Bivša savjetnica za energetiku u vladi Srbije Zorana Milanović priznaje da je prodaja Beopetrola bila problematična.

I opunomoćenik Lukoila osporava navode tužbe, a zastupnik srbijanskog Akcijskog fonda Sava Anđelković predložio je sudu da se proglasi nemjerodavnim u tom sporu jer je privatizacija Beopetrola provedena po Zakonu o upravnom postupku te je u to vrijeme o sporu mogao u upravnom postupku odlučivati samo srbijanski Vrhovni sud.

Srpsko ministarstvo za privatizaciju objavilo je natječaj za privatizaciju Beopetrola, drugog najvećeg naftnog trgovačkog poduzeća u Srbiji, osnovanog 1990., između ostalog i na temelju Ininih benzinskih stanica koje hrvatska naftna kompanija potražuje natrag u svoje vlasništvo.

Predsjednik Nadzornog odbora slovenskog Petrola Miran Mejak protivi se mogućoj ponudi za kupnju Beopetrola: Inin je udio u Beopetrolu bio nezakonito oduzet.

Osim toga, kupnja Beopetrola u ovim okolnostima ugrozila bi odnose s Hrvatskom, smatra Mejak.

Paradoksalno, u svojim su pravima radnici Petrokemije tako izjednačeni sa sadašnjim radnicima Beopetrola ili Krajinapetrola stvorenih na otuđenoj Ininoj imovini u Srbiji i RS-u.

Naime, država Srbija je poslije raspada bivše Jugoslavije posebnom uredbom Ininu imovinu stavila u vlasništvo Beopetrola, a tu je tvrtku poslije u postupku privatizacije prodala ruskoj tvrtki.

Ina je još 2003. prilikom objave javnog poziva za privatizaciju Beopetrola izrazila ogorčenost tom odlukom Agencije Vlade Srbije za privatizaciju te je najavila da će i dalje poduzimati sva zakonska i pravna sredstva radi povrata imovine u Srbiji koja joj je nezakonito oduzeta krajem 1990. godine.

Jedan od spornih poslova je i prodaja Beopetrola ruskoj kompaniji Lukoil.

Za prodaje Beopetrola Lukoil je tražio da se posljedice spora ne smiju prebaciti na novog vlasnika pa će, dobije li Ina spor, troškove snositi srpski državni proračun.

S tih razina gledano Inin potencijal: 500 crpki u RH, BiH i na Kosovu te još 170 " zarobljenih " u vlasništvu beogradskog Beopetrola, dvije rafinerije, brojna naftna i plinska polja, mnoge vrijedne nekretnine te teško procjenjiv kapacitet znanstveno-stručnih kadrova, morao bi svakako voditi prema optimističnijoj verziji financijske procjene.

Ina je 2001. podnijela tužbe protiv Beopetrola i srbijanske vlade optužujući ih za gubitak od 91.649.459 dolara zbog nekorištenja svojih benzinskih crpki koje se nalaze na teritoriju Srbije, kao i izgubljene marže na teritoriju susjedne države.

Sud se uopće nije bavio Ininom tužbom čime je Vlahoviću omogućena nesmetana prodaja Beopetrola.

Prema očekivanjima pobjednik je postao Lukoil koji je za 80 posto dionica platio 117 milijuna eura, uz obećanje dodatnih investicija vrijednih 85 milijuna eura u modernizaciju Beopetrola tijekom narednih pet godina.

Prodaja Beopetrola sada i u ovim uslovima negativno će se odraziti na strategiju razvoja celokupne naftne privrede u Srbiji.

Kuriozitet je podatak da bi hrvatska vlada i Ina mogle čak i profitirati od nedavne nelegalne prodaje beogradskog Beopetrola ruskoj naftnoj kompaniji Lukoil.

Spor koji je hrvatska naftna kompanija Ina pokrenula pred Trgovačkim sudom u Beogradu u vezi s imovinom Beopetrola nije prepreka raspisivanju javnoga natječaja za prodaju dionica te tvrtke, izjavili su u srpskoj Agenciji za privatizaciju.

U rukovodstvu ljubljanskog Petrola pojavila su se neslaganja u pogledu moguće kupovine jugoslavenskog Beopetrola, a glavni protivnik je bivši slovenski pregovarač o sukcesiji Miran Mejak.

Sljedeće godine očekujemo milijardu dolara prihoda od privatizacije Beopetrola, Duhanske industrije Niš, Duhanske industrije Vranje i Mobtela, naveo je samo neke Siniša Mali.

Srbijanske vlasti nisu pratile crnogorsku odluku, već su sredinom 2002. donijele odluku o prodaji Beopetrola.

TIJEKOM 2002. GODINE, kad je srbijanski državni vrh najavio privatizaciju Beopetrola, Ina je ponovno podigla sudske tužbe, istovremeno je upozoravala da će ta privatizacija biti sporna, a jedno je vrijeme čak postojala ideja o nagodbi kojom bi Ina i Beopetrol osnovali zajedničku tvrtku.

Sve to nije promijenilo stav srbijanskih vlasti koje su naumile provesti privatizaciju Beopetrola bez obzira na ozbiljne prigovore.

Iz današnje perspektive zanimljivo je da su još i tad neki ozbiljniji srbijanski novinari, nakon uvida u poslovnu dokumentaciju Ine i Beopetrola procjenjivali da Ina ima velike izglede da doista vrati svoju imovinu uz naslove poput Srbija sigurno gubi sudski spor i slično.

Roiss je odbio komentirati navode da je OMV jedna od zainteresiranih strana u najavljenoj privatizaciji srpske naftne kompanije Beopetrola.

U vrijeme kad se događala ta sporna privatizacija Beopetrola, na čelu srbijanske Agencije za privatizaciju bio je upravo današnji srbijanski premijer Mirko Cvetković.

Njegova umiješanost u prodaju Beopetrola tada nije bila završena: kad je u listopadu 2008. godine, u vrijeme kad je Cvetković tek tri mjeseca bio na premijerskoj funkciji, istjecala petogodišnja garancija Lukoilu, srbijanska vlada je u potpunoj tajnosti donijela odluku da se garancije srbijanske države Lukoilu produljuju na još pet godina, odnosno do 22. listopada 2013. godine.

Iznosom koji premašuje pola milijarde dolara, ambiciozna uprava MOL-a potvrdila je odlučnost da kroz Inu, nakon preuzimanja Slovnafta, tržišnog pozicioniranja u Rumunjskoj te aktivacije za kupnju srbijanskog Beopetrola, otvori prostor i za još jedan snažan iskorak u regiju, koji joj uz to otvara i vrata Mediterana.

Ina u tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi apsolutna ništetnost ugovora iz 2003. godine o prodaji društvenog kapitala Beopetrola ruskoj tvrtki Lukoilu.

Tu odluku srbijanska vlada je sve do prije nekoliko dana držala u potpunoj tajnosti, što zapravo i nije veliko iznenađenje: s jedne strane srbijanski premijer i njegovi kolege nisu željeli da njihovi građani shvate koliko je privatizacija Beopetrola bila sporna ili koliki je pritisak ruski Lukoil vršio na srbijanski državni vrh da zaštiti svoju kupovinu i investicije u Srbiji, ali ni to da bi - ako Ina dobije spor - stotine milijuna eura odštete zbog loše političke odluke moralo biti plaćeno iz srbijanskog državnog budžeta.

Najveći spor je između naftnih kompanija Hrvatske i Srbije jer Ina traži odštetu za vlasništvo nad velikim brojem benzinskih crpki Beopetrola, dok Beopetrol tvrdi da ima pravo na 33 posto dionica JANAF-a.