Na 100 m su nastupale još Kara Puljko (11. mjesto - 13.97), Karla Anić (15. mjesto - 14.21), Ariana Baronica (21. mjesto - 14.42) i Karla Demir (22. mjesto - 14.52).

- Jednoglasno je prihvaćena izmjena statuta Udruge (izmjena i novi statut će uskoro biti objavljen na web stranici) - Jednoglasno je prihvaćen izvještaj o radu udruge u protekloj 2008. godini (izvještaj će uskoro uskoro biti objavljen na web stranici) - Jednoglasno je prihvaćeno novo upravno tijelo Udruge: Marijan Rengel (predsjednik), Danijel Begović (tajnik), Mišel Begović (dopredsjednik), te članovi upravnog odbora: Manfred Kodžaga (član), Hrvoje Vencl (član), Miroslav Baronica (član), Goran Sabađija (član).

Premda mu bijaše sedamnaesta, ne ustručavaše se domaćica, baronica L., da ljubi pred vascijelim društvom to prerušeno djevojče u čelo, bijelo i izmreškano modrijem žilicama na koje se strunila valovita smeđa kosa, i u usta velika, rumena i prokšena.

No, kako ističe koautorica monografije, Leila Topić, krajem devedesetih vodstvo galerije preuzimaju Ksenija Baronica i Božica Matasić koje su pokazale volju i snagu za formiranjem nove generacije umjetnika koje će u godinama koje dolaze nametnuti nove smjernice hrvatskoj vizualnoj sceni.

Na 100 m kod starijih kadetkinja nastupale su Ariana Baronica, Karla Demir i Marta Simon.

Darko Baronica, Duško Klièek, Davor Grbac, Mario Baraè i Davor Èerni s direktorom Josipom Huškom u njemu æe sada mnogo lakše dva puta na mjesec pripremati Pakraèki list, odnosno Lipièki list, koji inaèe redovito izlazi od 1992.

Nisu bile jedine, nastupala je još i Agram II štafeta, bile su to Korina Bezić, Ema Glas, Matea Budiščak i Ariana Baronica.

Tako Vončina citira Koruzu, 54 koji za Frankopanovu majku kaže: Âť (...) ni bila iz kranjskega plemstva le njegova mati baronica Marija Paradeyser, ki je umrla že za njegova detinstva, ampak tudi mačeha Doroteja Haller baronica Hallersteinska, ki je leta 1659 umrla v Ljubljani v enainpedesetem letu starosti, ko je bilo Franju Krsti že šestnajst letÂŤ. 55 Koruza dalje kaže, a Vončina prenosi, da je hrvatska historiografija, a pri tome se poziva samo na Lopašića i na njegove Spomenike tržačkih Frankopana iz 1892. godine, treću i četvrtu Vukovu ženu uzela kao jednu ličnost, kao Doru, ud.

" Činjenica da su neki od vas u ovih 20 godina kupili i pročitali svih 420 brojeva Pakračkog lista, kao i da su tisuće obitelji ovog kraja, i pored internetske tehnologije i drugih medija, i danas ostale vjerne našem papirnatom izdanju, najbolje govori da u najmanju ruku nismo bili loši niti beznačajni " - ovim se riječima Darko Baronica, glavni urednik i direktor Pakračkog lista obratio 18. svinja okupljenima na otvaranju izložbe povodom 20. godišnjice Pakračkog lista, koja je otvorena u Muzeju Grada Pakraca.

1. PING LAN PARTY Autor: Miroslav Baronica Fotografije: PING galerija Protekli vikend (16. - 18.03.) u pitomačkoj Kino dvorani održan je 1. PING LAN PARTY.

Unatoč svim terapijama koje su na njemu, uz posprdno Vjekino kimanje glavom, primjenjivali Gizer i Baronica, unatoč stogramskim dozama flobiona, unatoč kupkama u natrij-benzoatu, unatoč svemu što smo o medicini znali i mogli izmisliti, bolest je napredovala.

Tuuuuuuuuuuu, zarida Gizer, Baronica i ja odmah se pridružismo, a potom se svojim blagougodnim baritonom tuljenju priključi i Vjeko, koji je kao i uvijek u svemu bio i prvi i posljednji i čije nam su prisustvo i ritam što ga je zadavao svojom željeznom potpeticom još jedino davali snage da se održimo i nastavimo.

Nakon što je izdao nalog da se oslobodi Baronica, Vjeko je pozvao na štapske konzultacije.

Iako je situacija zahtijevala urgentnost, konzultacije s radom nisu mogle početi još dobrih sat vremena jer je Baronica, beskrajno zahvalan što mu je Vjeko još jednom spasio život, stao moliti da i njega posvoji, stao je navaljivati upornošću dosadnog djeteta, i nije nam svima dao mira svojim pijucima i cmizdrenjem, sve dok Vjeko napokon nije pristao potpisati potrebne dokumente.

Baronica se napokon smirio, ali se onda pojavio problem kako nas svu četvoricu prebaciti gore u štab i hoće li borbena konstrukcija uopće izdržati takvu težinu.

Sa Ksenijom Baronica, sadašnjom voditeljicom Galerije SC-a, uspjela sam realizirati stotinjak projekata, i to u prilično teškim uvjetima organizacije, dodatno opterećenim brojnim promjenama u strukturi SC-a i zapetljanom administracijom.

U štafetama su nastupale Arijana Baronica, Dora Majerović, Tea Seletković i Karla Puljko.

Blizu B-finala bila je Karla Puljko, s vremenom 8.72 sveukupno je bila 14., a nastupala je još i Ariana Baronica koja je natjecanje završila na diobi 29. mjesta (9.34).

Sljedeći djelatnici sudjeluju u ovom programu: Tomisalv Evetić, Stjepan Greganić, Antonio Trušćek, Dragoljub Francuz, Zlatnko Lovrić, Josip Arc, Željko Majdenić, Bruno Majdenić, Branko Puškadija, Silvio Baronica, Kristina Plužarić, Slavica Božić, Katica Marković, Melita Česnek i Ramona Hlavsa.

Upravo su stara izdanja Pakračkog među građanima pobudila najveće zanimanje, a Baronica je istaknuo kako su novine uspjele preživjeti teške periode, posebno posljednjih pet godina kada su u Hrvatskoj ugašeni brojni lokalni mediji.

I tako smo nakon dugog razmišljanja odlučili iznenada da otputujemo, kad već idemo u Split željeli smo onda malo i na moru ostati, malo se odmoriti, okupati i osunčati, svima bi nam to dobro došlo, Gizer je stoga šatore pripremio, pripremio luft-madrace, udice, lopte, vino, špek i Vjekin čamac na napuhavanje, furgon je bio pretrpan, čak smo Baronicu morali na krov zalijepiti, jer unutra nije bilo mjesta, to jest bilo je ali onda Vjeko više ne bi mogao ispružiti noge u snu, a i Baronica se nije bunio, nije ni mogao, jer smo mu usta zapušili krpom, ako bi na autocesti slučajno povraćao.

Ponovo sam, oviseći sam o sebi a ne o klinu zabijenom u zid sigurnom Vjekinom rukom, želuca ponovo na milosti i nemilosti svojih sumnjivih klijenata i upitne kvaliteti kôda koji je proizvodio (loše stanje njegovih živaca, ozbiljno načetih mjesecima podrumskog života, počelo se odražavati i na njegove programerske sposobnosti), Baronica se osjećao napušten, zbunjen i uplašen.

Iznositi izmet dugačkim podzemnim tunelom, pužući po blatu s kanticom obješenom o vrat, nije nikoga posebno oduševljavalo, pa je stoga Gizer ono što je ostalo nakon što bi Baronica izvadio vlakna otapao u toploj vodi, miješajući satima tu smjesu žličicom, i onda napokon ispuštao u odvodne kanale na podu.

Zalijepio je miša za operacijski stol, ali mu je to nekako bilo malo, shvaćao je čak i sam da nešto tu ne štima, iako ne bi bio u stanju to izraziti riječima, ali nečega je bilo malo, pa je onda pored miša na stol nasadio Baronicu, oblijepio i njegovu kukuljicu, i samu sačinjenu od selotejpa, onda je potegao malo ovnujskog mošta, skinuo se gol (oh, zašto nismo imali luđačku košulju), stao mrmljati neke molitve i križati prestravljenog Baronicu, koji je još mogao micati jedino očima, čak ga je blagoslovio nekom svetom vodom koja je imala miris po mokraći, nakon blagoslova izvadio je i nalojio sve alate za seciranje, Baronica se batrgao očima, a onda je Debeli krenuo iskapiti misno vino, i to ga je srećom dotuklo.

Dosađivanje bubrega, kojem se odlučio podvrgnuti u očekivanju konačne bitke i raspleta romana, prošlo je ipak puno bezbolnije, donator Baronica također je gotovo u potpunosti preživio, i tako je Vjeko u samu završnicu ušao s tri bubrega, ojačan i očeličen, i jednako odlučan kao i u glavi devetoj da ne prepusti mlinovima sudbine da nas samelju u svojim podlim žrvnjevima

Baronica je rašpao nokte na nogama, Vjeko svlačio uniformu i oblačio pidžamu, a ja sam čistio i mastio kirurške alate, koje smo nosili umotane u svinjsku kožu, na kojoj je Gizer ušio džepiće od neke druge vrste kože, za koju se nije znalo od koga potječe

Toga jutra, začuvši škripu ulaznih vrata, ponada se Baronica kakvom uglednom šverceru koji je došao naručiti kôd za svoje knjigovodstvene potrebe, kadli na vratima ugleda mrskog mu pravnika Gizera koji je u tačkama vozio svog navrdjeda

Baronica je to naravno junački odradio, gmižući svojim sporim gmizom psihotičnog crva probio se kroz podrum kojim smo Gizer i ja bauljali urličući i sudarajući se s raznoraznim predmetima i međusobno, dopuzao je do Vjekinog štaba, dostavio mu lule, kavu i rakiju, primio je tamo, u štabu, nove upute, a onda se stao odozgora spuštati poput kakvog odvratnog pauka, krenuo je ravno prema meni, guzicom na oči, jer je imao naredbu da me uhvati i sveže, tako mu je barem Vjeko rekao, a on je valjda znao odakle dolaze naredbe i koja je njihova svrha, meni to u svakom slučaju nije bilo poznato, pa sam se zato opirao, ali me Baronica gotovo odmah svladao, ne bi to nikad uspio da je borba bila pravedna, ali takvom tragikomičnom liku u kukuljici od selotejpa jednostavno se nisam mogao suprostaviti.

Baronica pak zatvori ured i otrči put najbliže klaonice zamijeniti krvavice, koje nije podnosio i koje su ga i u džepu, a kamoli u probavnom traktu tjerale na povraćanje, za pileća krilca prvi mrs nakon dvadeset i šest posnih dana

Ali sve je to bilo još daleko, o takvim smo rješenjima tek okvirno raspravljali, samo je Vjeko već tada inzistirao na svojoj uniformi, ali masti smo u to prvo vrijeme još imali dovoljno, iako nije više moglo biti riječi o orgijama kakve smo nekoć upražnjavali, sve je to Vjeko već izračunao, sve predvidio i zbog svega se gorko kajao, još dok smo naricali na onom neznanom drumu, još dok smo bili izgubljeni u šumi, samo s Gizerovim mesnim štrudlama i nekoliko litara šljivovice, pokisli i ozebli, logor smo postavili pred nekim šupljim hrastom u koji smo spremili tegle s mašću da ih noću ne pojedu šišmiši, Gizer je održavao vatru i podgrijavao svoje štrudle, Baronica je stražario, jer on ionako nije mogao spavati, dok sam ja pak prvi zaspao, ni ne dočekavši tople štrudle, koje je Vjeko još satima jeo, a mast mu se slijevala niz bradu i rukave, grlo je ispirao šljivovicom, i dugo je tako još, možda i do same zore, zamišljeno gledao u daljinu, samo povremeno provjeravajući mahovinu na drveću i računajući azimut kako bi se orijentirao, mada je on ionako znao kamo dalje, iako smo tada bili posvema izgubljeni, on nas je nakraju iz šume i izveo, nakon brojnih dana lutanja i nebrojenih krpelja što ih je Gizer putem poskidao s Baroničinih nožnih palaca, i baš nas je izveo na cestu gdje smo bili ostavili parkiran furgon, baš na tom mjestu, sve je Vjeko izračunao, izveo nas je u samu zoru, i tad vidjesmo tezgu s benzinom s druge strane puta, što ju je držala grbava starica, u onom očaju i mraku to nam je ranije promaklo, odmah je Gizer potrčao zamijeniti preostale štrudle, kojih nije bilo mnogo, jer Vjeko je svo vrijeme provedeno u šumi jeo kao nikada u životu, za benzin, kojeg smo dobili još manje, gorivo je tih dana bilo stravično skupo, a posebno kod ovakvih gramzljivih starica, ali nismo imali druge, platili bismo i više, dali bismo čak i samog Baronicu da je zatrebalo, ali nije, napokon smo se ukrcali, Vjeko je odmah zaspao, Gizer je benzin putem razrjeđivao preostalom šljivovicom i tako nam je potrajao do podruma u koji smo se sada, jer više nismo bili u opasnosti da budemo optuženi da skrivamo Debelog, opet mogli vratiti