je k ' o gremlin really, ono, kad smo nabasali na nju u mraku, u malom shatoru kao u nekom horroru smo se osjechali:) signaturice iz NSBa koje sam morala ponijeti doma jer su bile inkriminirajuchi dokazi. ja nisam chlan NSBa nego mi je frendica posudila iskaznicu shto je multipliciralo moje strahove od knjizica tj. ljudi koji rade u njima. ono, ja stvarno ne kuzim taj sistem. ipak USPJELA SAM POSUDITI KNJIGU:) uglavnom, morala sam prvo ispunit ono ime, prezime, adresa, telefon, potpis... i uvijek zaboravim da ja vishe nisam ja nego moja frendica, tako da sam PRVI put napisala odmah krivo svoje ime, drugi put sam bila pazljivija pa sam fulala tek kod potpisa. a telefon sam po skrivechki prepisivala iz mobitela jerbo ga ne znam napamet (nije mi toliko dobra frendicaa:). ne znam dal su se pravili da nish ne kuze ili ipak nisu toliko strogi kao shto ih glas bije (dal se to tako kaze?) kutija od fax helizima koja je prazna stajala nam kod mashine pa jedno par tjedana i evo, danas ju bacih. da vam pravo kazem, i ne bi ju bila bacila vjerojatno da nema ovog bloga, al ovako, poshto nemam shta pisat onda trazim po kuchi takve stvari koje su davno trebale zavrshit u smechu. i onda je i cimerica sretna i stan izgleda vechi:) uglavnom, ta mashina nam ne radi. tj. radi al samo bijelo pere, ostalo bash i ne. a NE ZNAMO U CEMU JE PROBLEM. opet jedan apel u web space - jel ima koji chiko shta popravlja mashine out there? u proshlom stanu su nam isto 2 puta popravljali mashinu, a trechi put nam je bilo bad pitat gazde, al, kao, mislili smo - mashina je kriva. al ovo je too much, di god dodjemo mashina rikne.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa o, i da, zlobnicima - vesh sad perem kod brata: P bdw. ego (aka kostur aka pola blog.hra) pink za par dana vas informiram o mojem tochnom studentskom statusu. za sad sam samo na drugoj godini ekonomije s danim uvjetom za trechu (a moram se pohvalit:) al ovih dana se nadam postat dupli student. so, stay tuned:)

Ženu i dijete bacih u vodu, izvadih sudoku (vrsta numeričke križaljke predestinirana da Bosancima demonstrira stvarnu vrijednost njihovog intelekta, op.

Baš kad sjedoh pred ekran računala kako bih, u posljednjim sekundama isteka roka za pisanje Tjednog retrovizora počela nabirati čelo, bacih pogled na večernje aktualije s naših portala.

Bacih letimičan pogled na link koji si ostavila o Illuminatima i ostalim zavjerenicima.

najgore; kad me je netko nazvao krivim imenom........ i bacih ga pod stol: o

Sljedeći dan nakon što je supruga otputovala, nisam gubio vrijeme nego se bacih na razmišljanje, kako naći zamjenu da bi mi obavljala bar onaj posao koji mi je slaba strana.

Da ti pička materina, jebem ti krv kravu, hoćeš prestati više srati, mozak si mi na pipetu popila, oči mi presahle, sluh mi obogaljio, usred južine rod ti bezobzirni jebem »Zgrabih joj mobitel, bacih ga na pod i zdrobih ga tvrdom petom radničke cipele.

- Nemoj se ljutit, Hippieninja, bilo je jače od mene, isto kao onaj petak kad smo ostali sami na tulumu i svirao je Barry White i ti si rekao da ne znaš kaj radiš ali da si ne možeš pomoć jer nekoga kao mene nikad nisi upoznao.... ' - ' Dobro, dobro ', odlučno ga prekinuh, ' nikoga ne zanima kaj smo radili prošli petak, opraštam ti, sve je u redu, samo... sve je OK... (te bacih pogled u drugome smjeru na par sekundi, te se pravim kao da nešto tražim po podu, pa kopam po džepovima, pa brusim nokte...

Jedanput za moga vijeka ovijala se zlatna zmija oko srca, a ja je uhvatih i bacih od sebe.

Zgrabih sve kuverte, razderah i bacih u pasju mu njušku, pa tresnuvši vratima pođoh na zrak.

Dođoh do dvjesta i pedeset, odahnuh i bacih pero.

Htjedoše mi račune pomutiti, zlatna zmija vinula mi se oko srca, a ja je uhvatih snažnom desnicom te ju bacih od sebe, sad je račun čist.«

Bacih se na travu i uprh oči u nebo s neravnim, nabacanim naslagama oblaka...

Prilegnuh nakratko do Zabranjenje ljubavi, a onda se bacih na gledanje.

Na nesreću uskoro bacih jednu krivu kartu (što ću, nisam kartao još od maturalca), a u »prozoru« ugledah tekst: »Kretenu jedan, kak to igraš« I još, s protivničke strane, poruka: »Daj, izbacimo tog Vilka-debilka«

Bacih pogled na kalendar, smješi mi se listopad iz perivoja satkanog od karanfila u bojama s bezbroj nijansi.