Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom, sve uz vino, porto-gizer, ' di gutljaji sami klize.

Unatoč svim terapijama koje su na njemu, uz posprdno Vjekino kimanje glavom, primjenjivali Gizer i Baronica, unatoč stogramskim dozama flobiona, unatoč kupkama u natrij-benzoatu, unatoč svemu što smo o medicini znali i mogli izmisliti, bolest je napredovala.

Tuuuuuuuuuuu, zarida Gizer, Baronica i ja odmah se pridružismo, a potom se svojim blagougodnim baritonom tuljenju priključi i Vjeko, koji je kao i uvijek u svemu bio i prvi i posljednji i čije nam su prisustvo i ritam što ga je zadavao svojom željeznom potpeticom još jedino davali snage da se održimo i nastavimo.

Gizer se pak nije dao omesti u iznošenju obrane

Od malena, Gizer je gajio čudnovatu sklonost prema spavanju u košari.

Prilikom iznošenja opasnog otpada, Gizer je kako bi si pomogao ispleo ljestve, koje smo objesili o prozor, i tako smo sada tim stražnjim putem, preko dvorišta i jaruge s otpadnim uljem, koja ga je dijelila od ulice, mogli komunicirati s vanjskim svijetom i napokon si organizirati, u mjeri u kojoj je to s obzirom na našu specifičnu situaciju bilo moguće, koliko-toliko normalan život

Svojom mini-farmom miševa učinio nam je iznimno korisnu uslugu, jer je otada mačaka oko zgrade pa i u samim podrumskim hodnicima bilo toliko da više nismo ni morali izlaziti u lov Gizer bi samo pružio ruku kroz poluotvorena vrata podruma i hitro ščepao mačora, dok smo nas trojica ostalih za operacijskim stolom ponekad sve do jutra radili kao na pokretnoj traci.

Još jednom, mudro Vjekino vodstvo i njegovi inžinjerski savjeti učiniše korisnim Gizerove sposobnosti naš odvjetnik osmislio je i konstruirao portabl-krematorij u kojem smo organe i udove spaljivali, a od pepela je Gizer noću proizvodio sapun.

" Časni sude, dopustite da ustvrdim... ", otpočne Gizer jednu od svojih tirada

Prvi je zaurlikao Gizer, a trenutak kasnije mu se pridružih i ja, pa se onda uhvatismo za ruke i zajednički dadosmo petama vjetra.

Ali nitko nas ne zaskoči, osim dvije zečice u apstinencijskoj krizi, koje se već danima nisu uspjele dočepati podruma, pa su stoga već bile posve izmrcvarene i ispijene, i Gizeru samom nije bilo teško da se, još noseći pri tome Baronicu pod lijevom miškom, obračuna s njima i već su obje krvavih zglobova ležale na tlu podruma, a mi smo hitali prema izlazu, zveckale su tegle s mašću u Gizerovim ruksacima, kloparali su lončići s krvavicama, zrakom su vijorile dlake na Baroničinim nožnim palcima koje smo vječito zaboravljali oblijepiti selotejpom, Vjeko je s čela izdavao svoja naređenja, noseći svoju staru oficirsku kapu, iz ratnih dana, ja sam pokrivao krila, a Gizer je štitio odstupnicu, pucali smo ponekad preventivno iz mitraljeza i samostrela, da očistimo put pred sobom, a Gizer je na začenju neprestano bacao suzavac i postavljao još svakojake druge zamke, za slučaj da bi nas netko pokušao pratiti

I tako smo nakon dugog razmišljanja odlučili iznenada da otputujemo, kad već idemo u Split željeli smo onda malo i na moru ostati, malo se odmoriti, okupati i osunčati, svima bi nam to dobro došlo, Gizer je stoga šatore pripremio, pripremio luft-madrace, udice, lopte, vino, špek i Vjekin čamac na napuhavanje, furgon je bio pretrpan, čak smo Baronicu morali na krov zalijepiti, jer unutra nije bilo mjesta, to jest bilo je ali onda Vjeko više ne bi mogao ispružiti noge u snu, a i Baronica se nije bunio, nije ni mogao, jer smo mu usta zapušili krpom, ako bi na autocesti slučajno povraćao.

Prije puta Vjeko je nazvao neke brojeve kako bi dogovorio velik popust na cestarinu, a trajekt ionako nismo morali plaćati jer je Gizer poznavao sve kapetane, mnoge je od njih više puta na sudu zastupao, jer su brojni pomorci tih godina imali problema sa zakonom pošto je dr. Žhny zabranio da nose brade i puše lule kako bi urednije izgledali i sada su svi, bezbradi, morali pušiti državne cigarilose, s grbom i stobojnicom, a to je mnogima od njih teško padalo

Kad je s tim poslovima dovršio, Gizer još pročita Debelom kako bi ga uspavao njegov omiljeni odlomak iz Morissove knjige koji je govorio o tome kako su u 19. stoljeću Britanci jednom prilikom u Liverpool dopremili tristo hiljada mumificiranih mačaka, koje su potom samljeli i iskoristili kao poljoprivredno gnojivo

Iznositi izmet dugačkim podzemnim tunelom, pužući po blatu s kanticom obješenom o vrat, nije nikoga posebno oduševljavalo, pa je stoga Gizer ono što je ostalo nakon što bi Baronica izvadio vlakna otapao u toploj vodi, miješajući satima tu smjesu žličicom, i onda napokon ispuštao u odvodne kanale na podu.

Bio to udes žhnyjevski, il ' igra slučaja, tek mogao se ovaj događaj i drugačije završiti, mogao je Ćuk raskoliti tu bačvu masti na licu mjesta, ne prepoznavši tko pred njim leži, mogao je, u strahu pred tom hladnetinastom masom što mu preprijeći put trkom pobjeći, tisuću se stvari moglo još desiti, ali nije, jer ga je Ćuk odmah prepoznao, ne vidjevši ga nikad prije, jer je Debeli imao pod desnim pazuhom tetovažu Ja sam Krav Prvi, koju smo mu poklonili, koju mu je Gizer nacrtao i koja se još nazirala kroz naslage masti i sala

Baronica je rašpao nokte na nogama, Vjeko svlačio uniformu i oblačio pidžamu, a ja sam čistio i mastio kirurške alate, koje smo nosili umotane u svinjsku kožu, na kojoj je Gizer ušio džepiće od neke druge vrste kože, za koju se nije znalo od koga potječe

" Ah... ", zacmeči Gizer i na tren gotovo izgubi kontrolu nad vozilom, jer prelazio je baš preko nekog klizišta, koje se baš počelo ponovo urušavati i samo su nas sekunde tom prilikom dijelile da ne završimo na dnu jame.

Zemlja se odranjala pod našim kotačima, centimetri su nas dijelili od ponora, a Gizer je baš tada otpustio gas, i propast je bila neminovna, ali tada bude samo pljas-pljas, zbrnč-zbrnč, klik-klok, to je Vjeko u snu povukao polugu za mlazni pogon, koji smo odavno baš zbog ovakvih situacija bili ugradili, pa mi preletjesmo ostatak klizišta i učas smo opet bili na sigurnom asfaltu

Učas nasta strka po gornjim razinama galerije, odakle se jedan po jedan stadoše spuštati otac, djed i šukundjed počinjao je još jedan radni dan u odvjetničkom uredu " Gizer, Gizer, Gizer, Gizer, Gizer, Gizer i Gizer "

" Šta mu je? ", zapita konsternirani Gizer

Ne časeći ni časa, Gizer nesretnog Baronicu, koji je i dalje stenjao, uvuče u podrum.

Po povratku u podrum, Vjeko i ja se, izmoreni do dna duše, zasluženo izvalismo na strunjače i prihvatismo meditacije, dok nas je Gizer posluživao krvavicama, pivom i šljivovicom koju smo voljeli kušati nakon ovako napornih operacija.

Kad dosegosmo sedmi stupanj, koji je obično bio popraćen Vjekinim nerazumljivim mumljanjem i mojim teškim uzdasima, Gizer je napokon mogao odahnuti i u miru se posvetiti preostalim zadaćama.

Imao je on još nahraniti Baronicu, koji je ako bismo ga noću ostavili gladnog u snu buncao, što je moglo omesti naš postignuti mir pa bismo onda čitav meditativni proces morali ponavljati ispočetka, a to Gizer nikako nije želio.

Baronica je to naravno junački odradio, gmižući svojim sporim gmizom psihotičnog crva probio se kroz podrum kojim smo Gizer i ja bauljali urličući i sudarajući se s raznoraznim predmetima i međusobno, dopuzao je do Vjekinog štaba, dostavio mu lule, kavu i rakiju, primio je tamo, u štabu, nove upute, a onda se stao odozgora spuštati poput kakvog odvratnog pauka, krenuo je ravno prema meni, guzicom na oči, jer je imao naredbu da me uhvati i sveže, tako mu je barem Vjeko rekao, a on je valjda znao odakle dolaze naredbe i koja je njihova svrha, meni to u svakom slučaju nije bilo poznato, pa sam se zato opirao, ali me Baronica gotovo odmah svladao, ne bi to nikad uspio da je borba bila pravedna, ali takvom tragikomičnom liku u kukuljici od selotejpa jednostavno se nisam mogao suprostaviti.

Gmizao je poput pauka, operirao oko mene svojim giljavim nožnim prstima, a ja se ionako nisam mogao baš najbolje orijentirati, sve i da nije bilo tog mirisa palčeva u zraku, i tako me naposljetku cijelog oblijepio, svezao me za jedan od topova koje smo imali u podrumu (većinu ih je, naravno, Vjeko donio iz rata), a kad je to vidio onda se i Gizer malo primirio, pa je Vjeko napokon mogao malo odahnuti, i uz mir svojih jutarnjih lula trezveno promisliti o cijeloj situaciji

Gizer se zadovoljno zavali pored svojih predaka koji su bili već ponovno usnuli, a dvojica sudskih podvornika zalište Baronicu vodom te potpališe vatru pod optuženičkim kotlom

Pošto je obavio dio posla za koji mali Gizer bijaše još odveć neiskusan, navrdjed se ponovo posveti snu, a Gizeru prepusti da sastanak privede kraju.

Gizer predade Baronici spis koji sadržavaše detalje o zločinu što ga je priznati imao, okvirni vremenski raspored očekivanog tijeka procesa za idućih sedam godina, lozinke potrebne za ulazak u sudnicu, tablice sa statistikama o zastarama u procesima lažnog priznavanja ubojstva te bonus koji se sastojao od nekoliko recepata za najdraže složence dr. Žhnyja.