to se nije dogodilo i nije bio prvi put srpka elita birala je politički put borbe za veliku srbiju i 1903. kada su obrenovići bačeni kroz prozor i izabrana crna ruka i karađorđevići slijedili su balkanski ratovi, ubojstvo ferdinanda, poraz i okupacija, pa pobjeda i za nagradu vodeće mjesto u novostvorenoj jugoslaviji 1941. kada je odbačen princ pavle, sporazum s hrvatskom, 1989 - 91. kad je odbačena ideja demokratske jugoslavije, nakon pada komunizma 2003. kad je ubijen đinđić u nekim trenucima skretanje političkog kursa srpskog državnog broda provedeno je naglo, oštro, nasilno uz očiglednu pomoć britanske tajne službe, ali nakon cijelog vijeka kontinuiranog djelovanja može se reći da je i velik dio srpskog naroda koji ne živi u samoj srbiji, dakle srbi u hrvatskoj, srbi u bosni i hercegovini, crnoj gori, kosovu doveden u poziciju da takvu politiku vidi kao politiku nacionalnog interesa, nekako jedinu moguću neobično bi bilo i potencijalno opasno za svakog srbina da pokuša ozbiljno tvrditi suprotno kao političar, ili javna osoba, može, do neke granice, kao egzotični primjerak srpskog političkog raritetnog cvijeta, takozvanog ukrasa demokracije