često su mi spočitavali da sam ekstremista, psihopata; da moja predodžba o bdsm-u i Dominaciji itself nije u okvirima normalne osobe. otkud nekome pravo da mi govori o normalnosti? što je uopće normalno?

zašto? to mogu razumjeti. nekima je bdsm u globalu tek začin sexu, tek puka igra da ne bude dosadno. tek način da ne budu - " obični ".

Bičevi, torture i poniženja su aspekt bdsm-a koji partneri u bdsm-u žele i trebaju i to oba partnera, i muškarac i žena: trebaju i žele.

Moram reći da je egzibicionizam jedna od najljepših tema u bdsm-u uopće.

Dugo vremena smo (ona i ja) već u bdsm-u i šibe su, rijetko kao kazna, češće kao trening, bile tu na redu.

Tako i tragovi biča označavaju prirodno stanje stvari partnera u bdsm-u.

Druga najčešća predrasuda je dominantna uloga žene u BDSM-u, što je u potpunosti netočno.

Opredjeljenja u BDSM-u dijele se na submisivne uloge, dominantne uloge, te na switch (zamijeniti), što bi značilo da je osoba ponekad submisivna, a ponekad dominantna, ovisno o seansi.

Odnosi u BDSM-u su također priča za sebe.

Submisivne osobe u bdsm-u žive, u sessionu uživaju.

Bdsm u takvoj konstelaciji odnosa neće biti samo vaša nego i njena želja i potreba.

U BDSM-u ga Gospodari obožavaju jer sugerira potpunu pripadnost robinje, tijelom, a to samo daje podstreh i duši.

Na ovim forumima moguće je naći sve potrebne informacije o BDSM-u, osobna svjedočanstva robova, subica, domina i domova, BDSM pripovijetke, male oglase, fotografije svih mogućih oblika takvih odnosa, pa čak i fotografije domaćih fetišista i poklonika BDSM-a.

Tema iz današnjega naslova intrigira me da napišem jednu seriju kraćih postova koji bi govorili kako nam bdsm u jednom najboljem obliku vraća na dar one neke prirodne porive koje smo kroz civilizaciju zatomili i zakopali u sebi, a koji baš zato što su potisnuti i kontrolirani izbiju u oblicima koje ne želimo i koji nas degradiraju.

U bdsm-u nema nasilja i to po samoj definiciji bdsm-a.

Ako je tako onda je jasno da jebati ženu u bdsm-u nikada ne može biti silovanje, ni ono najgrublje, ono što bi se vidjelo kao ekstremno, ponižavajuće, divljačko, uništavajuće, razvratno nikada nije silovanje, nego samo tumačenje svoje pozicije.

Ona koja ga je po Bibliji u grijeh uvela (a grijeh, što je to doli njegove grižnje savjesti da radi nešto nevaljalo), sada ga ta ista žena u bdsm-u oslobađa grijeha i kaže mu: priznam sebe i tebe priznam i što god učiniš prema meni, nisi pogriješio jer si preda mnom opravdan.

To je scenarij i to je život u bdsm-u.

Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu. "... pihhh... opet to kvazi-intelektualno nabacivanje floskulama i frazama, citatima izvučenim tko zna otkuda i tko zna otkud zapamćenim.. često je takvo mišljenje. zašto, i wonder? najčešće provociraju dvije kategorije ljudi - one koje razumiju i žele konstruktivni dijalog, raspravu uz obvezno cijeđenje sivih stanica; te oni kojima je vrhunac nadjebavanje i prostačko nabacivanje kurcima i pičkama. ove prve volim, uistinu volim. volim kada moram i razmisliti o odgovoru, o replici, o eventualnim konzekvencama svojih riječi te njihovom utjecaju na meni drage osobe. na one ostale.. pa recimo da se baš i ne obazirem. diskriminacija sa pozitivnim predznakom. ili negativnim. kako za koga, zar ne? a za ove druge mogu reći samo jedno - pička je organ. pizda je karakterna osobina. ako se već upuštate u raspravu, onda barem naučite terminologiju. prilagodite se, make some adjustements. uključite setup opciju i počnite ispočetka - page: blank....... sad - gdje je tu bdsm? u samoj činjenici da mene osobno ni najmanje ne privlači stvor bez identiteta, osobnosti, sa zakržljalim prefrontalnim cortexom. što će meni tabula? jednu sam si napravila, ajmo to tako reći. druga mi ne treba, tim više što bi u tom slučaju bila odrasla jedinka. što će to meni? iskreno, nemam ni volje a ni vremena učiti i podučavati sve ispočetka. zamorno je to, a moje pedagoške metode su u krajnju ruku - diskutabilne. de gustibus non disputandum est, ili o ukusima se ne raspravlja. premda.. mazohistički nastrojenim pojedincima bi to savršeno odgovaralo, možda bi se čak i drznuli biti inertni, nekreativni, sa nadom da će to mene kao sadistu po defaultu razbjesniti i da ću im onda priuštiti mučenje kakvo nisu mogli ni sanjati... ne, ne... odgovor sadiste na preklinjanje mazohiste je - neću... bdsm je u nama. u našim glavama, srcima, osjećajima. možda ne odrađujemo sessione svaki dan i ne nosimo bičeve ispod jakni.. no on je tu. uvijek prisutan, osjetan, moćan. zar postoji osjećaj koji se može mjeriti sa osjetom udarca cropa o leđa, tek naoko velikog, muškarca? ne može. može li se mjeriti osjećaj klasičnog, vanilla seksa sa razdiranjem muškog anusa ogromnim crnim strapom? no way. može li se mjeriti plišana žirafa sa činom stavljanja collara? ne može...... a ti.. da, ti... koji si uvijek tu i ne ostaviš ni glasa, koji vjerno pratiš svaki moj korak i svaku moju riječ upijaš... znam da si tu... osjećam to... i znam da ćeš, kad-tad... pokleknuti i... sa zadovoljstvom ću te uzeti, staviti u kutijicu i nositi sa sobom... da ne nestaneš.. da ne ispadneš putem... i onda ću ti pokazati Svijet.

Moj stav je sljedeći: što je subica mlađa to u bdsm-u treba više zabrana.

Cijeli bankarski muški sektor ovisan je o kokainu, elitnoj prostituciji BDSM-u i pedofiliji i kockanju.

... neki dan, u nekakvom razgovoru došlo je do teme o dragim osobama. mislim i mislim, i onda kažem da sam najdraže osobe s kojima sam uopće u kontaktu upoznala online. što je tu čudno? s obzirom na vrijeme u kojem živimo, na obveze i sve ostalo, net je jedan od opcija komunikacije sa drugim ljudima, da ne kažem istomišljenicima. jer oni su puno više od toga. neću nabrajati jer bi popis bio i više nego dugačak, ne govorim samo o Forumu već i o svim ostalim siteovima na kojima se može naći moje ime (nick, op.a.) sada... ime ili nick, pitanje je sad. dođe mi na isto. da, da, fotke su moje - to je najčešće pitanje i ne, online treninge i upuštanje u online bdsm veze ne podržavam. čak naprotiv, apsurdno mi je to da se upuštam u vezu na tom nivou a da ne mogu dodirnuti, bilo rukom ili bičem, naježenu kožu malog stvora.... malo o savjesti, bdsmu, moralu i normama. u prenesenom značenju, ingeniozna raspra sa samom sobom. savjest je po menzeru instinkt koji se prema moralnim zakonima donosi sud o sebi samome. no da li je uistinu tako? s obzirom da je ipak bdsm u pitanju, ne bih se složila s tom teorijom. ili činjenicom, kako bi me autor ispravio. sva sreća što ga više nema, pa me ne može ispravljati. crnjak. po drugoj teoriji, savjest je moralni sud o sebi kao o konkretnom etičkom subjektu. ovo potonje mi se više sviđa. zašto? jer ne postoji riječ " zakon ". kakav moralni zakon? postoji deset zapovijedi koja su u skladu sa moralnošću - ne ubij, ne laži, ne kradi i tako dalje - zar je to potrebno dvaput spominjati? smatram da nije. savjest - ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi? bit će da je tako nekako, u praktičnom, jednostavnom dijelu van konteksta bdsma, u bdsmu je ipak nešto kompliciranije s obzirom da se tu u cijelu sliku upliće i bol kao neizostavni element. a bdsm - nemam adekvatne riječi za opisati ga. nemam dovoljno veliki fond riječi za to. bdsm je umjetnost. umjetnost boli, predanosti iljubavi. ja vidim ljubav u svemu. u udarcu bičem, u poljupcu na vrhu štikle, u šamaru, prodiranju strapa u analni otvor i u proba danju kože milijunima igala svih boja i veličina. vidim ljubav u opetovanom treningu discipline, poput klečanja na soli ili nipple torturingu do iznemoglosti. a moral - neki će spomenuti, tek ovlaš, kakve veze imaju moralnost i bdsm. možda će te sitne dušice reći da mi, koji smo into lifestyle, da nismo moralni. kako ne? zašto ne bi bili? možda zato jer imamo širi spektar, širi pogled na seksualnost itself nismo moralni? ja jesam moralna osoba. i družim sa isključivo sa moralnima. zašto? jer se dobro osjećam u njihovom društvu, bilo realnom ili virtualnom - premda to, po gorenavedenom principu - dođe na isto. no opet, moral i moralnost imaju dvije različite definicije, zar ne? moral bi po tome bio konkretni oblik ljudske slobode normiran određenim kodeksom ponašanja i djelovanja, a moralnost je načelo ili skup načela koji moralu daje obrazloženje i opravdanje. moral u bdsmu je ono što zovemo SSC. to je vrhovni zakon i od njega nema odstupanja ni milimetra. to su norme o kojima i govorim. koga bi smatrali dovoljno moralno kompetentnim da bi se držali tog načela? prvo svoju savjest. postavlja se pitanje - da si na njegovom/njenom mjestu - da li bi isto postupio/la? naravno, u bdsm kontekstu. dakle, formula bi izgledala moral i savjest sa bdsmom u nazivniku. zakomplicirala sam ga, zar ne? no tek sam počela......

Danas sam napokon shvatila što je to u bdsm-u što me toliko privlači.

Izazovi nas uvijek guraju naprijed, svi uvijek želimo biti bolji nego što jesmo, pametniji, ljepši, mirniji što je meni izazov u bdsm-u? nema što nije.

Mlada žena, uvjereno predana bdsm-u, ne tek u onom tehničkom aspektu (uzmi me-istuci me) nego baš u bazično emotivno ženskoj potrebi poslušnosti, već duže je s nama na mailu i tako se nakon nekog vremena nametnuo prijedlog da se i osobno upoznamo.

Jer tako je to u bdsm-u.

Kad su tehnike bdsm u pitanju, razlikujem grubi i fini pristup.

O grubostima u bdsm-u se općenito više čuje, vjerojatno i više prakticira pa zato evo jedan mali tekst o onom drugom pristupu, finom:)

Nešto što će biti bdsm u najsirovijem obliku.

Na ovome blogu čitat ćete o BDSM-u.