Kako ističe don Pavao Kero, ravnatelj SICU-a, bogatstvo benediktinske zbirke od 1. svibnja je moguće razgledati u razdoblju od 10 do 13 te od 18 do 20 sati, a nedjeljom od 10 do 13 sati.

Na toku Karišnice svojom se slikovitošću nameće i karinski franjevački samostan Blažene Djevice Marije, podignut u 15. stoljeću na ostacima još starije benediktinske opatije iz ranog srednjeg vijeka.

U srednjem vijeku uzgoj vinove loze njegovale su dvije benediktinske opatije, a dolaskom Turaka zabranjena je proizvodnja i upotreba vina.

Budući da zainteresirane strane nisu mogle realizirati dogovorenu podjelu, Sveti je Otac 2008. godine imenovao kardinalsku komisiju koja je imala za cilj provesti već raniji dogovor između Porečke i pulske biskupije te benediktinske opatije Praglia.

Nakon što su u rješavanju spora svoj doprinos dale Kongregacija za biskupe te Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, između Porečke i pulske biskupije te benediktinske opatije Praglia došlo je do dogovora da se imovina podijeli na pola.

Tko je u njoj u predtursko vrijeme obnašao vjersku službu, možemo samo naslućivati jer su Deževići Cernički, vlasnici utvrde Drinovac i velikog posjeda bili patroni od 1525. godine benediktinske opatije Rudine nedaleko od sela Opatovca.

Dom Pérignon, slijepi redovnik benediktinske opatije Hautviller, našao je način kako da šampanjac učini vrhunskim pićem.

Prozvavši Klaru« opaticom »Franjo uključuje njezinu zajednicu u tijek benediktinske predaje i, sa svom vjerojatnošću, učinio je da sestre izaberu Pravilo sv. Benedikta.

U tu svrhu prepisivali su stare znanstvene benediktinske rukopise iz kojih će kasnije nastati samostanske ljekaruše.

Naime, nakon otvorenja izložbe u Gradskoj loži, u kojoj je izložen autoričin ciklus Prostirke, slijedio je obilazak i drugih prostora, najprije prostora Gradske straže u kojoj je izložen ciklus Vrsta koja izumire, potom nekadašnje benediktinske crkve sv. Dominika gdje je izložena autoričina Rola (da) života, sa završnicom u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar u kojem su zidovi pet velikih prostorija bili popunjeni djelima, od onih najranijih iz velikog opusa, do današnjih dana.

Nakon dolaska u Mali Lošinj sudionici su se brodovima prebacili na otok Susak, najudaljeniji otok lošinjskog arhipelaga, prirodni fenomen Jadrana, pokriven naslagama pijeska, na kojem se naselje razvilo iz benediktinske opatije sv. Nikole u XI.

Ali, također i svaku knjigu povezanu s Indijom. (4) Ljubav prema toj tajanstvenoj, udaljenoj zemlji očitovala se zavjetom o misionarskom djelovanju i širenju benediktinske duhovnosti koji si zadaje 1935., a već u prvom pisanom djelu, studiji Ljubav i mudrost iz 1942. temu Trojstva nadopunjuje citatima iz Tagoreove pjesme Gitanđali. __________________________ (3) OLMEADOW (2008.), 4. (4) Ipak nije lako odgonetnuti stvaran izvor tog poticaja za misionarstvom baš u Indiji osim nekoliko brojeva časopisa Contemplation et Apostolat i Xaveriana koji su donosili vijesti o misijama u Indiji, Mahatmi Gandhiju, ili velikom indijskom svecu iz 19. st. šri Ramakrishni.

Benediktinske opatice, naime, uvijek su uživale široku samostalnost, što je ponekad znalo doći do uživanja povlastica i prevlasti propisa pridržanih Ordinarijima.

Ljudski paradoks s početka teksta, a izvedivu Božju logiku djelovanja, u potpunosti svjedoče benediktinske koludrice samostana sv. Margarite u Pagu.

Ostatci ranokršćanske bazilike sv. Tome nalaze se zapadno od romaničke benediktinske crkve sv. Krševana.

Lani je to bilo na Harvardu prilikom kongresa u čast velikom stručnjaku za beneventanski koral Thomasu Kellyju, ove godine prilikom proslave tisućljeća postojanja važne benediktinske opatije u Solesmesu.

Anselm Grun, rođen je 1945. godine, monah je i ekonom benediktinske opatije u Munsterschwarzachu.

HIrisPlex je omogućio i da se odredi boja kose i očiju nepoznate žene pokopane u kripti benediktinske opatije u Tyniecu blizu Krakova između 12. i 14. stoljeća.

Kamaldoljanska kongregacija danas je dio reformiranog ogranka benediktinske zajednice.

Čini mi se da je do tako nepravednog rješenja došlo zbog neprimjerenog lobija talijanske (benediktinske) strane pred crkvenim i državnim nadleštvima.

Na ruševinama benediktinske opatije podignut je u XV. st. franjevački samostan koji je za turskih ratova razoren, a obnovljen početkom XVIII. st.

U parku se nalazi i najstarija opatijska građevina, crkva Sv. Jakova, koja se u povijesnim knjigama prvi put spominje 1449. godine, a sagrađena je na temeljima benediktinske opatije (samostana) po kojoj je cijeli grad i dobio ime.

Tu je Isus nahranio mnoštvo ribama i kruhom, i to je mjesto gdje je pozvao svoje učenike da ga slijede i da budu njegovi ribari ljudi razgled benediktinske bazilike.

Čuvale su baštinjene svetinje promičući kršćanske, benediktinske vrijednosti i hrvatsku kulturu.

Za vrijeme benediktinske vlasti u njoj su se vodile i knjige Mljetske kancelarije (tzv. mljetski kanceljer je u Sotnici zapisivao notarske spise, testamente, različite ugovore, tužbe i žalbe Mljećana u notarske knjige Diverse, Vendite, Testamenti i Lamente.

U donjem dijelu toka, gotovo na samom ušću u Karinsko more nalazi se franjevački samostan Blažene Djevice Marije podignut u XV. stoljeću na ruševinama benediktinske opatije sagrađene u IX. stoljeću.

Predmet dugogodišnjega dogovaranja između Benediktinske opatije Praglia i Porečke i pulske biskupije bila je podjela nekretnina vezanih uz benediktinski samostan Dajla, kod Novigrada u Istri, koje su jugoslavenske komunističke vlasti poslije rata (od 1945. do 1948.) oduzele, a benediktince protjerale, a Republika Hrvatska ih je na zahtjev župe Dajla i Porečke i pulske biskupije vratila kasnih devedesetih godina župi Dajla, odnosno Porečkoj i pulskoj biskupiji.

U muzeju se također nalazi i arheološka zbirka s vrijednim romaničkim skulpturama iz benediktinske opatije po imenu Rudina.

Iz slikarske baštine grada Krka, u katedrali su: poliptih Sv. Lucija Paola Venezijana (nakon 1333.), iz benediktinske opatije u Jurandvoru kraj Baške, u biskupiji je sa zbirkom talijanskih majstora 15. i 16. st.; Polaganje u grob, Giovanija Antonija Pordenonea (Pordenone, 1483. Ferrara, 1539.), četiri sakralne slike: Kiša mane, Abrahamova žrtva, Umnožavanje kruha i Posljednja večera (1706. g.) Christophora Tasce (Bergamo, 1667. Venecija, 1737.) iz 1706. g.; tri slike Blagovijesti Sv. Franjo Paolski, Sv. Ante Opat i Sv. Ivan Nepomuk sa sv. biskupom, Nicole Grassija (1682. 1748.) iz razdoblja od 1712. do 1721. i velika slika Gospe od Karmela Francesca Zugne (pretpostavlja se iz istog razdoblja).

Bernard Kotlar ovim je uratkom istaknuo slikovitu i duhovnu priču o povijesti i biserju hrvatskih gradova, koji u duši imaju benediktinske samostane, kroz koje nas vode riječi benediktinaca s Čokovca